DONA

 

 

Dona je lansirana na tržište u veljači 1979. kao nova robna marka OOUR-a Stubičanke iz Gornje Stubice.[1] Program voćnih sokova i sirupa prezentirao je i ponudio vodećim ljudima Stubičanke Frane Matulić, koji je vrlo brzo okupio tim ljudi i formirao Tržišnu službu Stubičanke (današnjim rječnikom marketing) te bio njen voditelj.[2]

Operativni tim činili su propagandist Ivo Tadić, glavni grafički dizajner Petar Šalić te Mile Klarica, teksteri Zvonko Žižić i Josip Prudeus i fotograf Foto-odjela Milan Klisović. U realizaciji video-materijala sudjelovali su Borivoje Dovniković i Nino Kostelac koji su prema ideji Petra Šalića realizirali sve nagrađene spotove.[3] Timom je koordinirao Josip Bogdanić – Braco, bivši Ozehin propagandist, a u vrijeme realizacije projekta na poziciji voditelja unapređenja prodaje OOUR-a Stubičanke.

Tako Ozeha postaje partner OOUR-a Stubičanke na propagandnim poslovima u kojima dio tima, poput Šalića i Klarice te Dovnikovića i Kostelca, djeluje iz pozicije vanjskih suradnika dok Tadić i Prudeus uz podršku Ozehinih stručnih odjela za medije, istraživanje, tisak i foto-odjela, tonskog i video studija te Propagandnog centra realiziraju svoje segmente posla unutar kuće ili po potrebi angažiraju vanjske suradnike.[4]

Vizualni identitet Done i njegove aplikacije na interne materijale, etikete za sve linije proizvoda, izgled opreme proizvoda i ambalažu, vizualni identitet oglasne kampanje i svih njenih izvedenica te propagandne materijale koji su se oslanjali na slogan Bogatstvo plodova prirode, uz fotografije i ilustracije voća, idejno je osmislio Petar Šalić.

 

 

Opremanje proizvoda i oblikovanje oglasne kampanje za Donu odvijalo se simultano, a realizirano je u vrlo kratkom periodu od samo tri mjeseca. Doprinos definiranju strategije oglašavanja i izboru imena Dona dao je i voditelj Odjela za istraživanje Josip Šintić putem dobivenih rezultata o poznatosti marki bezalkoholnih napitaka u istraživanjima koja su se vodila za druge Ozehine klijente iz te kategorije pića te voditelj Propagandnog centra Vinko Fostač. ^[5]

Taj je složeni projekt izazvao i mnoge kontroverze – primjerice odluka da se, suprotno praksi, prvo lansira proizvod na tržište, a potom nizom promotivnih akcija upoznaje potrošače s tada novim proizvodom.[6] Zatim se na prehrambenoj etiketi za sirupe pojavila crna boja, što nije bio uobičajeno u nas, a Dona sokovi i sirupi bili su pakirani u litrene nepovratne boce što je također bila novina. Etikete za džemove i marmelade bile su nepravilnog oblika, te je bilo potrebno pronaći nova rješenja unutar dostupne tehnologije koja su u konačnici vodila ka unapređenju određenih izvedbenih procesa.[7]

 

 

I upravo je skup tih svjesno planiranih odluka i akcija doprinio Doninom boomu na tržištu bezalkoholnih pića, a Ozehi donio mnoga priznanja. Strukovni žiri natječaja za najbolju tržišnu komunikaciju dodijelio je nagradu Ozehi u kategoriji TV spota za prehrambene proizvode i pića[8], Udruženje propagandista SR Hrvatske nagradu za Uspješno propagandno likovno rješenje plakata Dona – plodovi bogatstva prirode[9], Savez ekonomskih propagandista Jugoslavije dodijelio je Ozehi nagradu za Najbolje izvedenu ekonomsko-propagandnu akciju za sok Dona i brojna druga.

 

 

BOROVO

 

 

Ozeha i Borovo su započeli dugogodišnju i vrlo plodnu suradnju 1967. / 68. godine.[10] Razvojna politika Borova izravno je utjecala na njen obim, jer je sa svakom inovacijom u proizvodnji rasla i potreba za produkcijom propagandnih materijala, POP materijala te kreiranjem i uvođenjem novih brendova na tržišta, kako Jugoslavije tako i van nje. Osim s Ozehom koja je pokrivala veći obim posla, tvrtka Borovo je surađivala i s agencijama iz drugih republika tadašnje Jugoslavije. ^[11]

Suradnja je krenula krajem 60-ih na propagandnom planu i strategiji za auto-gume.[12] Nakon uspješno provedenih propagandnih akcija za pneumatike, 1971. Ozeha preuzima propagandu obuće što se očituje u produkciji velikog broja sezonskih oglasnih kampanja za modnu obuću, kožne mokasine proizvedene u suradnji sa tvrtkom Sioux i kožnu sportsku obuću po licenci Puma. Uz oglašavanje, rade se i svi materijali koji su pratili proizvod na prodajnom mjestu – od kartonske ambalaže do prospekata. Materijali su bili realizirani oslanjajući se na kućne resurse, a u suradnji s marketingom Borova.[13] Kreativni tim su činili dizajner Petar Šalić, teksteri Viktor Feller i Josip Prudeus u suradnji s Foto-odjelom, a uz vodstvo propagandista Krešimira Osrečkog, Stjepana Kucelja, Branka Franića i drugih. Međutim, kako je Ozeha njegovala praksu suradnje s vanjskim kreativcima, za određeni se dio materijala koristila i vanjska usluga.

Unapređenjem proizvodnih procesa u razdoblju od 1972. do 1975. godine, Borovo širi asortiman i uvodi nove tipove obuće: radnu i zaštitnu obuću Relaks i Borosanu, ljetnu obuću Boroleta i obuću za djecu. Uz licencne ugovore s Pumom i Nikeom Borovo proizvodi svoju vlastitu obuću i odjeću, a početkom 80-ih odlučuje pokrenuti proizvodnju vlastite profesionalne kožne sportske obuće i platnene obuće za slobodno vrijeme pod imenom Startas.[14]

 

 

Iako je mlađoj populaciji danas Borovo prepoznatljivo po Borosanama i Startasicama, a starijoj po gumenim čizmama i opancima koje je proizvodilo od 1930-ih, njegovu nekadašnju proizvodnju, uz obuću, čine i drugi proizvodi pa je tako Borovo prva tvrtka u Jugoslaviji koja je započela proizvodnju gumeno-tehničke robe i autoguma, a kasnijim razvojem proizvodi cjeločelične radijalne gume te klinasto remenje po Pirellijevoj licenci.

Ozehina suradnja s Borovom pokrivala je apsolutno sav spomenuti asortiman, a potrebe klijenta bile su usmjerene prema kreiranju materijala široke namjene. Vođeni propagandnim timovima, među kojima treba istaknuti Pavla Šimudvarca i Mariju Tomić, članovi kreativnog odjela teksteri Viktor Feller i Josip Prudeus te voditelj Foto-odjela Milan Klisović, u dugogodišnjoj su suradnji s vanjskim suradnikom dizajnerom i fotografom Dušanom Bekarom kreirali osnovna obilježja marki Relaks, Borosana, Stratas i proizvodnih grupacija gumena obuća[15], gumenotehnička roba, klinasto remenje, pneumatici za teretna vozila te proizveli zavidnu količinu propagandnih materijala. Radili su se: POP materijali; upute za prodajne predstavnike, distributere i servise; brošure i deplijani na četiri jezika[16] i oglasne kampanje.

Glavni dizajner Borova od 70-ih pa do kraja 80-ih bio je Dušan Bekar, dugogodišnji suradnik Ozehe.[17] Bekarov je doprinos izuzetno značajan ne samo su segmentu dizajna, već i fotografije. Jedna od specifičnosti njegova rada, koja je vidljiva baš na ovim primjerima iz Borova, očitovala se u tome što fotografiju nije tretirao kao ilustrativni element unutar nekog layouta već je ona poslužila kao direktno sredstvo oživotvorenja ideje. U njegovim rješenjima, uglavnom, nema fotomontaže, sve što vidimo je jedna scena – jedna fotografija. Upravo je spoj izvanrednog poznavanja tehnologije boja i fotografije općenito rezultirao radovima izrazito rafinirane estetike koji su svoje mjesto našli u sferi komercijalnog dizajna.[18]

 

 

Na projektu Borovo je godinama surađivao i Ivan Šimetić koji je bio specijaliziran za tzv. “američki retuš” – tehniku retuširanja fotografija prije digitalne ere. Šimetić je retuširao fotografije pneumatika, gumenih đonova i razne gumene robe za kataloge, u uskoj suradnji s Bekarom i Klisovićem.[19]

Uz ustaljeni kreativni tim, Ozeha je na projektu Borovo povremeno uključivala kućnog dizajnera Petra Šalića te Atelier – odjel za projektiranje na poslovima uređenja izloga prodajnih mjesta, projektiranju štandova i uređenju izložbenih mjesta na sajmovima. Osim toga, surađivala je i s brojnim vanjskim suradnicima poput crtača knjiga snimanja, redatelja, glazbenika, tekstera i drugih.[20]

Ova plodna suradnja je Ozehi donijela brojna strukovna priznanja pa je tako nagrađena za TV spot Relaks na Festivalu propagandnih filmova u Puli[21] i za cjelovitu kampanju 50 godina Borova 1931. – 1981. na Skupu ekonomskih propagandista Jugoslavije u Portorožu 1981. godine[22].

 

ISTRAVINOEXPORT

 

 

Istravinoexport iz Rijeke tvrtka je s kojom je filijala imala suradnju još od 1954. godine, a koja je započela Ozehinim angažmanom na plasmanu desertnih vina i Vermoutha tadašnje tvrtke Istravino. 1959. godine dolazi do spajanja riječkog Istravina i umaškog Vinoexporta u Istravinoexport sa sjedištima u Umagu i Rijeci i izgradnje nove vinarije na Delti, a Ozehin je mali riječki tim u sastavu Johan Sartori, Maksimilijan Njegovan i Ljubica Regent, dobio priliku sudjelovati u kreiranju niza propagandno-marketinških akcija primarno usmjerenih na brendiranje proizvoda i njihovo pozicioniranje na tržište.

Prvi je zadatak bio oblikovati kompletnu ambalažu svih proizvoda tvrtke te su u tu svrhu kreirane krovne marke ISTRA – za aperitive i žestoka pića, pod kojom su se izdvojili najvažniji brendovi ISTRA Vermouth i ISTRA Vinjak, te marka IVEX – za vina. Uslijedilo je brendiranje ISTRA Bittera sa pratećom propagandnom akcijom koja je unatoč skromnom budžetu bila tržišno uspješna.^[23] Oblikovanje etiketa vina marke IVEX je radio Sartori u suradnji s crtačem dok oblikovanje etiketa za pića marke ISTRA potpisuje Franjo Fleck (Pelinkovac, Kruškovac, Menta, Domaći rum, Bitter, Vermouth, Vinjak, Prošek).^[24] Pri opremanju ambalaže Sartori je inzistirao na odmaku od postojeće produkcije tada prisutne na tržištu gdje se određeno piće nije percipiralo kao brend već se poistovjećivalo s imenom proizvođača, a za realizaciju likovno-grafičkih rješenja angažirao je i druge vrsne autore iz domene komercijalnog dizajna poput Julije Glogoški Pavelić i Save Simončića.^[25]

 

 

Već na idućem projektu – brendiranja dotada bezimenog i bezličnog punč-ruma Sartori angažira Savu Simončića. Istravinoexportu je bilo važno dobiti novi proizvod u svom portfelju kojim bi mogli istisnuti s ovog dijela tržišta konkurentski Maraskin punč-rum, što se i dogodilo lansiranjem Pepita krajem 60-ih. Kako bi istaknuo proizvod na policama trgovina Sartori je zamislio da bi se to moglo postići nekim “ludim slovima” koja je potom Simončić vješto oblikovao.^[26] “Možda je sa aspekta nekog stručnjaka to bezvezno rješenje, ali upalilo je!”, jer je Istravinoexport već u prvoj godini prodao dvostruke količine Pepita, prema Sartorijevim riječima. A Simončić je iznjedrio još jedno “ludo” rješenje za liker Koko – brandy s jajima.

U godinama koje slijede osobito se izdvajaju propagandno-marketinške koncepcije za liniju pjenušavih vina pod markom Bakarska Vodica i ISTRA vinjaka posebne kvalitete kojemu je pridodan naziv Premier. Likovno-grafička rješenja oblikovala je Julija Glogoški Pavelić, kasnije voditeljica Kreativnog odjela, a ključni vizuali za POP materijale su se snimali u Italiji.

 

 

Ova dugogodišnja suradnja okrunjena je brendom Lero koji je u cijelosti djelo riječkog tima i Julije Glogoški Pavelić čemu je pogodovao zaokret u poslovanju Istravinoexporta usmjeren na razvoj proizvodnje vlastitih bezalkoholnih pića.^[27] Sartori je osmislio ime, a Julija je oblikovala upečatljivi logotip koji živi i danas u minimalno redizajniranoj varijanti.^[28] Uz oblikovanje logotipa, Julija potpisuje i oblikovanje etiketa Lero Cola, Lero Citrus soda, etikete Lero prirodni voćni sirup (naranča i limun), a vrlo vjerojatno i Lero Tonic water.

 

 

RAFINERIJA NAFTE RIJEKA / INA RAFINERIJA NAFTE RIJEKA

 

 

Dugogodišnja suradnja riječke filijale s Rafinerijom nafte Rijeka započinje sredinom 50-ih kada je filijala angažirana na poslovima fotografiranja pogona na Mlaki.^[29] Iz tog vremena datira, prema riječima Velida Đekića, “mala serija stripovskih pasica-reklama riječkih ulja” koja na duhovit način potiče kupnju tada aktualne ponude motornih ulja Selekta SAE, Alfa SAE i Extra HD SAE.^[30]

Suradnja koja je započela vrlo sramežljivo, rasla je iz godine u godinu prateći razvoj riječkog giganta. Integracijom Naftaplina iz Zagreba, Rafinerije nafte Sisak i Rafinerije nafte “Boris Kidrič” u tvrtku INA 1964. godine te  puštanjem u rad novoizgrađene rafinerije na Urinju i modernizacijom postrojenja na Mlaki, u godinama koje slijede, dolazi do značajnijeg proširenja asortimana motornih ulja, a time i potreba za brendiranjem i pozicioniranjem na tržište raznih Ininih brendova.

Riječki je tim bio kontinuirano angažiran na poslovima oblikovanja ambalaže motornih mazivih ulja pa tako sredinom 60-ih Johan Sartori angažira dizajnera Dušana Bekara na projektu oblikovanja limene ambalaže motornih ulja Alfa D, Extra HD i Super HD, koja je osvojila “Jugoslavenskog oskara” za ambalažu na II. kongresu ambalaže i izvoza, Bled, 1966. godine.^[31]

Godine 1968. iz postrojenja na Mlaki na tržište su puštene prve količine motornog ulja INA Delta TLX za koje je Sartori, vrlo vjerojatno, kreirao ambalažu te niz oglasnih kampanja.^[32] Međutim, najzapaženija serija oglasa iz 1975. godine za tadašnji novitet na tržištu INA Delta TLX Multigrade motorno ulje oplemenjeno vodikom plod je suradnje riječke filijale s Odjelom za istraživanje tržišta i Kreativnim odjelom. Na kampanji su uz Sartorija radili dizajner Petar Šalić, fotograf Milan Klisović i tekster Viktor Feller, a nastala je na osnovu rezultata obimnih istraživanja tržišta krajnjih potrošača automobilskih motornih ulja koja je svake druge, izuzetno treće godine, od 1972. do 1989. provodio Odjel za istraživanje tržišta.

 

 

Nakon zlatnih sedamdesetih u kojima riječka rafinerija bilježi najveći rast potrošnje motornih mazivih ulja, u zemlji nastupa ekonomska kriza čije su se posljedice odrazile i na Inino poslovanje u globalu te rezultirale drastičnim padom potrošnje. No, nepovoljna poslovna klima u prvoj polovici 80-ih zaobišla je suradnju Ozehe i Rafinerije tako da je filijala dobila priliku napraviti redizajn kompletne ambalaže motornih mazivih ulja INA DeltaTLX, INA Delta Sint i INA Delta 5 pakiranih u plastične jedno i trolitrene kantice. Oblikovanje ambalaže su radili filijalin stalni vanjski suradnik-crtač Radomir Perica i moguće još neki vanjski suradnik dizajner, prema Sartorijevim uputama, dok se u provedbu čitavog projekta aktivno uključuje propagandistica Slavica Afrić. Uz redizajn ambalaže pristupilo se i planiranju oglasnih kampanja u čijoj je realizaciji sudjelovao  Vladimir Hinić, dizajner Kreativnog odjela.

U drugoj polovici 80-ih, uz provedbu raznih propagandno-marketinških aktivnosti vezanih za promociju i vidljivost već spomenutih proizvoda, filijalini propagandni timovi razvijaju i niz korporativnih i prigodnih materijala koje oblikuje riječki kućni dizajner Raymond Fabijanić.

 

RAFINERIJA NAFTE SISAK

 

 

Prema dosadašnjim saznanjima Ozeha je surađivala i sa Rafinerijom nafte Sisak no obim i detalji suradnje još uvijek nisu istraženi. U prvom su broju časopisa Naš publicitet iz 1957. objavljene dvije fotografije postrojenja Rafinerije nafte Sisak koje potpisuje fotograf Foto-odjela Markić, a 60-ih se godina na tržištu pojavljuje ilustrirani priručnik za vozače Kako smanjiti troškove održavanja automobila… čije oblikovanje za Ozehu potpisuje Savo Simončić. Prepoznatljiv, razigran Simončićev rukopis kao i grafički element stilizirane kapljice sa upisanim tekstom Super plavi 93 susrećemo i kasnije na oglasnim kampanjama i billboardima za Inine brendove Super plavi 93 i Superior 98.

[1] Kasnije u sastavu RO Voće export-import iz Zagreba
[2] Prema: J.B. (1947.) Osobni intervjui. 25.6.2016., 16.10.2016., 1.11.2016.
[3] ibid.
[4] M. Klarica i P. Šalić su u to vrijeme već napustili stalnu poziciju dizajnera u Ozeha te radili na ovom projektu kao vanjski suradnici
[5] Prema: J.Š. (1943.) Osobni intervju. 7.11.2016.
[6] Prema: J.B. (1947.) Osobni intervjui. 25.6.2016., 16.10.2016., 1.11.2016.
[7] Prema: P.Š. (1947.), J.B. (1947.) Osobni intervju. 25.6.2016.
[8] 7. Posvetovanje ekonomskih propagandistov Jugoslavije, Portorož 1980.
[9] U Zagrebu, 17.9.1981.
10 U Beogradu, 20.11.1981.
[10]  A. Duić, Uspješna suradnja Borovo Ozeha, Naš publicitet 1/76, str. 10-11.
[11]  Prema: P.Š. (1951.) Osobni intervju. 26.10. 2016.
[12]  A. Duić, Uspješna suradnja Borovo Ozeha, Naš publicitet 1/76, str. 10-11.
[13]  U marketing Borova tada rade A. Duić na propagandi obuće, M. Puhalo na propagandi auto guma i gumeno-tehničke robe i I. Lasović na propagandi sportske obuće i odjeće – prema: I.L. Osobni intervju. 10.11.2016.
[14]  Prema: P.Š. (1951.) Osobni intervjui. 26.5.2016., 5.8.2016.
[15]  Gumene čizme – tzv. Wellingtonke koje su bile specijalno brendirane i kao čizme za lov i ribolov – prema: D.B. (1966.). Osobni intervju. 5.11.2016.
[16]  Borovo je bio veliki izvoznik u Europske zemlje, SAD, SSSR, Kubu, Kuvajt, Libiju, Alžir– prema: Monografija povodom 50-godišnjice Borova, SOUR Borovo, Borovo 1981.
[17] Suradnju sa Ozehom započeo je sredinom 50-ih godina 20. stoljeća – prema: D. B (1966.). Osobni intervju. 15.10. 2016.
[18]  Nakon školovanja (Obrtne škole, tada I. i II. industrijska škola) kraće vrijeme radi u Chromosovom laboratoriju za boje – prema: D.B. (1966.) Osobni intervju. 5.11.2016.
[19]  Prema: P.Š. (1951.) Osobni intervjui. 26.5.2016., 5.8.2016.
[20]  Do 1977. godine
[21]  A. Duić, Uspješna suradnja Borovo Ozeha, Naš publicitet br 1/76, 10-11.
[22]  8. Posvetovanje ekonomskih propagandistov Jugoslavije, Portorož 1981. – prema: P.Š. (1951.) Osobni intervju. 26.10. 2016.
^[23] M. Njegovan, 16-godišnja suradnja Istravinoexport-Ozeha, Naš Publicitet, 1970. 14.
^[24]  Fleck još potpisuje oblikovanje etikete vina Istarska malvazija marke IVEX. Prema: J. S. Osobni intervju. 16.9.2017.
^[25] Što je bila praksa tada popularnog proizvođača pića Cinzano iz Italije. Prema: J. S. Osobni intervju. 16.9.2017.
^[26] Simončićeva “luda slova” pojavljuju se i na ambalaži praška za pranje rublje Faks. Imena brendova Pepito i Koko Sartorijevo su djelo.
^[27] Budući da je u to vrijeme tvrtka imala punionicu pića Cocta. Vidi: M. Njegovan, 16-godišnja suradnja Istravinoexport-Ozeha, Naš Publicitet, 1970.
^[28] 2007. godine tvrtka Podravka kupuje Lero proizvodnju pića Istravina. Istravino nikada nije zaštitilo brend Lero baš kao ni Pepito.
^[29] Prema: V. Đekić. Pismena korespondencija. 28.3.2018.
^[30] Izlazile su u Novom listu 50-ih. Prema: V. Đekić. Pismena korespondencija. 28.3.2018.
^[31] Prema istraživanju motornih ulja Rafinerije nafte Rijeka koje provodi Velid Đekić. Pismena korespondencija. 28.6.2018. Također, Dušan Bekar je bio pozvan u riječku filijalu radi angažmana na oblikovanju limene ambalaže. Prema: D. B. (1966.) Osobni intervju. 28.6.2018.
^[32] Sartori je imao praksu skicirati na papir likovno rješenje bilo ambalaže, bilo oglasa, a za raealizaciju istog bi angažirao “pripremaša”, odnosno tadašnjeg crtača, koji bi razradio vizual i napravio pripremu za tisak. Među stalnim suradnicima-crtačima bili su Bednjanec i Perica. Prema: J. S. Osobni intervju. 19.6.2017.  i S. A. Osobni intervju. 19.5.2018.