Proces dizajniranja, posebno u izrazi­to sistematičnom smislu kako to često radi Damir Gamulin, može ujedno biti i proces učenja iz drugih disciplina, odnosno svojevrsni dizajnerski reenactment procedura korištenih u drugom mediju, ne samo u svrhu proširenja “vokabula­ra” vlastitog autorskog pristupa, nego i u svrhu dosljedne interpretacije onih tema koje su za sadržaj za koji se dizaj­nira — strukturalno ključne za njegovo razumijevanje, čak i onda kada nisu oči­te na prvi pogled. Predstava Dan umor­stava u priči o Hamletu Bernard-Marie Koltèsa (u režiji Ivice Buljana) smiona je dramatizacija Shakespearove trage­dije koja je amblematska za sam pojam kazališta. (Pred)znanje o bezbroj puta uprizorenoj i adaptiranoj Hamletovoj priči je nešto što se u potpunosti podra­zumijeva, s čim i sam Koltès računa pa je vlastitu verziju Hamleta tako i sveo samo na one aspekte koji su mu bitni, a oni su pak sasvim eksplicitno navedeni u naslovu drame. Dublji uvid u metodu koju je Koltès koristio u pisanju/kon­struiranju svog dramskog teksta, među­tim, sam je dizajner stekao surađujući s dramaturgom i prevoditeljem koji je ra­dio na predstavi, Zlatkom Wurzbergom. Wurzberg je, naime, uočio određena stil­ska nesuglasja u francuskom izvorniku, koja su ukazivala na prisutnost barem dvoje autora, a rješenje misterija kri­lo se u činjenici da je Koltès u vlastiti tekst inkorporirao čitave dijelove jed­nog od postojećih francuskih prijevo­da Shakespearovog Hamleta. 

Originalni plakat korišten kao predložak, Théâtre Nanterre-Amandiers, Nanterre, Francuska, 1988.

Ovaj mali detektivski posao odrađen u pripremi same predstave pokazao se ključnim i za dizajn njenih plakata. Isto što je re­čeno za samu dramatizaciju, vrijedi i za dizajn. Vjerojatno nema kazališne predstave za koju je dizajnirano toli­ko plakata koliko ih je dizajnirano za Shakespeareova Hamleta, najbolji plakati Hamleta vje­rojatno su već davno napravljeni i pro­vučeni kroz stotine autorskih jezika i interpretacija. Stoga Gamulin, kao i Koltès, također pretpostavlja isto — da publika već predobro poznaje kon­tekst i ima unaprijed određene ideje o tome što Hamletovu priču najbolje vi­zualno reprezentira. Njegovo rješenje zapravo je spretna kombinacija s jedne strane repliciranja Koltèsovih vlastitih autorskih metoda u dizajnu, a s dru­ge je svojevrsna dizajnom uprizorena detektivska procedura “traženja kriv­ca” (što u ovakvoj interpretaciji zvuči pomalo ironično, s obzirom na to da je Koltèsova drama zapravo Hamlet sve­den na slijed ubojstava).

Bernard-Marie Koltès: “Dan umorstava u priči o Hamletu”. Dizajn: Damir Gamulin. Savjetnik: Zlatko Wurzberg. Mini Teater, Ljubljana, 2005.

Polazeći od objašnjenja koje mu je dao prevoditelj, nalazi plakat jedne francuske predsta­ve Hamleta iz kasnih osamdesetih koja se temeljila na istom prijevodu koji je Koltèsu služio kao orijentir i “sirovi materijal” (prijevod uvijek čini bitan dio anatomije scenske dramatizacije i nerijetko se informacija o autoru nala­zi i na plakatima). Gamulin preuzima taj plakat, minimalno ga rekomponira i kolažira njegov informacijski sadržaj (i to analogno, manualno, upućujući kako i jest riječ o kolažu) te novim ti­pografskim slojem dodaje informaci­ju koja ukazuje na ime predstave te Koltèsovo i Buljanovo (kao redatelja) autorstvo. Iako je riječ o potpuno razli­čitim kontekstima, ovaj plakat zapravo je najsrodniji s nekoliko godina ranijim radom na vizualnom identitetu Critical Upgradea. Oba vrlo slikovito prikazuju Damira Gamulina kao zainteresiranog dizajnera, autora koji strastveno želi biti involviran u ono što vidi u drugim medijima i drugim sistemima od samog dizajna, a zatim želi i to uzbuđenje re­kreirati na vlastitom terenu, vlastitim sredstvima koja su mu dostupna kao grafičkom dizajneru.

Ostale tekstove iz rubrike Dizajn na dan pročitajte ovdje.