Fotografija s naslovnice: Klara Jurić

Umjetnička organizacija Oaza je osnovana s ciljem razvoja, afirmacije, promicanja, istraživanja, njegovanja i unapređenja aktivnosti i djelovanja u području vizualnih umjetnosti, s naglaskom na dizajn. Od 2013. OAZA kontinuirano radi na projektima u domeni nezavisne kulture (kustoske prakse, istraživanja u području umjetnosti i dizajna, socijalni dizajn, strateški i konceptualni dizajn, izdavaštvo, edukacija o dizajnu), od kojih su najistaknutiji projekt izdavaštva s ciljem promocije suvremene umjetnosti, dizajna i dječje literature Oaza Books, te međunarodna platforma MADE IN koja se bavi različitim aspektima proizvodnje u kontekstu dizajna i obrtništva. Članice OAZE su: Nina Bačun, Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maja Kolar i Maša Poljanec. Više informacija na www.o-a-z-a.com, www.oazabooks.com, www.madein-platform.com.

 

OM: Šesteročlani ženski kolektiv Oaza nastao je prije osam godina, najprije neformalnim udruživanjem, da bi nedugo zatim počeo s organizacijom velikih inicijativa, a onda i spajanjem dizajna vizualnih komunikacija, istraživačkog rada, kuriranja izložbi, pa sve do pokretanja vlastite izdavačke linije. Kada se osvrnete unatrag, kako danas gledate na svoje zajedničke početke? Što vas je to uopće na početku spojilo?

Oaza: Oaza je nastala spontano, i profilirala se s godinama. Skupina ljudi s relativno sličnim svjetonazorima, vrijednostima i idejama se okupila oko zajedničkog prostora i nastavila raditi u njemu na već započetim projektima. Možda najčvršća točka povezivanja, bila je 2010. godine suradnja na prvonagrađenom projektu Contemporary Croatian Design In a Nutshell u organizaciji HDD-a i Ministarstva kulture, za koji smo dizajnirale vizualni identitet i postav izložbe, u suradnji s Androm Giuniom. Kasnije su došli drugi projekti u kulturi za koje smo najprije radile isključivo kao dizajnerice, da bi se s godinama profiliralo nekoliko samoiniciranih total dizajn projekata unutar kojih djelujemo ne samo kao autorice dizajna, nego i kao kustosice, istraživačice i urednice.

Na naš su rad u startu sigurno imale velikog utjecaja i ideje sa poslijediplomskih studija u inozemstvu, koje su vrijeme ranih 2000-ih djelovale uzbudljivo i novo u hrvatskom kontekstu, kao primjerice pojmovi konceptualnog, kritičkog ili experience dizajna, a koje smo htjele testirati i u praksi. Pritom, naše su međusobne konekcije istovremeno i vrlo fleksibilne, koliko i čvrste, a kolektiv funkcionira ponajviše zato što se paralelno i u radnom procesu i u pristupu svakodnevno prilagođavamo novim uvjetima, međusobno toleriramo, i u radni proces konstantno uvodimo nove suradnike.

 

OM: Na primjeru vašeg relativno malog kolektiva može se vidjeti važnost suradnje dizajnera koji se ili bave različitim područjima oblikovanja, ili imaju raznovrsnu edukacijsku pozadinu. Kako dijelite međusobno poslove na određenom projektu? Koliko se interesi pojedinca uzimaju u obzir pri odabiru sljedećeg klijenta?

Oaza: Jasno nam je tko unutar kolektiva ima kakav senzibilitet i kakve su nam radne obaveze, pa se onda i raspodjela poslova, odnosno formiranje timova za rad na projektu događa u skladu s tim. Na većim projektima uglavnom u fazi konceptualizacije sudjelujemo zajedno, a kasnije se zadaci redistribuiraju. Zaključile smo da bolje funkcioniraju manji timovi od dvoje ili troje ljudi. Novi istraživački projekti i inicijative često proizlaze iz prethodnih realizacija kao njihov logičan slijed, dok su komercijalni projekti odnosno narudžbe, s vremenom sve više i više, nadogradnja prethodno utvrđenih senzibiliteta, reakcija i/ili intervencija koje privatni ili poslovni subjekti prepoznaju kao vrijedne.

 

 

OM: U samim počecima pokrenule ste dva značajna projekta – Projekt Ilica i S ruke na ruku koja su povezana konceptom baštine, odnosno željom za većom prepoznatljivosti tradicijskih obrta i stvaranja identiteta. Osim toga, oba su projekta indirektno promišljala o budućim potencijalima dizajna, kao i novog načina povezivanja dizajnera i obrtnika kako bi se stvorili suvremeni dizajnerski proizvodi prepoznatljivih kulturoloških karakteristika. Nešto recentniji projekt MADE IN: Crafts — Design Narratives, zaokružen je putujućom izložbom, predstavljenom i u partnerskoj instituciji, Muzeju za umjetnost i obrt u veljači 2020. godine. Upravo se MADE IN, nagrađen Velikom nagradom HDD-a na Izložbi hrvatskog dizajna 19/20, čini kao logičan nastavak projekata započetih nekoliko godina ranije. U kojem je smislu možda ovaj projekt opsežniji? Koje aktivnosti održane u sklopu ovoga projekta smatrate ključnima?

Oaza: Projekti Ilica i S ruke na ruku su kontekstualno utemeljeni. U trenu kada nastaju oni su direktna reakcija na okolinu. U slučaju Projekta Ilica radi se propadanju iličkih obrtnika i ulice, u neposrednoj blizini našeg studija u Ilici 132, a u projektu S ruke na ruku, o uvjetima rada produkt dizajnera u proizvodnom kontekstu početkom 2000-ih. Projekti su se razvijali paralelno i u konačnici bavili sličnim temama — pitanjima pozicije dizajna i obrta u proizvodnom procesu. Projekt Ilica je alatima socijalnog dizajna pokušao aktivirati zajednicu Iličkih obrtnika i utjecati na njezinu revitalizaciju kroz razne akcije, a S ruke na ruku produkcijom predmeta u uskoj suradnji s raznim obrtnicima ponuditi alternativne proizvode, uzimajući u obzir nove tehnologije.

Projekt MADE IN bio je logičan sljedeći korak. Kroz njega smo se povezale sa međunarodno važnim akterima na dizajnerskoj sceni i pokušale primijeniti metodologiju testiranu kroz Projekt Ilica na drugim lokacijama. Velik poticaj za razradu projekta bilu su nam poticaji koji su stizali izvana, od Muzeja za arhitekturu i oblikovanje iz Ljubljane, koji organizira BIO, i organizacije Werkraum Bregenzerwald, na čelu koje je tada bio Thomas Geisler – našoj javnosti manje poznat, ali na međunarodnoj sceni veoma profiliran kustos. Projekt je otvorio brojne suradnje s dizajnerima na europskoj sceni i povezao različite profile profesionalaca u nespojive suradnje – dizajnere s obrtnicima, organizacije s nezavisne kulturne scene s muzejima itd. Upravo takva vrsta umrežavanja najveća je vrijednost projekta. U tom smislu sve aktivnosti uključujući konferencije, rezidencije i radionice bile su ključne u formiranju finalne izložbe kasnije prikazane na 4 europske lokacije.

Važnost projekta za samu organizaciju leži i u usvajanju proširene uloge dizajnera, koju smo preuzele na sebe tijekom čitavog trajanja projekta, a koja obuhvaća opsežnu medijaciju te koordinaciju na projektu, ali i sveukupan kreativan doprinos u vidu ko-kreiranja kustoske izložbene koncepcije te uređivanja knjige. Uspješnost tog ciklusa najvidljivija je u činjenici da se s većinom partnerskih institucija bliska suradnja nastavlja, a mreža MADE IN platforme dalje širi.

 

 

OM: Izložbeni katalog istoimenog naziva na neki način nadilazi granice uobičajenih kataloga. Veliko izdanje može se smatrati arhivom u kojem su zabilježeni i mapirani obrti iz zemalja projektnih partnera, ali i mjestom na kojem su sadržana pitanja i ideje o budućnosti obrta i njihove veze sa suvremenim dizajnerskim praksama. Na koje načine dizajn publikacije prati navedene teme? Kolika je uloga grafičkog dizajna u nastojanju za ponovnim buđenjem interesa za tradicijske obrte?

Oaza: MADE IN izložba obuhvaća arhiv europskih obrtnika prezentiran kroz razne obrtničke artefakte – materijale, alate i predmete, te rezultate suradnji obrtnika i dizajnera u raznim formatima. Htjele smo da i knjiga kao prateći artefakt izložbe reflektira tu konekciju izvrsnosti obrtništva i izrade i suvremeni dizajn. Sadržajno, knjiga preuzima ulogu arhiva, a oblikovno se s njime identificira – ona je rezultat uske suradnje dizajnera i tiskarskog obrta. Ta veza se očituje u pažnji za detalj: u mekom uvezu volumena od 500 stranica, korištenju crnog konca, funkcionalnoj pokaznoj traci, sitotisku na bočne stranice. Hijerarhija podataka riješena je pažljivim tipografskim odlukama. Bijela cigla, na čijoj se naslovnici i boku u beskonačnom frizu ponavlja sintagma MADE IN s iteracijama, aludira na različite aspekte anonimne proizvodnje koje projekt kritički propituje.

 

 

Ne radi se tu toliko o buđenju interesa za tradicijske obrte, nego o postavljanju pitanja o njihovoj ulozi u suvremenom kontekstu, o propitivanju pozicije grafičkog dizajna koji je u svojim nekim aspektima također obrtnička djelatnosti, o spajanju produkcijskih procesa i višestrukim ulogama dizajnera danas, o proširivanju definicije obrtništva u raznim smjerovima itd.

 

OM: Od većih i značajnih projekata, moramo izdvojiti i Dizajnerice: kontekst, produkcija, utjecaji 1930. – 1980. Maje Kolar i Maše Poljanec. Kao rezultat istraživanja, nastale su web stranica i izložba, na kojima je po prvi put zabilježena ženska dizajnerska scena u Hrvatskoj. Ostvaren je veliki napredak u otkrivanju potpuno nepoznatih i rasvjetljavanju usputno spominjanih imena, te stvorena baza za daljnja istraživanja. Kako je teklo vaše istraživanje, na koje ste poteškoće nailazile? Koji je vaš zaključak ovog projekta, je li vas nešto posebno iznenadilo?

Oaza: Dizajnerice 1930. – 1980.: Kontekst, produkcija, utjecaji je samoinicirani, višegodišnji projekt koji uključuje prikupljanje, istraživanje i sistematiziranje građe, u suradnji s povjesničarkom umjetnosti Anom Bedenko, zatim pokretanje i dizajn digitalnog online arhiva, stvaranje i oblikovanje izložbe s pregledom autorica i njihovog djelovanja u tom periodu. Održan je niz javnih panela i razgovora te stručnih predavanja u sklopu europskih mreža koje se bave mapiranjem sličnog sadržaja. Projekt je nastao iz osobnog interesa. Zanimalo nas je zašto su informacije o našim prethodnicama slabo zastupljene u medijima, kurikulumu, na izložbama… Najveće poteškoće bile su nam nedostupna građa i fragmentiranost materijala i informacija po raznim institucijama, publikacijama, privatnim kolekcijama. Neke od autorica bile su već dobro istražene, druge su se ponovno uključile u povijest tek nakon ovog istraživanja. Kroz digitalni arhiv www.dizajnerice.com i izložbu održanu na više lokacija u Hrvatskoj, postalo je moguće sagledati ih kao cjelinu, komparirati, analizirati, i dobiti uvid u različite izvore informacija.

 

 

Recepcija projekta nas je ugodno iznenadila, pogotovo s obzirom da je započet iz osobne znatiželje, a tijekom provedbe istraživanja stekle smo i nove prijateljice. Neke od dizajnerica koje predstavljamo unutar arhiva bile su nam podrška tijekom projekta, a ujedno i ponosne na njega. Uspostavila se međugeneracijska mreža dizajnerica. Slični projekti pokrenuti su i regionalno, potaknuti pričom iz Oaze. Naš projekt je uključen i u europsku mrežu MoMoWo za sabiranje ženske produkcije u domeni dizajna i arhitekture, tako da su rezultati sada prisutni i na široj europskoj sceni.

 

A ove godine bit će prikazan i na izložbi Vitra Design Museum: Here We Are! Women in Design 1900 – Today koja predstavlja dizajnerice s idejom uspostavljanja ravnoteže u povijesti dizajna. Kroz njihovo djelovanje izložba priča novu višeglasnu priču o dizajnu i borbi za jednaka prava i profesionalna priznanja. Biti će prikazan cijeli digitalni arhiv projekta Dizajnerice, a posebno istaknute Blaženka Kučinac i Stella Skopal. To je ujedno i najveći uspjeh ovog projekta. Informacije o autoricama postale su dostupne, priključile su se službenoj povijesti dizajna, u kolekcije i izložbe muzeja, dobile su priznanja struke. Projekt je dobio i nagradu za najbolji rad u kategoriji koncept/inicijativa/kritički dizajn na Izložbi hrvatskog dizajna 1516. Posebno nas raduje i činjenica da je autorica Blaženka Kučinac posljedično predstavljena široj publici samostalnom retrospektivnom izložbom u Galeriji HDD-a, uključena u fundus Zbirke dizajna Muzeja za umjetnost i obrt te nagrađena HDD-ovom Nagradom za životno djelo.

 

 

OM: Među novijim i važnijim pothvatima kolektiva je i pokretanje vlastite izdavačke linije Oaza Books koja dizajnira, uređuje i objavljuje knjige o umjetnosti, dizajnu i istraživanjima, poeziji i ilustraciji. Postoji li neki zajednički dizajnerski koncept koji se provlači kroz izdanja Oaza Booksa? Što je najzahtjevniji dio dizajniranja publikacije?

Oaza: Tijekom godina u Oazi je dizajniran veliki broj knjiga za naručitelje, mahom u kulturi (BLOK, Organ Vida, Centar za mirovne studije, Kamizdat, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu, Arheološki muzej u Zagrebu, Arheološki muzej u Istri, Institut za arheologiju u Zagrebu, EPK u Rijeci, 36 Mountains…).

Izdavaštvom smo se počele baviti zbog osjećaja obaveze prema temama koje smatramo relevantnima te kako bismo objedinile znanja, iskustva i rezultate istraživanja svojih samoiniciranih projekata. Oaza Books projekt pokrenut je 2016. publikacijom Projekt Ilica / Vol. 1 Registar nositelja znanja, studijom slučaja za uspostavu modela samoodrživog razvoja lokalne zajednice alatima dizajna. Paralelno smo razvijale ideju edicije knjiga umjetnika u suradnji s kustosom Klaudijem Štefančićem, i seriju izdanja za djecu, pa su se ubrzo profilirale tri edicije različitih područja interesa: oBook, aBook i Oaza&Sons.

 

oBook predstavlja tiskana izdanja Oazinih samoiniciranih projekata, zalazi u istraživačko polje i domenu teorije dizajna i umjetnosti. aBook je kratica za artist book, odnosno knjige umjetnika i kao edicija poziva umjetnike da se kritički suoče s medijem knjige i pronađu način za interpretaciju njegovog komunikacijskog potencijala. Dosad smo izdale knjige nastale u suradnji s Tinom Gverović, Hanom Miletić, Michaelom Karglom, Norom Turato, Ninom Kurtelom i Hanom Erdman, Sanjom Iveković te Anom Kuzmanić.

 

Oaza & Sons su ilustrirane knjige za djecu (i odrasle) nastale u suradnji s književnicima i likovnim umjetnicima. Edicija za sad broji osam izdanja na hrvatskom i engleskom jeziku, lokalnih i inozemnih autora: Jasna Jasna Žmak i Jelena Oroz; J. J. Bibby i Adriana Lozano Román; Dubravka Ugrešić i Ana Kovačić te Sven Klobučar; Dino Pešut i Catalina Jaramillo Quijano, a u najavi je i knjiga Marka Pogačara Prva detektivska agencija za praćenje ptica u suradnji s ilustratoricom Stefhany Yepes Lozano.

 

Umjetničko stvaralaštvo, grafički dizajn i izdavaštvo u kontekstu kolektiva Oaza djeluju zavisno jedno o drugom, pa i naše publikacije te tri kulturne prakse usko povezuju. Nama je važno održavati relevantan i neustrašiv, angažirani interdisciplinarni prostor djelovanja. Biti istovremeno izdavač i dizajner izuzetna je pozicija, toliko različita od rada s naručiteljem. Nema ograničenja u smislu zadatosti formata, forme, tehnologije, izbora tiskare, a kamoli estetskih proturječja te ostalih zahtjeva kojima se susrećemo u svakodnevnoj praksi. Uključene smo u svaki segment nastanka publikacije: od početnog istraživanja, narudžbe teksta, odabira autora i povezivanja više autora, preko uredništva i oblikovanja, do produkcije i nadgledanja tiska. Prkosimo današnjem nezavidnom stanju izdavaštva inzistiranjem na ručnoj doradi, šivanim uvezima, presvlakama od tekstila, sitotiskom, itd. Najzahtjevniji aspekt rada je najčešće sama produkcija, koja uključuje često oskudne financije i ograničene tehnološke mogućnosti, pa taj raskorak u željama i mogućnostima često predstavlja mentalno najzahtjevniji dio procesa.

 

 

OM: Web stranica koju ste pokrenuli zajedno s izdavačkom linijom predstavlja web knjižaru čiji broj naslova konstantno raste. Knjižara isporučuje knjige u sve dijelove svijeta, što djeluje i kao odličan  način za promociju vlastitog dizajna, a naravno i domaćih autora i ilustratora. Je li vam ovaj način online poslovanja olakšao svakodnevni rad? Usporedno s povećanjem naslova, imate li u planu otvaranje knjižare ili vam se čini da je taj model zastario?

Oaza: Web knjižara oazabooks.com nam je omogućila prodaju naših autorskih radova i promociju autora s kojima surađujemo i to je njezina velika prednost. Knjige proizvodimo i distribuiramo same, a tržište je cijeli svijet. Fizički prostor svakako nam je u planu, čim se za to stvore povoljni uvjeti. Osim prodaje knjiga, voljele bismo održavati i promocije, radionice i izložbe vezane za naša područja interesa, a koje je trenutno, ne samo zbog novonastale situacije s pandemijom, već i zbog ograničenosti našeg trenutnog prostora za rad, ponekad teško organizirati.

Dosad su uspješno realizirana javna predstavljanja i promocije u suradnji s Književnim klubom Booksa te u sklopu većih književnih manifestacija poput pulskog festivala knjige i autora Sa(n)jam knjige u Istri, te specijaliziranog festivala dječje knjige Monte Librić. Od prisustva na stranoj izdavačkoj sceni vrijedi spomenuti i sudjelovanje na ovogodišnjem Printed Matter Fair-u te ugovaranje nekoliko zastupništva za knjige umjetnika.

 

 

OM: Što je važno za kvalitetno predstavljanje umjetnika i njegova rada u publikaciji kao što je knjiga umjetnika? Koliko je važna suradnja između dizajnera i umjetnika, te u kakvom odnosu moraju biti oblikovanje publikacije i umjetnikovi radovi kako dizajn ne bi zasjenio temu koju objedinjuje?

Oaza: Knjiga umjetnika je umjetnički rad po sebi koji se razlikuje od standardnog predstavljanja umjetničkog rada u kataloškom, monografskom ili sličnom obliku. U tom smislu knjiga umjetnika je fizičko iskustvo za koje su važni svi osjetilni aspekti – vizualni, taktilni, mirisni, slušni, zatim ritam listanja, dinamika i izmjena likovnih formi, međudjelovanje teksta i slike, tipografija, prijelom, trajanje knjige itd. Knjiga umjetnika iz našeg iskustva uvijek je na neki način kontekstualno zadana, ovisi o umjetniku i sadržaju.

 

 

U procesu nastanka knjige važnu ulogu igra dizajn koji ponekad diktira percepciju djela, ponekad njime dominira, ponekad bez dizajna ne bi ni bilo umjetničkog rada, a ponekad je toliko minimalan i u službi rada pa je skoro i neprimjetan. Teško je dakle ovaj odgovor svesti na jasnu formulu. Suradnja dizajnera i umjetnika je svakako ključna, ali i ona često ovisi o osobnostima i individualnim vizijama. Nama je s vremenom upravo proces rada i proces zajedničkog rasta i zadovoljstva od rada s umjetnicima postao skoro pa najbitnija komponenta rada, pa se najčešće u suradnje ni ne upuštamo ako osjetimo da ne postoji minimum međusobnog razumijevanja.

 

 

OM: Kao poseban dio linije Oazinih publikacija je edicija Oaza & Sons, posvećena objavljivanju ilustriranih knjiga za djecu i odrasle. Dopuštaju li takve publikacije dodatnu slobodu u oblikovanju? Što ovakve knjige znače za formiranje budućih čitača i zaljubljenika u knjigu?

Oaza: Kroz ediciju Oaza&Sons nastojimo stvarati inteligentne i inspirativne ilustrirane knjige za djecu, odnoseći se prema dječjoj književnost kao prema snažnom transformativnom mediju koji je istovremeno i pedagogija i umjetnost i etika i politička praksa. Radi se o knjigama koje biraju aktualne teme i obrađuju ih na inovativne načine u suradnji s manje ili više etabliranim autorima i ilustratorima. Primjerice, bestseller autorica Jasne Jasne Žmak i Jelene Oroz, Pisma na kraju šume, govore o važnosti slobode u cirkulaciji znanja i jačanju zajedništva, slikovnica Mama, mogu sama!, Dine Pešuta i Cataline Jaramillo Quijano, o važnosti emancipacije tijekom odrastanja, a Novogodišnje prase Dubravke Ugrešić i Svena Klobučara zagovara empatiju, solidarnost i prijateljstvo.

 

 

 

Osim postavljanja važnih pitanja i otvaranja tabu tema, slikovnice imaju i umjetničku vrijednost, oblikovane su prema visokim estetskim standardima, ključna je i njihova taktilna dimenzija. Smatramo da osobito knjige za djecu trebaju zadovoljavati visoke estetske i moralne standarde, te da jedino takva knjiga može doprinijeti afirmaciji slobodnih, kritički usmjerenih novih čitača.

 

OM: Kada govorimo o dizajnu knjiga, odmah pomislimo na privlačnost njezinih korica, zbog kojih će mnogi, u moru knjiga u knjižari, često posegnuti za onom koja im prva privuče pažnju. Pravi dizajn knjige ipak se ne zaustavlja na njezinoj vanjštini, već obuhvaća sve njezine komponente. Na što se sve mora paziti pri oblikovanju knjige? Kako se vrste pisama, papira, uveza, layouta i drugih sastavnica slažu u jednu cjelinu koja mora odgovarati samoj vrsti knjige?

Oaza: Knjiga je za nas artefakt i projektirani objekt. Knjiga nikad nije samo sadržaj – tekst i slika. Važan je koncept knjige iz kojeg proizlazi cjelokupni dizajn i promišljenost svih detalja. Njen format, debljina i težina, vrsta korica, tip uveza, kako se otvara i lista. Bitna je taktilnost, volumen i vrsta papira, a onda i odnosi svih elemenata na stranici… Bitno je i kako knjigu gledate, držite u ruci, kako je čitate, kako stari na polici.

 

Oblikovanje proizlazi iz konteksta, razmišljamo o sadržaju i o tome kome je knjiga namijenjena, što želimo poručiti njenim dizajnom i kako to možemo napraviti na najbolji način. Knjiga kao predmet stimulira intelekt i emocije na prvi pogled, prije nego je pročitate. Zbroj svih ovih elemenata, produkcijskih i financijskih mogućnosti, senzibiliteta autora i dizajnera i njihovog iskustva u konačnici daje dobar ili loš rezultat.

 

 

OM: Naglašavate ulogu suradnje s književnicima, ilustratorima i umjetnicima za koje stvarate jedinstvena izdanja. U kolikoj se mjeri takve suradnje odlikuju stvaranjem kompromisa, prihvaćanja ideja autora za koje vi kao dizajnerice niste u potpunosti sigurne? 

Oaza: Cilj našeg izdavaštva je intenzivnije povezati različita kulturna područja: suvremenu umjetničku i dizajnersku teoriju i praksu, grafički dizajn i izdavaštvo, pristupajući temama kritički i otvarajući mogućnosti za interdisciplinarni pristup radu i stvaranju veza između disciplina u kulturi i socijalno-političkih i drugih pitanja.

Sukreacija je bit Oazinog izdavaštva, pa svaka knjiga i njezin sadržaj nastaju sinergijom sudionika. Proces i dinamika rada nisu uvijek isti, prilagođavaju se potrebama i dovode do različitih rezultata. Mijenjamo i svoje uloge: u ulozi izdavačica pozivamo autore na suradnju, kao kustosice povezujemo autore, kao grafičke urednice definiramo jedinstven tretman svakog izdanja, a kao dizajnerice brinemo o vizualnim aspektima publikacija i produkciji visoke kvalitete.

OM: Koliko je uopće teško održavati izdavačku liniju, s obzirom na sredstva koja se moraju uložiti kako biste dobili točno ono što žele vaši klijenti i vi? Vidite li u budućnosti proširenje linija Oaza Booksa koje će se baviti i nekim drugim temama?

Oaza: Nezavisna izdavačka djelatnost osigurava neku vrstu slobode u formiranju i koncipiranju sadržaja. Limitacije su i dalje prisutne, ponajviše po pitanju financijske održivosti pojedinih projekata te pružanju pune podrške za distribuciju naslova, čiji promotivno-prodajni aspekt predstavlja potpuno novi poduzetnički pothvat, s kojima se još uvijek učimo nositi. S druge strane, zadovoljstvo autora i dijela publike koji se vesele svakom novom izdanju, potiču nas na nastavak rada.

 

 

Oazin radni prostor, oduvijek je i mjesto susreta tako da ni izdavaštvo ne odudara od želje za formiranjem prostora za dijalog i razmjenu ideja, bilo u fizičkom ili digitalnom prostoru. Postoje ideje za uređivanjem dodatnih kanala za distribuciju dodatnih sadržaja poput razgovora i edukativnih formata, no kao i s izradom knjiga uzimamo potrebno vrijeme da ih ostvarimo. U planu nam je širenje Oaza&Friends edicije, koja nastaje kroz partnerske odnose s drugim malim izdavačima i institucijama kojima dizajniramo knjige, a koje su nam slične po senzibilitetu. Za sada surađujemo s CDU – Centrom za Dramsku umjetnost i DeltaLabom. U budućnosti planiramo nastavak rada na dosadašnjim edicijama, širenje tema i područja interesa i mreže partnera.