Prostorne instalacije koje će se otvoriti u četvrtak, 17. rujna u 19:30 na riječkom lukobranu, nastale su kao odraz unutarnjeg stanja autorice još u siječnju ove godine. Instalacije problematiziraju univerzalne osjećaje osamljenosti i izolacije, ali i nude rješenje – pozivaju građane na igru i ponovne susrete.
Iz objašnjenja Svjetlane Despot:
Imala sam potrebu materijalizirati kolektivno stanje svijesti i tako su nastali interaktivni objekti, popraćeni izrekama poznatih autora. Cilj mi je bio potaknuti šetače na lukobranu na razmišljanje o intimnim temama Samoće, Ispovijesti, Slobode i Zagrljaja.
Iz teksta Ore Mušćet:
Svjetlana Despot uvijek je u potrazi za novim načinom izričaja kroz koji će pružiti posjetitelju ili korisniku njezinih proizvoda osjećaj sigurnosti i ukazati mu na nove dimenzije već poznatih materijala i predmeta. Iza takvog naizgled jednostavnog rješenja uvijek stoji veliki trud i istraživanje, bilo da je riječ o novoj kolekciji pletenih naslonjača (primjerice Hula Hula stolice, 2010., taburei Koverta, 2012.) ili o inovativnoj intervenciji u zapušteni i neiskorišteni prostor (idejni projekt za zgradu Exportdrva, 2018.). Iako je možda najbolje poznajemo u kontekstu visoko kvalitetnih produkata koji nastaju kombinacijom korištenja najnovijih tehnologija proizvodnje i zaboravljenih zanata, njezini se dizajnerski koncepti definitivno ne zadržavaju na oblikovanju funkcionalnih i lijepih pojedinačnih predmeta. Dizajnirani predmeti čine kolekcije oblikovane s ciljem stvaranja neke nove priče i atmosfere koja obuhvaća prostor i sve koje u njemu borave. Njezini su prostori zamišljeni kao kazališne scene u kojima se stapaju različite boje i teksture, s ciljem da nas privuku i pruže nam sigurno utočište i mjesto za bijeg od rutine. Slično kao što se mekana vuna i čvrsti i fleksibilni filc isprepliću na njezinim Kovertama, tako se u prostoru izmjenjuju fleksibilni paravani u boji s crno obojenim zidovima i čvrstim strukturama. Na ovim su odnosima čvrstog i mekanog, kako ih autorica sama definira, temeljene i prostorne intervencije na riječkom lukobranu koje nastaju kao odraz autoričina unutarnjeg stanja.
Budući da je ideja nastala još u siječnju ove godine, čini se kao da je upravo ovim radom Svjetlana Despot gotovo pa i predvidjela osjećaje osamljenosti koji su u prethodnim mjesecima preplavili svijet. Prizori odjednom ispražnjenih gradova odražavali su sliku stanja kolektivne svijesti. Iza prostornih intervencija stoji upravo njezina ideja o stvaranju instalacija u prostoru koje će ljude ponovno približiti jedne drugima, ali i vratiti ih natrag gradu. Prema tome ni sam odabir lokacije za njihovo postavljanje nije slučajan. Osim što čini važan dio povijesti i pomorske tradicije grada, riječki je molo longo šetnica, odnosno mjesto susreta i druženja. Upravo na tome mjestu četiri Svjetlanine interaktivne prostorne instalacije s natpisima Samoća, Ispovijest, Sloboda i Zagrljaj privlače prolaznike ispisanim tekstovima i iscrtanim obrisima pozivaju na sudjelovanje i zajedničku igru. Intervencija ustvari predstavlja kratku priču – ciklus uzroka i posljedica koji se zaključuje temeljnim idejama pripadnosti i zajedništva. Autorica priču započinje samoćom koja se preko oslobađanja od svega nepotrebnog razrješava u zagrljaju.
Samoća je predstavljena likom izdvojenim iz okoline, zaklonjenog pogleda. Prolaznik mora kročiti na njegovo mjesto i izdvojiti se od društva čitanjem teksta u istaknutoj pregradi koja mu skriva lice. Ispovijest je jednostavno inscenirana ispovjedaonicom, gdje jedan od prolaznika ispovijeda, a drugi odrješuje grijehe. Prolaznik dalje stupa na povišenu platformu na kojoj, poput osvajača olimpijske medalje, slavi svoju slobodu. Na kraju priče ponovno ulazi u prostor instalacije koja ga ovoga puta prihvaća i grli. Autorica je u vrijeme „socijalnih distanci“ povezala prolaznike velikim zagrljajem. Svjetlana Despot na jednostavan je način uspješno preobrazila urbani prostor i pretvorila ga u mjesto za igru. Velikim je dijelom to još jedan odraz njezine dizajnerske prakse u kojoj nastoji zadržati znatiželju i probuditi „dijete u sebi“ ali i potaknuti svoju publiku na introspekciju i pozvati na empatiju – sve kroz igru.