Autor fotografije s naslovnice: Pavel Posavec

Nataša Njegovanović (Požega, 1987.) diplomirala je na Građevinskom fakultetu u Osijeku 2011. godine (MEng CEng), nakon čega je iste godine upisala Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Preddiplomski, a potom i diplomski studij, smjer Industrijski dizajn, završila je 2016. godine, diplomirajući s velikim pohvalama, magna cum laude. Tijekom i nakon školovanja sudjelovala je u raznim projektima, osvajala domaće i međunarodne nagrade za dizajn i izlagala radove na mnogim manifestacijama dizajna. Nakon studija odradila je praksu u berlinskom studiju Daniel Becker Studio, u sklopu Eramus+ programa. Po završetku studentske prakse, vratila se u Hrvatsku i počela graditi profesionalno iskustvo kroz zaposlenje u renomiranim domaćim tvrtkama: Prostoria, MBR kolektiv (Muzej prekinutih veza), Rimac Automobili i Bugatti Rimac. U istom periodu sudjelovala je u izgradnji Nunca, novog hrvatskog brenda namještaja, pod mentorstvom Nikole Radeljkovića (Numen/For Use). Od ožujka 2022. godine radi kao asistentica na Arhitektonskom fakultetu, Odsjeku Studij dizajna, na kolegijima Projektiranje – industrijski dizajn. Intervju s Natašom Njegovanović nastao je povodom nadolazeće Izložbe hrvatskog dizajna 21/22.

OM: Nakon stečene diplome na Građevinskom fakultetu u Osijeku, odlučujete se na upis Studija dizajna u Zagrebu s kojeg izlazite 2016. godine diplomirajući s velikim pohvalama, magna cum laude. Što vas je privuklo u dizajnu da ste se nakon već jedne stečene diplome odlučili za još jedan fakultet i to upravo za Studij dizajna u Zagrebu? Koliko su vam upravo to prethodno obrazovanje i znanja stečena na građevini pomogla u kasnijem radu produkt dizajnerice?

NNJ: Na trećoj godini preddiplomskog studija građevinarstva odlučila sam da bih voljela pokušati upisati Studij dizajna, nakon što sam o programu mnogo doznala od svog prijatelja Antonija Karače koji je tada ondje studirao. Za studij sam čula još u srednjoj školi, ali mislim da mi je nedostajalo informacija i samopouzdanja koji bi doveli do opredjeljenja za tu opciju. S obzirom na to da mi je trebalo vremena za pripremu, ali i za polaganje državne mature, upisala sam diplomski studij građevinarstva i paralelno se time bavila. Uspjela sam završiti diplomski studij s izvrsnim uspjehom i iste godine upisati Studij dizajna plasirajući se na prvo mjesto. U kasnijem radu u produkt dizajnu, znanja i vještine iz konstrukcija i izrade tehničke dokumentacije su mi puno značile, kao i dobra organiziranost i pedantan pristup radu.

Kier kolekcija
Dizajn: Nataša Njegovanović
Foto: Domagoj Kunić
Nunc

OM: U sklopu Erasmus+ programa, studentsku ste praksu odradili u Daniel Becker Studiju, jednom od najuspješnijih dizajnerskih studija u Njemačkoj. Boje korištenih metala, linije i oblici svjetiljki utječu na stvaranje ugodnog, toplog ambijenta u prostoru. Upravo ta toplina predmeta i zaobljene linije kojima se dobiva pomaknuta geometrija nešto je što se može vidjeti danas i u vašem dizajnu. Koje ste principe rada usvojili na praksi? Što je na vas posebno ostavilo utjecaja?

NNJ: Poseban dojam na mene je ostavila predanost i visoka radna etika osnivača studija Daniela Beckera s kojim sam blisko surađivala. Kroz to iskustvo dobila sam prilično jasnu sliku putanje dizajnera od početnika do afirmiranog profesionalca. Također, stekla sam i vrijedan uvid u opseg posla s kojim se dizajner, koji je ujedno i distributer vlastitih proizvoda, suočava – što mi je pomoglo u realnijem razmatranju mogućih smjerova vlastite budućnosti.

‘Tearsproof’ kolekcija kišobrana
Museum of broken relationships
Dizajn: Nataša Njegovanović & Antonio Karača

OM: Kako sama praksa u etabliranom studiju ne znači samo priliku za posao, nego i upoznavanje s drugačijom kulturom, radnim navikama, novim umjetničkim i dizajnerskim strujanjima, zanima me vaše viđenje tadašnjeg Berlina, poznatog po utjecajnoj umjetničkoj sceni. Jeste li se imali prilike pobliže upoznati s dizajnerskom situacijom u Berlinu i koliko vam se utjecaj dizajna u njemačkom društvu tada učinio možda drugačijim od mogućnosti koje su vas čekale pri povratku u Hrvatsku?

NNJ: Zbog relativno kratkog trajanja prakse, uspjela sam tek početi upoznavati scenu. Bez obzira na to, taj period života bio mi je vrlo dinamičan i osebujan. Posjetila sam nekoliko sjajnih izložbi, primjerice otvorenje Grciceve izložbe Playtime u Galeriji Max Hetzler, potom seriju predavanja Material Changes na Universität der Künste Berlin, a dočekala sam i svoj prvi posjet sajmu – i to Biennale Interieur u Kortrijku u Belgiji, gdje je Daniel Becker Studio izlagao unutar postava Berlin Design Selection 2016. Ondje sam upoznala ostale berlinske izlagače i uglavnom su dijelili istu priču – mukotrpan i spor put prema uspjehu. Berlin je specifičan i ne može ga se uspoređivati s ostatkom Njemačke – grad nije industrijsko središte, a kupovna moć stanovništva je slabija. U tom svjetlu, prilike za zaposlenje u struci nisu bile veće od ovdašnjih, ali nisam ih niti iskušala jer sam se namjeravala vratiti u Zagreb nakon završetka prakse.

‘Brokenships notebooks’
Museum of Broken Relationships
Dizajn i copy: Nataša Njegovanović

OM: Ako se ne varam, vaš prvi rad za Muzej prekinutih veza bio je suvenir Pillowship, pobjednik natječaja Brokenships Design 2012. godine, nakon čega su uslijedili i drugi kao što je kolekcija kišobrana The Tearsproof, nastala u suradnji s Antonijem Karačem, zatim kolekcija bilježnica, koncept i dizajn ambalaže za Brokenships soap i istoimeni balzam za usne. Nabrojeni radovi dokazuju kako dobar dizajn može i iz nesretnih okolnosti stvoriti proizvod koji će budućeg vlasnika znati nasmijati porukom koju nosi. Koliku ulogu igra upravo dobra povezanost copyja i dizajna?

NNJ: Kad je riječ o Brokenships brendu proizvoda, copy je u prvom planu, a dobro odabran, pažljivo oblikovan i kvalitetno proizveden proizvod, njegov je nositelj. Riječ je o sinergiji na kojoj je temeljena linija proizvoda čiji karakter proizlazi iz samog Muzeja prekinutih veza – originalnog i nekonvencionalnog, dirljivog i duhovitog istovremeno. Tu nema neiskrene sentimentalnosti i patetike, a isti taj pristup prenesen je u Brokenships Shop.

Modularni stol ‘Ala’
Dizajn: Nataša Njegovanović + Studio Ru:t
Foto: Pavel Posavec
za: Nunc

OM: Na prošloj Izložbi hrvatskog dizajna 19/20 predstavili ste nam se s radom nastalim u suradnji sa studijem Ru:t. Modularni stol Ala, komad je namještaja prilagodljiv različitim potrebama i promjenjivim uvjetima u kojima živimo. Smatrate li da su modularni komadi budućnost dizajna namještaja? Zbog čega su nam tako privlačni?

NNJ: Modularni stol Ala deriviran je iz konceptualne kuhinje Slavonika, koju sam u suradnji sa Studijem Ru:t projektirala za nastup Ancona Grupe na Salone del Mobile 2018. godine. Ova tipologija stola je inovacija: ploče možemo slagati u promjenjivim kompozicijama koje oplemenjujemo različitim umetcima, kutijama za pohranu i posluživanje koje smještamo između njih, dok istovremeno njegovu duljinu možemo neograničeno nadograđivati. Time je postignuta vrhunska fleksibilnost, koja je za današnji nepredvidiv i dinamičan način života izuzetno važna.

Kolekcija ‘Cot’ stolica
Dizajn: Nataša Njegovanović + Ru:t Studio
Foto: Domagoj Kunić
za: Nunc

OM: Čelične šipke koje se isprepliću ili tvore razne oblike pojavljuju se kao elementi kojima se gradi pojedini predmet, kao što je slučaj s kolekcijama Cot i Kier. Ovim se odabirom dobiva dojam nekakve ležernosti, odnosno lakoće samog predmeta. Razmišljate li i o praznom prostoru i njegovoj eventualnoj iskoristivosti prilikom oblikovanja ovakvih predmeta? Koliko su vam važni takvi kontrasti između otvorenog i zatvorenog prostora, lakih i teških materijala?

NNJ: Dobar balans punog i praznog prostora ključ je dobre kompozicije u svim vizualnim umjetnostima. Ako je on usto promišljen i funkcionalan, onda gotovo da garantira dobar produkt dizajn. Težim istraživanju forme prema tim principima.

Modularni stol ‘Ala’
Dizajn: Nataša Njegovanović + Studio Ru:t
Foto: Domagoj Kunić
za: Nunc

OM: Što vidite kao budućnost hrvatskog industrijskog dizajna, posebno kao jedna od dizajnerica novog hrvatskog brenda namještaja Nunc? Koje su nam promjene nužno potrebne za veću prepoznatljivost na širem tržištu – kako se istaknuti?

NNJ: Slika svijeta unazad nekoliko godina onemogućuje predviđanja. Ipak, važno je zadržati optimizam. U tom smislu, voljela bih svjedočiti boljem korištenju drvne sirovine kojom raspolažemo, a pritom mislim na pojavljivanje još novih brendova poput Nunca. Kreativni kapital definitivno postoji, know-how se polako gradi, ali senzibiliteta i odlučnosti na ključnim instancama vjerojatno nedostaje.

‘Avlia’ sustav namještaja za djecu
Dizajn: Nataša Njegovanović
Foto: Pavel Posavec

OM: Posebno je zanimljiva Avlia, sustav namještaja dizajniran za djecu. Iako je riječ o ponovno jednom prilagodljivom, višenamjenskom dizajnu namijenjenom dječjoj igri, čini mi se da se ni odrasli ne bi bunili posjedovati ih, pa makar i za ukras. Od kojih se dijelova sastoji sustav, za što je svaki od njih namijenjen? Razlikuje li se dizajn za odrasle od onog za djecu – što je u dizajnu važnije djeci, a što roditeljima?

NNJ: Avlia je sustav namještaja za djecu koji se sastoji od stola u obliku krave, stolica u obliku psa i mačke, drvene škrinje – svinje i kutije za olovke u obliku kokoši. Namještaj je inspiriran starim drvenim igračkama, ispunjava svoju svrhu, a ujedno funkcionira i kao element scenografije u maštovitim igrama koje tek trebaju nastati. Ističem da je izrađen samo jedan prototip u svrhu natječaja Young Balkan Designers 2016: New Analogue, pa je sustav još daleko od razvijenog proizvoda, što bih voljela u budućnosti promijeniti. Dizajn za djecu trebao bi biti usmjeren na kultiviranje njihove kreativnosti i razvoj kritičkog razmišljanja, omogućiti što kvalitetniju interakciju s okolinom koja potpomaže razvoj senzorne integracije, čime im pružamo priliku da odrastu u samosvjesne, suosjećajne i progresivne mlade ljude.

Kuhinja ‘Slavonika’
Dizajn: Nataša Njegovanović + Ru:t Studio
Foto: Sergiy Kadulin

OM: Za oblikovanje Avlije korišten je slavonski hrast. Kuhinja nastala 2018. godine u suradnji sa studijem Ru:t naziva se Slavonika jer se naslanja na elemente tradicionalne slavonske kuhinje. Koliko je važno, možda posebno pri predstavljanju na inozemno tržište, vratiti se izvorima i ponuditi modernu interpretaciju namještaja koje smo svi imali, ili još imamo, u svojim domovima?

NNJ: Čini mi se da je to možda i jedini način za stvaranje autentičnog proizvoda. Autentičnost se vrlo lako čita i osjeća, ali je u današnjem svijetu rijetkost – bilo da govorimo o ljudskim karakterima ili proizvodima i uslugama. Iz nje proizlazi vrijednost, materijalna i nematerijalna. Upravo zato smatram da je ta povezanost s vlastitom tradicijom i poviješću dragocjeni izvor inspiracije, nešto što moramo čuvati, od čega se napajamo ali mu i vraćamo – ne dopuštajući zaboravu da prevlada.

‘Rimac corner’
Rimac automobili / Bugatti Rimac
za: Fakultet strojarstva i brodogradnje
Foto: Pavel Posavec

OM: Nešto što se odmiče od dosadašnjih tema je vaš angažman u tvrtki Rimac Automobili, odnosno Bugatti Rimac. Navodite se kao voditeljica projekta preseljenja Rimčeve šasije i razvojnih modela na Fakultet strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, te kao dizajnerica tzv. Rimac kutka u kojem se smjestila na FSB-u. Što je podrazumijevao vaš posao u odjelu grafičkog dizajna u automobilskoj firmi? Ostaju li dizajnerski procesi isti bez obzira na proizvod na kojem se radi?

NNJ: Da, to mi je bio jedan od dražih projekata uopće – hibridni prostor koji živi kao izložbeni i boravišni istovremeno, u kojemu studenti mogu učiti ili odmarati u pauzama, proučavati šasiju i razne komponente uživo, ali i preuzeti CAD modele putem izloženog QR koda – što je razina dijeljenja informacija koja je, koliko znam, presedan u automobilskoj industriji. U odjelu za grafički dizajn, sastavnom dijelu generalnog dizajn odjela, uglavnom sam radila na projektima iz područja produkt dizajna za marketinške potrebe, dizajna ambalaže i dizajna interijera (ali ne automobilskog 🙂 ), u suradnji s kolegama, grafičkim dizajnerima, koji bi mi pružali podršku vezanu uz razradu i implementaciju elemenata vizualne komunikacije na proizvod ili u prostor. Mogla bih reći da dizajnerski proces u suštini ostaje isti, ali metodologije imaju svoje specifičnosti.

‘Avlia’ sustav namještaja za djecu
Dizajn: Nataša Njegovanović
Foto: Pavel Posavec

OM: Upravo predstavljanje razvojnih modela Rimčeve Nevere studentima dobar je primjer motiviranja studenata i pružanja prilike za nova znanja i iskustva. Odnedavno ste asistentica na kolegiju projektiranja na smjeru industrijskog dizajna zagrebačkog studija. Što smatrate dobrim pristupom podučavanja i motiviranja budućih dizajnera i dizajnerica? Na što im posebno želite obratiti pozornost?

NNJ: Još ne mogu sveobuhvatno odgovoriti na pitanje o tome što je dobar pristup u obrazovanju dizajnera jer svoju novu ulogu tek upoznajem. Ono u što jesam uvjerena jest da je izrazito važno inzistirati na izgradnji dobre radne etike: odgovornom, organiziranom, dosljednom i kontinuiranom pristupu radu, kao i razvoju vještine sagledavanja šireg konteksta projektnog zadatka. Dizajn je zahtjevna profesija i ovo su preduvjeti za bavljenje njome. Također, važno je poticati ih na uključivanje u izvannastavne aktivnosti poput različitih radionica, zatim posjete festivalima, sajmovima i izložbama, sudjelovanje u natječajima, studentske razmjene, prakse i slično. Dobro je steći što više iskustava tijekom studiranja kako bi tranzicija iz studenta u mladog profesionalca bila što bezbolnija.

Kolekcija ‘Cot’ stolica
Dizajn: Nataša Njegovanović + Ru:t Studio
Foto: Pavel Posavec
za: Nunc

OM: Za razliku od natjecateljske uloge u prethodnom izdanju Izložbe hrvatskog dizajna, ovoga puta vi ste jedna od onih koji odlučuju o radovima koji će biti izloženi i nagrađeni kao najbolji dizajn iz prošle i ove godine. Što očekujete od pristiglih radova u kategoriji industrijskog i produkt dizajna? Jesu li se razne krize kroz koje još prolazimo negativno odrazile na industriju ili su joj pružile neku novu priliku za napredovanjem?

NNJ: Krize su se snažno odrazile na industriju i dodatno ju usporile. Baš iz tog razloga u kategoriji industrijskog i produkt dizajna ne očekujem veliki broj prijava, niti velika iznenađenja. Kriza je, dakako, uvijek i prilika za introspekciju i otkrivanje novih perspektiva; nadam se da će i ova donijeti neke plodove kao rezultat toga.

‘Pillowship’
Dizajn: Nataša Njegovanović
Foto: Ana Opalić
za: Museum of Broken Relationships