Ilustratorski dijalog: HANA TINTOR & SRĐA DRAGOVIĆ – Ping-pong (23.9. – 11.10.2022.)

hdd---ping-pong---najava---900x600px

U petak 23. rujna u 19 sati u HDD galeriji otvara se izložba ILUSTRATORSKI DIJALOG: HANA TINTOR & SRĐA DRAGOVIĆ – PING-PONG. Izložba predstavlja posve nove radove dvoje istaknutih mladih ilustratora iz regije, Hane Tintor (Zagreb, 1992.) i Srđe Dragovića (Kolašin, 1990., živi i radi u Podgorici), koji su tijekom protekle godine vodili zajednički crtački dnevnik. Dvoje kreativaca koji se nikad nisu sreli, različitih crtačkih stilova, ali sličnog senzibiliteta, slali su jedno drugome svoje misli i ideje, i uzvraćali crtežima koji nam pokazuju kako tuđe riječi postaju zajedničke slike. Kustos izložbe je Marko Golub.

Iz teksta Marka Goluba (cijeli tekst pročitajte ovdje):
“Ova izložba dobila je svoju idejnu formu kroz svega par kratkih prepiski s Hanom Tintor i Srđom Dragovićem u proljeće prošle godine. Budući da HDD galerija dosad nije imala „čistu“ izložbu ilustracije, nego smo je prikazivali uglavnom u kontekstu grafičkog dizajna, činilo nam se važnim da napokon potpuno zaronimo u ovaj izuzetan medij, ali da pritom to ipak ne bude na način da samo prikupimo minule radove i prikažemo ih uz neku temu, ili se koncentriramo samo na jednog autora ili autoricu. Umjesto toga zamislili smo koncept „Ilustratorskog dijaloga“ koji dovodi u komunikaciju dvoje ilustratora koji dotad nisu radili zajedno, da kao sugovornici u dijalogu pokušaju izvući jedan iz drugog slike, priče i ideje koje ne bi pronašli sami.

 

Hana piše / Srđa crta: Ako ne ustanem i ne zapišem ideju sad, neću je se sjećati ujutro. A tako mi se spava.

Hana piše / Srđa crta: Ako ne ustanem i ne zapišem ideju sad, neću je se sjećati ujutro. A tako mi se spava.

Premda su oboje istaknuti mladi autori na regionalnoj ilustratorskoj sceni, Hana Tintor i Srđa Dragović nikad se nisu sreli uživo. Oboje imaju prepoznatljive, i vrlo različite crtačke stilove. Hana Tintor vješto kanalizira naivnost dječjeg rukopisa, u njenim crtežima se iskrenost priče utjelovljuje u jednako takvim linijama, koje slobodno i neprekinuto teku onamo gdje ih vodi mašta i intuicija ruke, ne onamo gdje biste ih očekivali.

 

srdja dragovic hana tintor (2)

Srđa piše / Hana crta: …kako i gdje, ti, sada, danas, vidiš vlastiti rad?

Srđa Dragović u svojim ilustracijama uspijeva pronaći način da geometričnu svojeglavost vektorskog crteža – koja toliko često zauzdava ruke suvremenim ilustratorima pa im ilustracije izgledaju tako slično jedne drugima – prisvoji i pretvori u nešto autentično svoje, ponekad ekonomično i nježno, drugi put zamršeno i ekstremno kao da ih je radio poludjeli kompjuter.

 

Hana piše / Srđa crta: Žena na plaži viče: Oprostite, je li ovo vaše dijete?!

Hana piše / Srđa crta: Žena na plaži viče: Oprostite, je li ovo vaše dijete?!

Njihova sličnost leži u specifičnom senzibilitetu oboje autora za neočekivanu, nadrealnu dimenziju svakodnevnog života. Oboje kao da osjećaju kako sitni, naizgled beznačajni događaji, susreti i uočeni karakteri, dijalozi uhvaćeni u prolazu, neupadljive situacije pronađene u gradovima u kojima žive i kroz koje prolaze, imaju važnost koju vrijedi zabilježiti i kapacitet da ih se prometne u nešto veliko i vrijedno priče. To je oneobičavanje običnog, bilješke o stvarnosti začinjene minimalnim intervencijama koje potpuno preobličuju način na koji je vidimo, a ponekad ni intervencija nije potrebna nego već sama bilješka, prijevod u crtež ili tekst, čini tu transformaciju.

 

Srđa piše / Hana crta: Tri slike, u hodu: 1) Knjiga u travi, postavljena da djeluje kao kućica ili šator, ali dovoljno iskrivljena da djeluje i kao životinja koja pase. 2) U radnji zdrave hrane drže dvije male kineske žabe na fiskalnom printeru. 3) Golubovi na novoizgrađenoj, sniježno bijeloj zgradi, i čisto nebo, bez oblačka. Zamišljam ogromnog goluba na istoj toj zgradi, samo još zdepastijeg i okruglijeg, sličnog keramičkoj figuri.

Srđa piše / Hana crta:
Tri slike, u hodu: 1) Knjiga u travi, postavljena da djeluje kao kućica ili šator, ali dovoljno iskrivljena da djeluje i kao životinja koja pase. 2) U radnji zdrave hrane drže dvije male kineske žabe na fiskalnom printeru. 3) Golubovi na novoizgrađenoj, sniježno bijeloj zgradi, i čisto nebo, bez oblačka. Zamišljam ogromnog goluba na istoj toj zgradi, samo još zdepastijeg i okruglijeg, sličnog keramičkoj figuri.

Tijekom godine dana Srđa i Hana razmjenjivali su e-mailom većinom vrlo kratke bilješke, riječi, crtice u potrazi za svojim slikama, u potrazi za odgovorom kako iste te riječi i misli izgledaju u glavi onog  drugoga. Vrlo rijetke među njima zaista su zvučale kao instrukcija ili scenarij za ilustraciju, ima ih svega par u kojima su opisivali jedno drugome što zaista žele da im se nacrta.

 

srdja dragovic hana tintor (5)

Hana piše / Srđa crta: Zaljubila sam se. Da je ptica, bio bi gavran.

Glavnina njih su kratke refleksije proistekle iz nekog trenutka koji je upravo prošao, nekog sjećanja, kontemplacije, ideje ili pitanja koje im je palo na um: Hana, na primjer, pita Srđu trči li on, a on njoj kaže kako su se prozori danas čudno ponašali. Sami ti tekstovi su kao verbalne razglednice s dalekog mjesta, koje je u isto vrijeme fizičko mjesto i mjesto u nečijoj glavi, a crteži koji potom nastaju su vizualni odgovori na te razglednice – slike koje govore kako jednoj osobi izgledaju misli druge.”

 

Srđa piše / Hana crta: Šaljem ti bilješku sa terena. Usputni obilazak Rijeke Crnojevića, malog, umirućeg mjesta. Umirujuće / umiruće. Nisam računao na ovakvu mogućnost slanja razglednica, mada, ovo je bliže anti-razglednici.

Srđa piše / Hana crta: Šaljem ti bilješku sa terena. Usputni obilazak Rijeke Crnojevića, malog, umirućeg mjesta. Umirujuće / umiruće. Nisam računao na ovakvu mogućnost slanja razglednica, mada, ovo je bliže anti-razglednici.

O autorima:

Hana Tintor rođena je u Zagrebu 1992. godine. Nakon završene umjetničke gimnazije te dugogodišnjim bavljenjem lutkarstvom u Zagrebačkom kazalištu mladih, upisuje Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu. Na trećoj godini studija otkriva novu funkciju likovnosti i primjenjuje ilustraciju u većini projekata. O integraciji ilustracije u dizajn uči kao praktikantica u Studiju Cuculić. Diplomirala je na studiju vizualnih komunikacija 2016. godine. sa radom Drvo – slikovnica koja raste s djetetom, za koju je dobila posebno priznanje Studija. Sa željom da se i dalje usavršava, 2017. godine upisuje, a iduće godine i završava, MA Illustration and Book arts, Cambridge School of Art u Cambridgeu, UK. Tu otkriva svoj interes i  strast za animacijom te radi niz vizualnih vježbi koje joj otvaraju vrata studija za animirani film Jadranska Animacija. U Jadranskoj Animaciji radi kao art direktor i animator na animiranom dokumentarcu Marka Dješke, Sve te senzacije u mom trbuhu  2019. dobiva potporu HAVC-a za svoj prvi autorski animirani film More misli, a 2021. godine ga završava i distribuira. 2020. dobiva potporu HAVC-a za razvoj animirane TV serije BETTI&LOLA. Izložba hrvatskog dizajna 1314 (2014), Tjedan dizajna (2015), Dan D (2015), Crno kroz prizmu (Oris, Zagreb, 2016), Ilustracije pričaju (Oris, 2017), AppointMENT (Kino Šiška, 2019, Ljubljana), 36 Mountains Festival (Galerija Bačva HDLU, Zagreb, 2018), Ilustrofest (Plato ispred Umjetničkog paviljona „Cvijeta Zuzorić”, Beograd 2019), A Changing Landscape – The Female exhibition (NYC, 2020.), Nesvrstani (Lauba, Zagreb, 2021) neke su od grupnih izložbi na kojima je sudjelovala. Uz to, imala je i četiri samostalne izložbe u opuštenim okruženjima: Priče – Legendfest, Velika Gorica (2014), Ispod kišobrana (galerija Anima, Zaprešić, 2015), Besmislice (Vinyl bar, Zagreb, 2016), Iza kulise, (Botaničar bar, 2019). Surađivala je s različitim klijentima, paralelno radeći na samoiniciranim projektima. Neki od njih su Imago, Drap, Senor, Studio Cuculić, Bruketa&Žinić, Ferragosto Jam, Shooster, Karlovačko, Becks, Adris, Croata, KSET, Udruga CESI, Špancirfest, Muzej Turopolja, Good food, Perpetuum mobile, Centar KNAP, Lissoni, Prostoria, Yellow Submarine burger, Adidas (nagrada na natječaju 2020). Godine 2020. vodi radionicu narativne ilustracije na Velom Ižu (Udruga Prizma, Kamp ilustracije) s ilustratorom Filipom Peraićem. Zanima ju, a prije svega i veseli, primjena ilustracije na različite medije. Osim animacije, stripa i murala, ilustrirala je nekoliko slikovnica. 2018. godine osvaja natječaj PIŠIRIŠI za ilustraciju na temu škola, što ju vodi dublje u svijet izdavača slikovnica: Anđeo plišanih igračaka (Naklada Ljevak,2016.), Priče s dna mora (Naklada Ljevak, 2019.), Čarobnjak Panjak i ptica Čupalica (hdkdm, 2018.), Didine Priče (Željko Mataga, 2018.), Ogledalo (Vrata u podrum, 2020.), Badnja noć (Zoran Pongrašić, 2021.), Moja baka ne zna tko sam (Ibis grafika, 2021.) Ilustrirala je i razne tekstove u časopisima za djecu i odrasle; Mein Kind, EGO magazin, MORE, Brickzine, Inside housing magazine. Hana živi i radi u Zagrebu, kao autor u studiju animacije Jadranska Animacija i kao freelance ilustrator iz svoje radne sobe. Inspiraciju crpi iz dugih šetnji sa svojom terijerkom Lolom i iz dugih razgovora s bliskim ljudima.

https://www.instagram.com/hanatintor/
https://hanatintor.hr/


Srđa Dragović
(1990) je ilustrator i grafički dizajner iz Kolašina. Studirao je u Crnoj Gori (FLU Cetinje) i u SAD-u (Državni univerzitet, Minnesota). Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje, smjer grafički dizajn, odsjek za grafičko oblikovanje knjige. Svoj dizajnerski rad započeo je tijekom studija kroz oblikovanje kazališnih plakata, prvobitno za Kolašinsko pozorište, što je prešlo u kontinuiranu suradnju i rad na vizualnom identitetu kolašinskog festivala alternativnog teatra Korifej, čiji identitet oblikuje i danas. Radio je plakate i vizualne identitete za predstave i projekte Centra za kulturu Kolašin, međunarodnog festivala FIAT (u suradnji s Anom Matić), ATAK-a iz Podgorice i Gradskog kazališta u Podgorici, Kotorskog festivala kazališta za djecu, DES scene Bar, Teatar Levo Beograd itd. Uz kazališne, kreirao je i ilustrirane plakate za filmove mladih crnogorskih redatelja (Pavle Simonović; Ispod mosta, među stijenama, 2016); Gojko Berkuljan: Iskra, 2017), Sead Šabotić: Nekome svome, 2019). Kao grafički dizajner i ilustrator, u oblikovanju knjiga surađuje s izdavačkim kućama Fenomeni iz Crne Gore, FMK Knjige i Krupni plan iz Beograda. Oblikovao vizualni identitet 6. izdanja konferencije (Grafički) dizajner: Autor ili univerzalni vojnik, Beograd 2018 (u suradnji s B. Vildom i M. Nikolićem). Autor je vizualnog identiteta međunarodnog festivala Svetski dan(i) poezije 2021, u organizaciji Kulturnog centra Beograda i Talijanskog instituta za kulturu u Beogradu. Sa nevladinim udruženjem Biciklo.me iz Podgorice aktivno surađuje kroz oblikovanje i ilustriranje niza publikacija, vizuala, plakata, infografika i drugih promotivnih materijala vezanih za promociju biciklizma, osvješćivanje građana o pravima biciklista i sigurnosti u saobraćaju, razvoj biciklističke infrastrukture itd. Izdvojene ilustrirane publikacije: Biciklistika (2017), Bolji saobraćaj, bolji grad (2018), Bicikl je zakon! (2018). Suradnja sa NVO KANA/ko ako ne arhitekt iz Podgorice i Expeditio iz Kotora ogleda se kroz kreiranje ilustracija, plakata, kao i oblikovanje vizuala i publikacija za projekte iz sfere urbanizma, održivog prostornog razvoja u Crnoj Gori, kao i edukacije o arhitektonskom nasljeđu Crne Gore. Na poziv Mirka Ilića kao autor iz Crne Gore sudjeluje na međunarodnoj putujućoj izložbi plakata Tolerancija, od 2017. do danas. Kao ilustrator kontinuirano surađuje sa Centrom za promociju nauke iz Beograda, prvenstveno kroz kreiranje ilustracija za znanstveni časopis Elementi, a i za prateće projekte i publikacije u saradnji sa Fondom za znanost Republike Srbije (PROMIS – posebno izdanje posvećeno programu za izvrsne projekte mladih istraživača, 2020.). Surađuje i sa znanstvenim časopisom Odiseja (Horizonti d.o.o Beograd) za koji kreira ilustracije uz art direkciju Milene Savić. Kreirao je ilustracije i za američke časopise Fast Company i Jewish in Seattle (2019 – 2020.) kao i interaktivne ilustracije za obrazovnu kompaniju Pearson, odnosno Savvas, iz SAD-a (2020). Svoj rad je predstavljao u časopisima Komikaze (2013.), Oris (2015), Libra Libera (2017.), Kontakt (2017.), Aha Magazin (2019.). Izlagao je na međunarodnim festivalima posvećenim grafičkom dizajnu odnosno ilustraciji, među kojima su i: Zgraf 12 (Društvene reprize, Lauba, Zagreb 2017.), Project Passion (Mankato, Minnesota 2017.), 36 Mountains Festival (Galerija Bačva HDLU, Zagreb, 2016. i 2018.), Bijenale dizajna STRELKA (Nižnji Novgorod, Rusija 2018), Bijenale Zlatna pčela (Moskva 2018. i 2020.), Ilustrofest (Plato ispred Umjetničkog paviljona Cvijeta Zuzorić, Beograd 2019), 50. Zlatno pero Beograda (Konak Knjeginje Ljubice, Beograd 2019),  PDP: ALLSTARS/SUPERNOVAE (Novi Sad, 2020), Grifon (Grafički kolektiv, Beograd, 2018 i 2021). Uz predstavljanje na izložbama posvećenim dizajnu i ilustraciji, izlagao je i na kolektivnim umjetničkim izložbama, među kojima su Između sjećanja i otpora: Antifašistička mapa Nikšića (Nikšić, 2017), kao i Crnogorski likovni salon 13. novembar (Cetinje, 2013. i 2019). Na prvom Ilustrofestu, međunarodnom festivalu ilustracije u Beogradu 2019, osvojio je Grand Prix za svoj cjelokupan rad. Suosnivač je i član ilustratorskog kolektiva Ilustress. Živi u Podgorici.

https://srdjadragovic.com/