Marko Pavlović rođen je 1981. godine u Zagrebu. Godine 2009. diplomirao je Preddiplomski studij dizajna na smjeru industrijskog dizajna. Trenutno radi kao samostalni dizajner i vanjski suradnik s domaćim i stranim tvrtkama stvarajući jedinstvena rješenja u različitim kategorijama proizvoda, ali s posebnim fokusom na igračke i slagalice. Za vrijeme studija i po završetku, prisutan je na brojnim domaćim i međunarodnim izložbama i natječajima na kojima je nagrađen prestižnim nagradama iz područja industrijskog, odnosno produkt dizajna.
S Markom Pavlovićem razgovarali smo povodom Izložbe hrvatskog dizajna 19/20, za koju je član Selekcijske komisije i Međunarodnog ocjenjivačkog suda.
MG: Iako je od toga prošlo sad već dosta godina ne mogu te ne pitati za Oblo i Logiq Tower, dvije međunarodno uspješne didaktičke igre koje su ti dale značajan zalet na početku karijere. Prva je čak razvijana za vrijeme studiranja na zagrebačkom Studija dizajna. Je li ta ideja bila nešto što si donio sa sobom kao opsesiju od prije samog studiranja, ili te je nešto na fakultetu gurnulo u taj projekt?
MP: Ne bi rekao da sam tu ideju donio sa sobom. Projektni zadatak iz kolegija industrijski dizajn na prvoj godini studija je bio glavni katalizator. Odmah na početku nastale su brojne skice. Jedna od tih skica je bila ono što je kroz kasnije istraživanje i oblikovanje vodilo do nastanka didaktičke slagalice Oblo. Dodatni vjetar u leđa bio je i međunarodni natječaj koji sam iskoristio kako bih doradio i promovirao idejno rješenje. Druga skica je ostala kao neka vrsta promemorije da bih joj se vratio nakon završenog studija i krenuo samostalno istraživati koje su mogućnosti razvoja nove igračke (Logiq Tower) na temelju propozicija istog projektnog zadatka.
MG: Što ta dva projekta znače za tebe danas? Što si najviše naučio iz njih i koji su ti procesi u njihovom cjelokupnom razvoju bili najzanimljiviji?
MP: Na prvoj godini student mora donijeti odluku o užoj specijalizaciji – vizualne komunikacije ili industrijski dizajn. Većina studenata i brucoša uglavnom ima neku vrlu općenitu sliku toga što je dizajn i postoji velika sklonost prema vizualnim komunikacijama, barem je to bilo tako kad sam ja studirao. Sigurno je da sam ohrabren uspjehom rada iz područja industrijskog dizajna na samom početku odlučio da je baš to ono što želim nastaviti studirati. Taj prvi projekt mi je vrlo rano pokazao kako je moguće od ideje doći do gotovog proizvoda. To sigurno nije jedini način, ali u tom trenutku uspio sam iskoristiti sve ono što mi je bilo na raspolaganju kao studentu i vlastitu ideju pretvoriti u proizvod.
Možda je najvažnije to da sam još za vrijeme studija dobio uvid i vrijedno iskustvo što je sve potrebno kako bi jedan projekt doista i postao proizvod. Nakon što je taj prvi projektni zadatak u formalnom smislu bio završen i ocijenjen, nastavio sam raditi na njemu tijekom studija. Prošao sam brojne faze, od prvih skica, razvoja idejnih rješenja, do izbora najboljeg. Nakon toga razvoj branda i pakiranja proizvoda, njegova promocija putem brojnih natječaja te na kraju i aktivno pregovaranje sa zainteresiranim proizvođačem i sklapanje ugovora. Oblo je uspješno licenciran u kanadskoj kompaniji s kojom neprekidno surađujem od 2010. godine. Logiq Tower je bio logičan nastavak te suradnje.
MG: Takvi projekti se dugo razvijaju, ali imaju i dug život – da li neki od njih i danas zahtijevaju tvoju dodatnu pažnju i angažman?
MP: Razvojni put na oba projekta je bio dosta dug, pogotovo onaj na Oblu, jer sam većinu stvari radio po prvi puta u životu. Kasnija suradnja s proizvođačem je zahtijevala dodatni angažman u pripremi proizvoda za proizvodnju i nadzoru kvalitete. U ovom trenutku Oblo i Logiq Tower su završeni projekti na kojima više ne radim. Moja ideja je bila da oba proizvoda budu dio istog branda – Oblo, no proizvođač je na kraju odlučio drugačije. Proizvodnja Obla je prekinuta prije nekoliko godina zbog slabih prodajnih rezultata i promjena u strategiji poslovanja proizvođača. Slagalica Logiq Tower se i dalje proizvodi i prodaje. Za robnu marku Logiq Tower napravio sam dodatne varijante proizvoda, ali su one za sada u fazi funkcionalnih prototipova. Proizvođač je ove godine pokazao određenu namjeru da se robna marka osvježi pa postoji mogućnost da počnemo s novom proizvodnjom.
MG: Misliš li da je taj start bio ograničavajući za tebe u nekom smislu? Recimo, da te je bavljenje didaktičkim igračkama na neki način označilo kao dizajnera specijaliziranog samo za jedno područje? Je li ti taj uspjeh zatvorio neka druga vrata?
MP: Istina je da sam dosta vremena proveo radeći na ta dva proizvoda. S obzirom da su oba proizvoda zadobila i značajnu medijsku pozornost lako se može steći dojam da su igračke jedino područje mog interesa i djelovanja, no to baš i nije tako. Radim na projektima koji me zanimaju i nastojim surađivati s ljudima od kojih mogu u isto vrijeme nešto i naučiti. Budući da od 2013. vodim samostalnu djelatnost, financijska komponenta igra jednako važnu ulogu u izboru poslova na kojima radim. Ja sam vrlo rano počeo graditi bazu klijenata s kojim surađujem – od prve igračke. Tako na primjer s tvrtkom koja proizvodi igračke surađujem i na nizu drugih projekata koji uključuju opremu za aktivnosti na otvorenom – kampiranje, odmor, sport i slično. Poslovi često uključuju modifikacije određenih elemenata proizvoda, redizajn, izradu prateće dokumentacije i nadzor proizvodnje. Ukratko, veselim se trenutnim i budućim projektima.
MG: Kad smo prije par godina imali izložbu Balune Studija grupa, njen segment smo posvetili pakiranju tog proizvoda koje si ti dizajnirao. To je izuzetan primjer iznimno kompleksnog, i maestralno riješenog, dizajnerskog zadatka koji često kao rad ostane nezapažen zbog svoje skrivene funkcionalne naravi. Kako je izgledao tvoj rad na tom projektu i jesi li slijedom njega dobivao i neke angažmane sličnog tipa?
MP: Hvala na komplimentu i hvala Grupi na ukazanom povjerenju. Za mene je rad s Grupom odličan primjer suradnje s kolegama. Od početka suradnje imamo dobru komunikaciju, Tihana, Filip i Ivana pomogli su mi kroz razvojne faze jasno definirati ono što je najvažnije za njih pa na kraju nije izostao niti dobar rezultat. Do sada su završena brojna pakiranja za Arigato i Baluna rasvjetna tijela. Imao sam priliku oblikovati i nove kutije za kolekciju Igram. Mislim da je ukupno do sada realizirano više od 25 različitih pakiranja. Proizvodi se šalju potpuno sastavljeni, a brojni razvedeni i lomljivi elementi čine izradu transportne i zaštitne ambalaže još izazovnijim pothvatom.
Cilj je bio adekvatno zaštiti proizvode i ostvariti uštede prostora i materijala u transportu. Uglavnom su sva pakiranja za Arigato i Balunu modularna – brojne elemente pakiranja koristimo za više rasvjetnih tijela. U neku ruku oblikovanje transportne ambalaža ima puno dodirnih točaka s mojim radom na igračkama – slagalicama. Dizajner mora na inovativan i ekonomičan način riješiti brojne prostorne probleme. Suradnja s Grupom u području pakiranja traje i dalje obzirom da njihov portfelj proizvoda neprekidno raste. U nastavku je bilo nekih upita i konzultacija koje sam odradio i za druge.
MG: Nakon Logiq Towera nisam vidio da si radio neke slične projekte u području dizajna igračaka, ni tvoje, ali ni tuđe. Kao da je to područje kod nas, kako sa strane dizajnera, tako i potencijalnih proizvođača, ostalo zanemareno. Koji su razlozi toga?
MP: Možda sam bio malo zasićen nakon dva slična projekta, no to ne znači na neće biti novih proizvoda u toj kategoriju u budućnosti. Što se tiče situacije općenito, mislim da je točno da je ta kategorija proizvoda ostala zanemarena, a o razlozima zašto je to tako mogu samo nagađati. Gledajući općenito, Hrvatska nije proizvodno orijentirana ekonomija, pa samim time izostaje veći interes za oblikovanjem i proizvodnju i takvih proizvoda. Igračke kao kategorija proizvoda se sastoji od brojnih, količinski vrlo zasićenih potkategorija. Slagalice su na primjer jedna od tih potkategorija i kao takve imaju specifičnu publiku (entuzijaste u potrazi za nečim posebnim). U dosadašnjem radu susretao sam se sa zainteresiranim pojedincima s idejom ili funkcionalnim modelom u potrazi za informacijama i savjetima što i kako dalje ali do sada nisam vidio neki domaći proizvod u kategoriji igračaka koji je ostvario značajniji uspjeh na međunarodnom planu.
MG: Što su, iz tvoje perspektive, najveći izazovi koji stoje pred produkt dizajnerima koji djeluju samostalno, dakle, bez stalnih angažmana u industrijskom kontekstu? S druge strane, gdje su njihove najveće prilike?
MP: Izazovi su brojni, a samostalni dizajner mora ujedno biti dobar radnik i šef. Zapravo si u poziciji menadžera jer moraš na adekvatan način upravljati resursima kao što su vrijeme, novac, znanje i oprema. Jedan od najvećih, ako ne i glavni izazov, je izgradnja i održavanje dobre baze klijenata i kvalitetnog odnosa s njima. Dodatno, potrebno je težiti stvaranju različitih tokova prihoda. To je na primjer moguće postići realizacijom projekata koji mogu dugoročno donositi zaradu ili tantijeme, i jednokratnih projekata koje je moguće odraditi u kraćim vremenskim intervalima. Kao treću i najizazovniju mogućnost vidim samostalnu proizvodnju i prodaju vlastitih proizvoda te izgradnju vlastitih robnih marki, na način dizajnera-poduzetnika. Smatram da najveće prilike i dalje leže u samoiniciranim projektima i suradnjama s drugim dizajnerima i poduzetnicima. Dizajneri imaju jednu vrlo rijetku kvalitetu i prednost – mogu uvidjeti problem ili potrebu i ponuditi vrlo kvalitetno i promišljeno rješenje. Spoznaja da posjeduješ vještine koje ti omogućavaju samostalno djelovanje i stvaranje novih proizvoda i rješenja je vrlo oslobađajuća i pomaže mi u održavanju pozitivne perspektive.
MG: Kako vidiš mogućnosti za razvoj novih samoiniciranih proizvoda koje pruža crowdfunding? Neki od inozemnih dizajnera, koji doduše djeluju na daleko većem tržištu snažno zastupaju taj pristup, kod nas postoji nekoliko uspješnih proizvoda financiranih na taj način i čudi me da ih nema više.
MP: To je sigurno dobrodošao način za financiranje samoiniciranih projekata, no samo zato što je lako dostupan oblik financiranja, ne znači da je manje zahtjevan u smislu samog dobivanja sredstava i svega što prethodi uspješnoj kampanji. Pogotovo danas kada se za pažnju i novac na nekoliko različitih platformi, od kojih je najpoznatiji Kickstarter, natječe stotine tisuća ako ne i milijuni različitih potencijalnih projekata i proizvoda. Kada gledam kvalitetu same produkcije, često imam osjećaj da se već radi o gotovim proizvodima. Svakako je odlična stvar za skupljanje iskustva i povratnih informacija od zainteresiranih ljudi i potencijalnih budućih kupaca, možda čak i za privlačenje zainteresiranih većih investitora i proizvođača. Ako kreneš tim putem, moraš na sebe preuzeti brojne aktivnosti koje često nemaju veze sa samim procesom dizajna kako bi uspješno promovirao, financirao, proizveo i zatim distribuirao određeni proizvod prema ljudima koji su ti svojim većim ili manjim novčanim prilozima ukazali povjerenje i pomogli proizvesti taj proizvod. Nakon te prve proizvedene serije slijede i novi izazovi. Je li ostalo novca od kampanje za iduću narudžbu? Imam li distribucijske kanale? Kome ja zapravo prodajem svoj proizvod? Ne mogu procijeniti da li većina dizajnera želi biti i menadžerima ili jednostavno žele nekome putem licence povjeriti proizvodnju kako bi se oni mogli dalje baviti onim što najviše vole – stvaranjem novih proizvoda i rješavanjem nekih novih problema.
MG: Tvoja najuža specijalnost je produkt dizajn – iz onog što pratiš i što si ovdje imao priliku vidjeti, mogu li se donijeti neki zaključci o stanju produkt dizajna u Hrvatskoj u sadašnjem trenutku? Što je za tebe, u tom području, obilježilo protekle dvije godine?
MP: Primijetio sam nove proizvode koji su oblikovani kao dio novih robnih marki čiji su inicijatori dizajneri i to me svakako veseli. Kod dizajnera je i dalje prisutna potreba da budu poduzetni i stvaraju nove poslovne okolnosti i prilike za sebe. Prisutan je i daljnji razvoj i popunjavanje portfelja dizajnerskih proizvoda pod već postojećim robnim markama. Nema nekih novih, većih domaćih proizvođača koji bi privukli i motivirali dizajnere na suradnju. Osobno mislim da je nešto slabiji postav u odnosu na broj prijavljenih i realiziranih radova u prošlim godinama. Očekivao sam i više prijavljenih radova iz područja namještaja i opreme za dom.