Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Prvi put sam se susreo s radom tandema This Town Needs Posters na natječajnoj izložbi festivala Dan D 2014 koji je tada za temu imao Dizajn na rubu / Borderline Design, a najviše su se na njoj istaknuli upravo radovi čiji je naglasak bio na procesu, na taktilnosti i interakciji, a ne toliko na statičnim, gotovim proizvodima. Treća nagrada dodijeljena je projektu koji je pokušao dati iznenađujuću novu opipljivu formu poeziji i njenoj distribuciji, druga je pripala kolektivu koji je na licu mjesta, u suradnji sa svakim tko se htio pridružiti, uređivao, oblikovao i tiskao fanzine, a prvu su dobili upravo Sven Sorić i Hrvoje Spudić predstavivši se svojom dotadašnjom plakatnom produkcijom, uglavnom vezanom za klupsku, koncertnu i glazbenu scenu. Iako to tada nipošto nije predstavljalo ni kriterij za nagrađivanje ni prevladavajuću temu, danas mi se čini da su sve te projekte karakterizirale dvije ključne stvari – prva je nostalgična strast prema printanoj materiji i artefaktima grafičkog dizajna kao predmetima intimne razmjene između njihovih autora i korisnika, a druga je bila želja da se dizajnerska aktivnost nađe u središtu kreiranja i osnaživanja nekih novih malih zajednica.
Nastup autorskog dua This Town Needs Posters bio je jednostavan, ali efektan. Na zidovima su povješali plakate karakterističnih malih formata, a u sredini prostorije koja im je dodijeljena, kao svojevrstan dekonstruirani negativ kompletne svoje produkcije, izložili su sve svoje alate, matrice, uzorke slova, kemikalije, boje, valjke, sve stvari koje su im služile za manualno otiskivanje plakata koje su tada pokazali. Sve to izloženo na jednom mjestu izgledalo je eksplozivno, kao tempirana bomba. Za većinu bendova čija su imena otisnuta s drvenih tipografskih matrica nikad ranije nisam čuo, ali sva su zvučala važno i bučno u Svenovoj i Hrvojevoj interpretaciji – iz te sobe probijao se glas jedne čitave scene sličnom onom snagom i ekspresivnošću koju su prije mnogo godina, recimo, imali Močvarini plakati. Njihovo ime je njihov slogan, iskaz koji proizvodnju i distribuciju plakata postavlja kao neodložnu potrebu, a ovaj tip vizualne komunikacije u javnom prostoru kao svojevrsni uvjet vitalnosti urbanog društvenog života, onkraj arhitekture koju su obojica autora studirali i putem iz frustracije formulirali još jedan, interni slogan koji glasi Plakatima protiv arhitekture.
Zanimljivo je da se takav iskaz pojavljuje u vrijeme kada je klasični plakat kao forma oglašavanja praktički gotovo istisnut iz javnog prostora i preživljava u nekoliko minijaturnih izoliranih oaza uglavnom vezanih za kazalište i nezavisnu scenu, strukovne izložbe u kojima unatoč svemu još uvijek ima kraljevski status, i webu gdje je, paradoksalno, najprisutniji ali sveden na pojavnost i funkciju elektroničkih memova.
Već samim tim praksa This Town Needs Posters je praksa otpora, a smišljeni anakronizam njihove karakteristične analogne dizajnerske i tiskarske metodologije je instrument takve prakse koji zamirućem mediju daje novu vitalnost tako što ga otkriva i iznova izmišlja, oslanjajući se na krajnje elementarna sredstva i metode pokušaja i pogreške. Ovo nastojanje nemoguće je promatrati izvan konteksta DIY subkulture, kako u njenoj društvenoj, tako i tehnološkoj dimenziji. U tom se smislu njihovo korištenje manualnog dubokog i visokog tiska na prvu doima apsurdnim, jer nije ni naročito ekonomično, niti jednostavno danas kad postoje daleko jeftiniji, brži i učinkovitiji načini proizvodnje i distribucije ovakvih sadržaja. No ne treba zaboraviti kako šarm DIY plakata, zineova, samizdata i drugih promotivnih artefakata npr. punk subkulture ranijih desetljeća nije bio u efikasnosti, nego u njihovoj osobnosti.
Prve serije plakata Svena Sorića i Hrvoja Spudića čiji je dominantan komunikacijski i vizualni element tipografija pojavljuju se u vrijeme kad grafičko-dizajnerskom scenom, osobito među mlađom generacijom, vlada svojevrsni tipografski fanatizam koji se ni do danas, uz manje varijacije, nije ispuhao. Zanimljivo je da ih je ista ta scena prihvatila čim ih je otkrila, unatoč tome što nijedan od ovih autora nije prošao kroz formalno dizajnersko, kamoli tipografsko obrazovanje. Mogu samo pretpostaviti zašto je to tako, dio razloga sigurno je i u tome što je TTNP izrastao iz nezavisne glazbene, klupske i kulturne scene na koju i educirani dizajneri odlaze kako bi se odučili od svega prema čemu osjećaju otpor i otkrili nešto novo. Drugi i vjerojatno važniji dio je taj da su u širokom krajoliku dizajnerske produkcije koji je izrazito zasićen tekstom (dakako u njegovoj likovnoj dimenziji) i u višku vještine i nedostatku imaginacije sve češće anemičan, Sorić i Spudić pronašli način da razviju jedan prljav ali artikuliran, izrazito individualan, autentičan grafički jezik. Ta individualnost ne oslanja se na neku ideju osobnog stila, nego na radikalnu redukciju sredstava, eksperimentiranje s medijem i senzibilitet za slučaj i grešku.
Njihov rad nastaje hibridnim postupcima – primjerice, spajanjem visoke i niske tehnologije (preferiraju laserske rezače i cnc glodalice umjesto igle i dlijeta), upotrebom boja i kemikalija koje nisu namijenjene određenoj grafičkoj tehnici ili kombiniranjem fotografskih i grafičkih kemijskih procesa. Čak su i u zadnje vrijeme karakteristični izduljeni formati uvjetovani širinom skromne preše za duboki tisak koju su pribavili, papire toniraju sami, a otisci u istoj seriji variraju do takve mjere da smo se, postavljajući ovu izložbu, često nalazili u nedoumici želimo li pokazati po jedan ili pet primjeraka istog plakata. Koliko god je fascinantan opseg dosadašnje produkcije This Town Needs Posters, još mi se više sviđaju otpaci te produkcije – grafike, teksture, ideje i eksperimenti koji još nisu našli primjenu i tek čekaju svoj trenutak. TTNP su već formirani autori, ali nisu zašli u maniru i njihov autorski vokabular raste i širi se zahvaljujući nevjerojatnoj znatiželji, strasti za otkrivanjem novoga, ljubavi prema suradnjama i volji za komunikacijom. Ovaj grad to treba.
