Riječ je o proširenoj verziji izložbe kolektiva Nova Evropa Kunst ist zeitlos, Europa endlos, izvorno održane u HDD galeriji u Zagrebu prošle godine, ovog puta u dva dijela. Postav u Galeriji HUiU (Zagrebačka 27) predstavlja povijesni materijal iz 1980-ih i ranih 90-ih koji uključuje fanzine i časopise, knjige, proglase, plakate u sitotisku, omotnice ploča, audiokazete i videodokumentaciju, dok prostor Galerije Makina (Kapitolinski trg 1) ugošćuje izložbu NEP-ovih grafika, s jedne strane onih nastalih eksperimentima s fotokopirnim strojem 1980-ih, a s druge sasvim novih, iz recentne grafičke serije, svojevrsnog grupnog hommagea kolektivu pod naslovom Songs for New Europe.
Te grafike osim Dejana Kršića (kao osnivača grupe), potpisuje još 20-ak najistaknutijih umjetnika i dizajnera različitih generacija iz Hrvatske, Srbije i Slovenije: Dejan Dragosavac Ruta, Ivan Antunović, Oleg Šuran, Maja Stojanović & Sanja Planinić, Andrej Dolinka, Borut Vild, Hrvoje Živčić, Roman Uranjek [ neo standard kultur ], IRWIN [ Miran Mohar ], Sara Renar & Barbara Delać, Radenko Milak i Roman Uranjek, Škart, Metropolie Trans (Goran Lišnjić), This Town Needs Posters (Sven Sorić i Hrvoje Spudić), Mario Aničić, Željko Badurina i Lana Grahek.
Na otvorenju ćemo predstaviti i knjigu o NEP-u Die Mechanische Malerei, upravo objavljenu u izdanju Hrvatskog dizajnerskog društva, koja na 108 stranica daje pregled svih glavnih aktivnosti ovog intermedijskog kolektiva od 1980-ih do danas. Knjigu, koja u redovnoj prodaji košta 99 kuna, moći ćete nabaviti po sniženoj cijeni, uz ostala izdanja HDD-a u Galeriji HUiU.
U svojim radovima Nova Evropa zagovarala je ideju „postmoderne kao nove epohe“, evocirala forme i ideologije historijskih avangardi (dada-konstruktivizam-suprematizam), miješajući ih s elementima suvremene pop kulture, medijske teorije, glazbe, filma, konceptualne umjetnosti, dizajna i oglašavanja. Na mjestu mita o umjetniku kao geniju nastojala je afirmirati ideju umjetnika kao radnika i medijskog operatera, dekonstruirajući ideju o umjetničkom djelu kao jedinstvenom i neponovljivom u kopije, kopije kopija, kopije kopija kopija „vjernih originalu“.
Tehnologije xeroxa, polaroida, presnimavanja i umnažanja magnetskih traka itd. vidjela je kao sredstvo ne samo demokratizacije, nego i emancipacije. Teorijsku, diskurzivnu proizvodnju smatrala je podjednako umjetničkom kao i proizvodnju slika, artefakata. Između umjetnosti, pisanja, grafičkog dizajna, glazbe, i svih drugih oblika umjetničkog i medijskog djelovanja nije vidjela razliku.
Detaljno o NEP-u te o radovima koji će biti predstavljeni na izložbi pročitajte u tekstu kustosa izložbe Marka Goluba Glava umjetnika kao radar: elektronički intimizam Nove Evrope 1982. – 1992. koji možete pronaći ovdje. Videorazgovor s Dejanom Kršićem o Novoj Evropi pogledajte ovdje.