Iz teksta Željka Serdarevića:
Umjesto da se nižu u kronološki odvojenim fazama, u njegovoj produkciji je mnoštvo distinktivnih rukopisa zastupljeno istovremeno. Grafički jezik plakata koje od 2021. predstavlja kroz ciklus izložbi Nights toliko je raznovrstan da se može činiti kao da je riječ o pregledu radova skupine autora ili o opusu koji je nastajao kroz razdoblje znatno dulje od deset godina, koliko je star najraniji rad obuhvaćen ovom zagrebačkom izložbom.
Upravo toliko, deset godina, proteklo je od početka samostalnog djelovanja ovog umjetnika i dizajnera rođenog 1985. u Zrenjaninu. Po završetku studija primijenjene umjetnosti u Novom Sadu bavio se agencijskim poslovima, isprva u sklopu novosadskoga grafičkog studija Peter Greggson, rješavajući zadatke u rasponu od dizajna ambalaže i reklamnih materijala do opreme knjiga i festivalskih identiteta.
Otkako se 2016. osamostalio, njegov profesionalni život odvija se na dva kolosijeka. Uz obimnu grafičku praksu, on je naime i kurator glazbeno-klupske kulture — inicijator live streaming programa Opskura (2017) te suosnivač kluba Karmakoma (2023), koji danas slovi kao jedan od najuzbudljivijih punktova beogradskoga noćnog života. Paralelno s tim inicijativama surađivao je s gruzijskom medijskom platformom Mutant Radio, priređujući emisije maratonskog trajanja posvećene rubnim glazbenim fenomenima.
Započevši bavljenje grafičkim dizajnom u vrijeme dominacije neomodernizma, koji se krajem 1990-ih pojavio kao reakcija na postmodernističke ekscese, Vuleta-Đukanov se priklanja pristupu koji je tada bio potiskivan te na prevladavajući asketski trend reagira razvijanjem raskošnoga grafičkog jezika. Nasuprot radovima izvedenim različitim tehnikama crtane ilustracije, koje odlikuju poetičnost, humor i lakoća, stoji golemi korpus onih u čijem su središtu začudne i grube fotomontaže. U tom dijelu njegova opusa osjeća se duh poljske škole plakata, koju navodi kao jedan od glavnih utjecaja, ističući susret s djelima Romana Cieślewicza i Henryka Tomaszewskog kao ključno formativno iskustvo.
Svaki njegov kolaž mehanički deformiranih tijela i lica s mnogostrukim očima, ušima i nosovima — a takvih je doista velik broj — duguje nešto ovim avangardnim poljskim dizajnerima. I dok su takvi groteskni i nerijetko sumorni motivi donekle očekivani u dizajnu za underground klubove kao što su Drugstore, Karmakoma ili litavski Opium, uzbudljivo je isti taj pristup vidjeti uspješno primijenjen u komercijalnim projektima za široku publiku. Tako u dizajnu za sportsku odjeću tvrtke Nike (2026) Vuleta-Đukanov umjesto tipičnih motivacijskih poruka plasira teme nadzora i paranoje kroz seriju efektnih low res ilustracija postavljenih u kompoziciju sličnu stripovima Mirka Ilića.
Učinak ove estetike podjednako je dojmljiv u promotivnoj grafici filma Da li ste vidjeli ovu ženu? (2022), u kojoj lice glumice Ksenije Marinković snimljeno iz više očišta postaje živčano uzgibana tekstura. Na plakatu filma ona tvori amorfnu mesnu kocku, drugdje proviruje iz maskote venecijanskoga filmskog festivala ili služi kao uzorak na platnu iz kojeg su skrojene torbe. Poveća serija njegovih plakata s upravo takvim grotesknim motivima bila je predstavljena na skupnoj izložbi Ekscentričnost – dizajn izvan središta (2025), a zanimanje koje su tamo pobudili poslužilo je kao poticaj za uvrštavanje izložbe Nights u program HDD galerije.”
