U vremenu kada se vizualna komunikacija sve češće odvija u ubrzanim, fragmentiranim digitalnim tokovima, Vizkulturin projekt PLAKATIRANJE rijedak je primjer dugoročnog, kontinuiranog i autorski vođenog istraživanja medija plakata. Pokrenut davne 2013., samim početkom djelovanja medija o vizualnim umjetnostima i kulturi – Vizkultura, projekt PLAKATIRANJE je tijekom šest godina trajanja okupio zavidan i danas neusporediv broj autora/ica. Novoobjavljena monografija okuplja ovu opsežnu produkciju, nudeći na 560 stranica pregled estetskih i autorskih rješenja te društvenih, političkih, osobnih i kulturnih konteksta koji su ih oblikovali. Nastala iz potrebe za objedinjavanjem i očuvanjem, te potaknuta retrospektivnim sagledavanjem opsega i jedinstvene kolektivnosti ovog projekta, monografija predstavlja svojevrsni završni čin projekta PLAKATIRANJE koje je, iako davno završeno, ostalo trajno upisano u suvremenu vizualnu kulturu.

PLAKATIRANJE danas nije moguće čitati samo kao dizajnerski ili kustoski projekt, nego i kao precizan vizualni zapis jednog razdoblja. Nastajali kroz godine obilježene političkim tenzijama, promjenama u javnom prostoru, krizama kulturne infrastrukture ili transformacijama digitalne svakodnevice, uz sijaset drugih okolnosti koje su inspirirale autore, plakati predstavljeni u monografiji artikuliraju projekt kao vizualnu kroniku vremena u kojem su nastali, svojevrsni arhiv društvenih atmosfera i prijepora. Plakatiranje je od samog početka bilo zamišljeno kao otvoreni prostor izražavanja, autori su pozivani da kroz formu plakata artikuliraju osobne i društvene teme, bez zadane ikonografije ili narativa. Takav pristup rezultirao je iznimnom raznolikošću izraza – od tipografskih eksperimenata do ilustracije, fotografije i kolaža do konceptualnih rješenja – ali i sadržajnom gustoćom koja nadilazi uobičajene okvire dizajnerske produkcije.

Kako u svom tekstu u monografiji ističe kustosica i povjesničarka dizajna Koraljka Vlajo, plakati u knjizi „ pružaju uvid u kolektivno stanje uma lokalne (kreativne) zajednice; kao cjelina oslikavaju skup prepoznatljivih briga i frustracija, preokupacija, opsesija, frustracija i neuroza, pobuna, pobjeda i proslava “. Upravo u toj slojevitosti – između osobnog i društvenog, intimnog i javnog – leži trajna vrijednost projekta. Važan aspekt Plakatiranja bila je i njegova dvostruka priroda: istovremeno analogna i digitalna. Plakati su egzistirali kao jedinstveni fizički objekti, izloženi u vitrinama nekadašnjeg Kina Europa te tako ulazili su u izravan odnos s gradom i njegovim prolaznicima, izlazeći iz zatvorenog stručnog kruga i postajući dio svakodnevice, ali su ravnopravno postojali kao digitalni sadržaj koji se širio putem mrežnih stranica Vizkulture i njihovih kanala društvenih mreža. Taj odnos, kako u tekstu u knjizi primjećuje dizajner i teoretičar Borut Vild, predstavlja „simbolički čin i riječiti komentar odnosa analognih i ekranskih vizuala kojima smo zatrpani“, pri čemu stvarno i virtualno zajedno grade značenje rada. U knjizi su uz plakate postavljeni i autorski opisi, čime je dodatno produbljen uvid u procese i namjere autora. Vild ističe kako je upravo ta kombinacija slike i teksta otvorila prostor za „prave mentalne etide“ i omogućit će čitatelju da prati ne samo konačan rezultat, već i smjerove razmišljanja iza svakog rada.

Jedna od ključnih specifičnosti Plakatiranja leži i u tome što je projekt tijekom godina uspio povezati različite generacije autora i autorica. U istom su se okviru susretali studenti i afirmirani profesionalci, mladi autori i doajeni domaće scene, oni kojima je to bio jedan od prvih javnih radova i oni čija su se imena već odavno upisala u povijest dizajna i vizualne umjetnosti. Stoga monografija koja (tek) sada izlazi ne predstavlja samo arhiv projekta, već i dokument čitave scene, njezinih aktera i njihovih reakcija, posebno zanimljiva iz današnje perspektive i s odmakom, razmatrajući gdje su danas profesionalno i što rade autori koji su sudjelovali u projektu. Monografija ne okuplja samo impresivan broj plakata, nego i tragove jedne profesionalne i afektivne zajednice — ljudi koji su kroz isti okvir dijelili prostor rada, komentara, podrške, eksperimenta i javnog izlaganja.

Jedan od zanimljivijih paradoksa Plakatiranja jest to što je projekt nastao u mediju koji je po definiciji privremen, prolazan i često vezan uz trenutak, a završava u formi monografije — trajnog zapisa. Time ova knjiga ne dokumentira samo produkciju, nego i pretvara efemerni medij u dugotrajno kulturno svjedočanstvo, kao čin očuvanja radova, konteksta i autorstva od zaborava.Rečenica „Od kulture se raste“, ispisana na jednom od prvih plakata projekta, danas se može čitati kao sažetak čitave njegove logike i koncepta. PLAKATIRANJE je tijekom godina raslo brojčano, autorski i značajem za scenu, ali je istodobno širilo i prostor kulturne vidljivosti, kritičkog mišljenja i javnog dijaloga, sažimajući nadu i ideju projekta, i navedene fraze, da kultura nije dekor, nego prostor razvoja, mišljenja, otpora i artikulacije, potvrđujući da je moguće graditi kontinuitet i relevantnost unutar nezavisne kulture te da vizualne komunikacije i dizajn, kada im se pruži adekvatan prostor, mogu precizno i snažno govoriti o društvu.