Zbog epidemioloških pravila maske i distanca na samoj izložbi i dalje su obavezni, a maksimalan broj posjetitelja u galeriji u isto vrijeme je deset. U proteklim tjednima održali smo niz stručnih vodstava kroz izložbu, a u ponedjeljak ćemo objaviti poziv za posljednja dva termina prije zatvaranja, pratite naše obavijesti i vidimo se na izložbi!
Iz teksta Marka Goluba:
“Nedeljko Dragić (1936.) istaknuta je umjetnička figura u našoj sredini, prije svega kao autor niza internacionalno višestruko nagrađivanih animiranih filmova (pobjednik festivala u Annecyu, Oberhausenu, nominiran za Oscara za film Tup-Tup), jedan od najznačajnijih predstavnika tzv. zagrebačke škole animiranog filma, potom kao karikaturist, strip autor (Tupko) i ilustrator, no njegov rad u kontekstu grafičkog dizajna ostao je pomalo u sjeni drugih, prije svega filmskih uspjeha. To je gotovo pa uobičajen slučaj s mnogim polivalentnim autorima poput Dragića, te je u neku ruku blizak situacijama koje smo imali priređujući posljednjih godina izložbe dizajna Gorana Trbuljaka, Sanje Iveković ili Dalibora Martinisa, gdje je također u neku ruku trebalo pokazivati kako dizajn za njih nije bio samo usputna fusnota, nego ozbiljna i kontinuirana profesionalna aktivnost čiji trag nije bio nezapažen.
Kod Nedeljka Dragića, štoviše, uz minimum znanja to uopće nije teško pokazati, na ruku mu ide i nasljeđe popularne kulture nekadašnje Jugoslavije. Primjerice, Zagi, službena maskota Univerzijade održane u Zagrebu 1987., apsolutno sveprisutna figura tog vremena, njegovo je djelo. Likovi s kutije žvakaćih guma Tin i Tina iz 1980-ih godina, također Dragić. Još jednu maskotu, Vučka Zimskih OI u Sarajevu iz 1984. vrlo ste vjerojatno vidjeli i u Dragićevoj crtačkoj interpretaciji dizajna Jože Trobeca.
Neki od najtiražnijih naslova najpoznatijeg dječjeg nakladničkog niza ikad objavljivanog u Hrvatskoj, Biblioteke Vjeverica izdavačke kuće Mladost, pamte se upravo po Dragićevim naslovnicama i unutarnjim ilustracijama (Lažeš, Melita i Strašni kauboj Ivana Kušana, Mama, volim te i Tata, ti si lud Williama Saroyana itd.). Ili sa sasvim praktične strane, reklamni animirani filmovi koje je Dragić za domaće i internacionalne naručitelje kontinuirano radio od 1964. do 2000-ih godina brojčano daleko nadmašuju njegovu kanonsku umjetničku filmografiju te su mu, osim toga, u cijelom tom periodu predstavljali najznačajniji izvor prihoda.
Dragić je i dizajner brojnih plakata za Satiričko kazalište Jazavac (danas Kerempuh) i Komediju iz zadnje četvrtine 20. stoljeća, bio je i likovni urednik najdugovječnijeg filmskog časopisa u Hrvatskoj, Filmska kultura, autor niza turističkih plakata Zagreba, kao i mnogih važnih kulturnih, filmskih i turističkih događanja, uključujući i ugledne međunarodne manifestacije poput Međunarodnog festivala kratkometražnog filma u Oberhausenu (1984.) i Filmskog festivala u Sydneyu (1973.), špica za televizijske emisije (Nedjeljno popodne, 3,2,1 kreni) i filmske festivale (Pulski filmski festival), reklamnih oglasa itd.
Gledajući sve to na okupu, uz neizbježan proces selekcije usmjeren na to da dizajnersku i ilustratorsku priču o Nedeljku Dragiću ispričamo u skromnom prostoru Galerije Hrvatskog dizajnerskog društva, nema nikakve dvojbe da je riječ respektabilnom dizajnerskom opusu koji je u nekim svojim segmentima izravno isprepleten s drugim, ranije spomenutim Dragićevim umjetničkim aktivnostima. (…)”
Cijeli tekst možete pročitati ovdje.