Natječaj Brokenships design pokrenuo je Muzej prekinutih veza u suradnji s Hrvatskim dizajnerskim društvom 2012. s namjerom da postane tradicija, a svrha mu je inicirati proizvodnju serije originalnih, inovativnih, nekonvencionalnih, duhovitih suvenira samog muzeja. Kako navode njegovi osnivači, “Muzej prekinutih veza je umjetnički koncept koji okuplja ostavštinu prekinutih, a nezaboravljenih ljubavi, polazeći od pretpostavke da predmeti posjeduju združena polja sjećanja i emocija, svojim postavom želi kreirati prostor zaštićenog sjećanja za očuvanje materijalne i nematerijalne emotivne baštine prekinutih veza”.

Brokenships design je, dakle, s jedne strane rezultat potrebe koju sa sobom nosi djelovanje muzeja, u smislu da se posjetitelju ponudi još jedna razina iskustva koje se može ponijeti sa sobom, odnosno fizički predmet koji evocira sjećanje na to iskustvo. No, on s druge strane predstavlja i neobično prikladan izazov za dizajnersku interpretaciju istih ideja koje MPV kao projekt čine zanimljivim i prepoznatljivim. Koncept takvog “muzeja” je intrigantan zato što ukazuje na to kako sasvim obični predmeti mogu sa sobom nositi autentične, slojevite, inspirativne i uvijek drugačije priče. Emocionalno i simboličko značenje kakvo imaju u privatnom kontekstu – jer su vezani za određene osobe čiji su se putovi razišli, ljubavne veze koje su se prekinule i male osobne narative koji su se u njih trajno utisnuli – prenosi se u javni kontekst i uzdiže u neku vrstu kolektivne i stalno rastuće “baštine”. S takvim pojedinačnim pričama nemoguće je u potpunosti se identificirati, ali identifikacija se ipak događa zato što svatko nosi sa sobom barem jednu takvu priču, i posjeduje barem jedan odgovarajući predmet koji je evocira.

U osnovi, suvenir pretpostavlja potpuno isti proces, ali doveden na razinu industrijske proizvodnje. Dizajneri involvirani u natječaj (njih 240) u ovom su se slučaju bavili ne samo “projektiranjem” evokativnih mehanizama takvih predmeta, već su u takvo projektiranje unijeli i osobna iskustva pokušavajući podići na univerzalnu razinu koncepte sjećanja, ljubavi, boli, raskida i oporavka. Sa strukovne strane, bilo je važno potaknuti još jednu platformu za proizvodnju i distribuciju kvalitetnih proizvoda te pružiti šansu, posebno mladim autorima, da se okušaju u tako kompleksnom zadatku, a i sam proces stvara nove mreže suradnje, krećući od suorganizatora, preko autora, proizvođača, do publike. Stvaranje takvih nevidljivih veza je i u suštini MPV koji, iako tematizira prekide, zapravo kreira nove razine spajanja, oslanjajući se na ono što nam je zajedničko.
(iz teksta Marka Goluba)

Više o natječaju i nagrađenim radovima pročitajte ovdje.

Autor postava izložbe je Dražen Grubišić (MPV)
Članovi Ocjenjivačkog suda: Marija Curić (MPV), Damir Gamulin (HDD), Dražen Grubišić (MPV), Mladen Orešić (HDD) i Olinka Vištica (MPV).

Obrazloženje Ocjenjivačkog suda:

1.nagrada:

rad pod šifrom 113
naziv rada: Pillowship
autori: Nataša Njegovanović i Antonio Karača

Među radovima prepoznatim od strane žirija nametnuo se rad Nataše Negovanović i Antonia Karače – Pillowship. Ponuđeno rješenje autorskog para zadovoljilo je najviše traženih karakteristika objekta kojeg je ovaj natječaj želio pronaći. Osnovna ideja proizvoda, dvije jastučnice koje mogu činiti spojeni par ali i razdvojene zadržavaju potpunu funkcionalnost, vrlo je kvalitetan odgovor na temu natječajnog zadatka ali žiri je posebno prepoznao je dizajnersku razradu prilikom koje rad nadilazi razinu dosjetke te sveobuhvatno prilazi svim elementima oblikovanja. Odabirom odgovarajućeg platna i dobrim dimenzioniranjem zatvarača postiže se nedvosmisleno čitanje objekta i njegovog bitnog kohezivnog elementa, a dobiveni spoj označen je jednostavnim ali nužnim identifikacijskim markicama na samim jastučnicama. Svakako treba posebno pohvaliti i rješenje ambalaže ponuđenog suvenira koje očito izlazi iz osnovne ideje rada ali ju ipak uspješno izbjegava previše doslovno najaviti. Vjerujemo da će ovo rješenje pobuditi interes i kod posjetitelja Muzeja prekinutih veza, kao što je to bilo slučaj sa našim žirijem.

Pet jednakovrijednih 2. nagrada:

rad pod šifrom 023
naziv rada: Please do not disturb
autorice: Hvaroom / Maja Jelušić, Ana Zvonarić

Rješenje ‘majice za djecu s podsjetnikom’ vrlo je jednostavno u svojoj ideji i izvedbi, no iako žiri dobrim procjenjuje izostanak oblikovnog ‘šuma’ koji bi učinio poruku manje čitkom, vjerujemo da svakako postoji prostor za dodatan rad i dizajnersku razradu. Kao najvažnije prepoznata je činjenica što je to jedini predloženi natječajni rad koji problem prekida veze ne sagledava, uvjetno rečeno, sebično, odnosno samo ukazujući na stanje osoba u prekidu, već vrlo direktno podsjeća na moguće druge negativne posljedice tih situacija.

rad pod šifrom 092
naziv rada: Bookmark ‘Okreni novu stranicu’
autori: Mine and Dine / Andreja Vidović, Tomislav Mlinarić

Ponuđeno rješenje pozivom na ‘okretanje nove stranice’ na prijedlogu muzejskog bookmarka na duhovit način povezuje uobičajenu frazu koju čujemo u situacijama prekida sa stvarnim provođenjem tog univerzalnog savjeta tijekom čitanja neke knjige. Žiri posebno pohvaljuje pristup oblikovno vrlo direktno izveden iz logike vizualnog identiteta Muzeja, koji s ponuđenom produkcijskom fleksibilnošću odabira materijala za izvedbu, uz zadržavanje potpunog dojma i komunikacijskih kvaliteta, čini ovaj rad možda i najpraktičnijim novim suvenirom Muzeja prekinutih veza.

rad pod šifrom 096
naziv rada: Singles4singles
autorica: Ariana Noršić

Korištenjem općih mjesta glazbene kulture te oblikovanjem u stilu nekadašnjih single ploča na vrlo nostalgičan, ali vjerujemo u kontekstu našeg traženog suvenira, i vrlo komunikativan način, rad autorice Airane Noršić stvara novi objekt koji ima više razina čitanja. Iako možda nije dovoljno ispitan potencijal stvaranja nekih ‘novih grafičkih nostalgija’ te se ostalo samo na prepoznatljivim stilskim odlukama, ovakvo rješenje sigurno odgovara na naša pitanja i vjerujemo da će biti prepoznato među posjetiteljima.

rad pod šifrom 108
naziv rada: Break up move on
autorice: Rekreativke / Bojana Bota, Ana Ćurković Zelić, Sanja Dvornik, Sonja Ćurković

Ambalaža odnosno oblikovanje samih maramica bili su česta tema među ponuđenim nam rješenjima no rad grupe Rekreativke je na najbolji način pristupio odabranom smjeru. Korištenjem isključivo tipografskog rješenja postiže se zadržavanje neophodnog dojma čistoće objekta maramica. Drugi fill-in sloj tipografskog sadržaja, na samim maramicama, u rješenje dodaje suvremen pristup u kojem se potpuna slika objekta stvara tek njegovim korištenjem.

rad pod šifrom 198
naziv rada: o.čaj / tea.r
autorice: Dragana Ileš, Negra Nigoević

Prijedlog čaja za popravljanje raspoloženja zanimljivo i vrlo dobro rješava višejezičnost (o-čaj / tea.r) imenovanja novog suvenira. Grafičko rješenje same ambalaže izvedeno je iz osnovne logike vizualnog identiteta Muzeja na dobar i upotpunjujući te nikako previše doslovan način. Žiri svakako misli da se rješenje treba upotpuniti s pravilnim odabirom vrste čaja koja bi rješenje suvenira podiglo iz kvalitetne i duhovite ambalaže na razinu potpunog objekta s porukom i funkcijom.