Dizajn (engl. design) se prakticira i promovira kao djelatnost koja je posrednik između korisnika i predmeta te između pojedinca i zajednice, a ujedno i kao spoznajna tehnika u odnosu korisnika i predmeta. U kontekstu suvremenih društava koja funkcioniraju u sklopu ideje masovne proizvodnje i potrošnje te globalne razmjene kapitala i rada, dizajn bi se najlakše mogao definirati kao intelektualna i kreativna interdisciplinarna djelatnost koja funkcionira unutar društva koje ima potrebu materijalizirati mitove kako bi u sklopu kulturalnog sustava poticala posredovanje identiteta pojedinca u zajednici ali i identifikaciju pojedinca sa zajednicom.
Dizajn se kao fenomen pojavljuje u zapadnoeuropskoj klulturi u drugoj polovici osamnaestog stoljeća, da bi se tijekom razvoja industrijske kulture afirmirao, posebice tijekom dvadesetog stoljeća, kao nezaobilazna metoda i tehnika generiranja novih vrijednosti u stvaranju novih proizvoda i usluga.
Pojam dizajn kao lokalna značenjska izvedenica iz engleskog jezika postoji u hrvatskom jeziku i kulturi od sredine šezdesetih godina kao standardni pojam. Uz dizajn u lokalnom kontekstu rabi se i pojam oblikovanje koji je afirmiran pedesetih godina da bi označio posebnu vezanost ideologijskog konteksta i prakse koju se danas označava pojam dizajn.
Postoje dvije načelne razine funkcioniranja dizajna, a ovisno o tome i dva tipa usluge koje daju dizajneri i dizajnerice: produkt dizajn odnosno industrijski dizajn i grafički dizajn odnosno stvaranje vizualnih komunikacija. U prvom slučaju, autorski se, u sklopu interdisciplinarnih timova, stvara funkcionalni predmet u svojim svrhovitim i simboličkim funkcionalnim dijelovima koji moraju besprijekorno funkcionirati kao cjelina. U drugom, dizajner ili dizajnerica stvaraju sredstvo prenošenja vizualne i verbalne poruke u kontekstu šire komunikacijske platforme. Ta platforma uvjetovana je tehnički, danas sve više interaktivnim i multimedijskim komuniciranjem, a praksa grafičkog dizajna bliska je i često se koristi u oglašavanju i drugim marketinškim tehnikama.
U suvremenom svijetu, a kao posljedica industrijske modernizacije — tehnički se u označavanju pojedinih polja dizajna koriste i slijedeće složenice — arhitektonski dizajn, inženjerski dizajn, tekstilni dizajn, dizajn sučelja (interface design), dizajn weba (web design), informacijski dizajn, kao i oznake pojedinih područja poput automobilski dizajn (automotive design) i slično.
Povijest i teorija dizajna danas su akademske discipline društvenih i humanističkih znanosti, a dizajn se kao eduakcijska disciplina poučava u sklopu arhitektonskih i umjetničkih visokoškolskih institucija.U Hrvatskoj je nakon dvadesetak godina napora utemeljen interfakultetski Studij dizajna kao sveučilišni studij u sklopu Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dizajneri se na visokoškolskoj razini u Hrvatskoj obrazuju još i na Umjetničkoj akademiji u Splitu te na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu, dok na Fakultetu grafičke tehnologije u Zagrebu postoji smjer dizajna.
Glavni partneri gospodarstvu u razvoju dizajna su nacionalni dizajn centri koji se od kraja devetnaestog stoljeća, a posebno nakon Drugog svjetskog rata osnivaju diljem Europe i svijeta s ciljem prijenosa tehnologija iz stadija tradicijskog folklornog obrta u stadij masovne idustrijske proizvodnje. Prvi takvi centri osnivani su u Skandinaviji, a 1963. u Zagrebu je utemeljen Centar za industrijsko oblikovanje koji je funkcionirao do druge polovice osamdesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatski dizajn centar utemeljen 2003. aktualna je nevladina organizacija koja treba svim zainteresiranim pojedincima i sektorima u Hrvatskoj pružiti kvalificiranu pomoć u razvoju dizajna.
Feđa Vukić