Iza naizgled krajnje nepretencioznog naslova Dizajn s polica stoji određena promišljenost i odlučnost koja karakterizira i same radove studija, izbrušena kroz više od dvadeset godina rada, naročito u osjetljivom području na koje se ova izložbena prezentacija fokusira: dizajnu ambalaže i s njim usko povezanim brendiranjem i rebrendiranjem proizvoda. Taj izraz, „dizajn s police“, neposredno i jasno govori o ‘mjestu’ predmeta koji se dizajniraju, to je dizajn s kojim se susrećemo u trgovinama, ili pak ima svoje mjesto u našim domovima, nerijetko u društvu s drugim, obično također dizajniranim predmetima. S takvog mjesta oni nas pozivaju na interakciju, na njemu moraju biti prepoznatljivi, mora nam u trenutku biti jasno što su i koji je njihov sadržaj i svrha, moraju nam dati relevantne informacije, biti sigurni za okoliš i pogodni za transport, moraju se istaknuti u odnosu na druge, i moraju nam – svojim imenom, oblikom, konturama, bojom, taktilnošću itd. – ispričati priču vrijednu naše pažnje.

 

 

 

U Hrvatskoj djeluje niz studija koji rade izuzetne projekte dizajna ambalaže, ali tim koji je sad već mnogo godina pod različitim imenima vodila Izvorka Jurić, a sada joj se i formalno kao partner u Dig studiju pridružio nešto mlađi Jurica Kos, u toj specifičnoj niši ove industrije pronašao je i s ogromnom pažnjom izgradio svoju specijalnost te na neki način središnje mjesto. Oko svakog njihovog novog projekta, a rade ih mnogo i u Hrvatskoj i za inozemne klijente, razvije se neka vrsta znatiželje i uzbuđenja – pakiranja koja dizajniraju jesu atraktivna, ali to je najlakši dio, posebnim ih čini njihova otvorena ambicioznost.

 

 

To su ambalaže u čijem se središtu uvijek nalazi neka vrsta inovacije – tehničke, konceptualne itd. – neko dosljedno načelo da još jedna nova ambalaža na tržištu treba zavrijediti svoje mjesto time što je s njom napravljen jedan korak dalje od onog za što smo dotad mislili da ambalaža proizvoda te vrste može biti. To znači da ćemo u mnogima od njih pronaći detalj koji interakciju s predmetom čini drukčijom, naći ćemo razložno primijenjene nove materijale i tehnologije izrade, dorađene, poboljšane funkcije određenih njegovih elemenata. Pritom su, međutim, njihove dizajnerske odluke racionalne i ne zalijeću se u ekstravaganciju i pretjerivanje. Dig studio ima ukusa, a taj ukus je izgrađen znanjem o svom glavnom mediju i njegovim mogućnostima.

 

Sve ovo vidimo primijenjeno u širokom rasponu vrsta proizvoda, i samim tim složenosti njihovih pakiranja. Tu su maslinova ulja (jedno od najomiljenijih dizajnerskih igrališta) – Lintar, Kadinela, ali prije svega Brachia s čitavom serijom različitih ambalaža; alkoholna pića – pivo Tref, džin Sampé, vino Kupilek; kozmetički proizvodi – Plasinia, Fjori Fôra, Bee’s Magic; visokokvalitetni darovi / suveniri kao Bite Art i Croatia in a Box; prehrambeni proizvodi – rebranding i selektirana pakiranja Zdenke, CERU; hrana za kućne ljubimce – Aspect, Rustican; numizmatički setovi Hrvatske kovnice novca; a među njima je čak i serija vreća – cementa (Cemex), jedan od najranijih dizajnerskih projekata Izvorke Jurić, još iz sredine 2000-ih.

 

 

Dobar rani primjer dizajnerskog pristupa današnjeg Dig studija dolazi još iz sredine 2000-ih – 2006. godine Izvorka Jurić, tada u sklopu svog studija Tridvajedan, započinje suradnju s tek osnovanom poljoprivrednom zadrugom Brachia, za koju će nastaviti surađivati u etapama do samog kraja 2010-ih. U samom startu dizajnirane su tri različite vrste ambalaže Brachiainog maslinovog ulja – obična, premium i exclusive. Ova posljednja, skulpturalna ambalaža u suautorstvu s Jelenom Gvozdanović tada je, očekivano dobila najviše pažnje. Bila je to boca u elegantnom obliku ploda masline izrađena od keramike sa sjajnim bijelim premazom i zelenim papirnatim „listom“ umješno zataknutim za špagu na grlu boce.

 

 

List je nosio elemente vizualnog identiteta novog brenda kakav je primijenjen i na ostalim bocama Brachije, ali i na vanjskom, kartonskom pakiranju ove verzije Brachije kojemu je također posvećena posebna pažnja. Fotogenična i drukčija, „exclusive“ Brachija bila je zamišljena prije svega kao poklon i suvenir, no vrlo je efektno prenijela priču o bračkom maslinovom ulju i skrenula pažnju na druga dva, skromnija ali također izvrsno dizajnirana pakiranja u standardnim bocama. To je i jedna od namjena svake ovakve ambalaže – upravo pakiranje je prvo što stvara predodžbu o nekom brendu ove vrste, ono sukreira brend i u slučaju ovakvih proizvoda prenosi glas, priču o njemu, zavodljivije od bilo kakve konvencionalne promotivne kampanje. Projekti Tridvajedan, Design Bureaua Izvorka Jurić i sad Dig studija redom su izgrađeni na svijesti o toj specifičnoj „moći“ dobrog pakiranja. Pritom, pristupačnije varijante Brachije i drugih proizvoda koje su dizajnirali jednako tako estetski odskaču – karakteristični konturni izrez zelene etikete Brachije u običnim bocama prelio se i u neka kasnija rješenja, među kojima je dizajnerski najuspješnija Eko Brachia (2014.), sa sitotiskanim etiketama na recikliranom papiru s kojih se listovi lagano izdižu, tako da stvaraju neku poetičnu atmosferu vrta na policama.

 

 

Isti tim, sa stabilnom kreativnom jezgrom, u varijabilnom sastavu suradnika i pod tri imena pod kojima je djelovao, više je puta dizajnirao i za druge proizvođače maslinovih ulja, ali naravno u toj izuzetno kompetitivnoj niši nalazio je načina da za svakog potpuno promijeni pristup i likovni jezik.

 

 

Tako Lintar (2010.) svoju prepoznatljivost gradi iz tipografije, i pritom ukazuje koliko su upravo slova i njihove fine krivulje snažan ilustrativni i evokativni element. Mnogo kasnija Kandinela (2022.) dijelom slijedi iskustva s Brachijom i njenim urezima u etiketi, ali sadrži i niz drugih elemenata – igru odnosa „punog“ i „praznog“ koja rekreira znak brenda, kodiranje bojama, kao i fini val sa zlatnim natpisom koji podcrtava dobro odabrano ime – Kandinela u lokalnom dijalektu znači ogrlica, a u tekstu je imenovan i niz sedam Kaštela iz kojih ulje dolazi.

 

 

Mnogi od najboljih radova ovog dizajnerskog tima su oni nastali promišljanjem što se može novog i neočekivanog napraviti unutar osnovne izražajne abecede ambalaže. Recentan rad, boca Sampé gina sjajno ilustrira ovakvo razmišljanje. Za Sampé je, slično nekim već spomenutim primjerima, dizajnirana originalna boca, čije je tonirano plavo staklo namreškano kao površina mora, što je svojevrsna posveta mediteranskoj atmosferi, no ambalaža svoj puni efekt dobiva primjenom tipografije – tekst na njoj (također novo pismo Rector, jednog od najboljih hrvatskih tipografa, Hrvoja Živčića) zrcalno je otisnut na stražnjoj strani boce, tako da je, ovisno o kutu našeg gledanja, stalno u transformaciji, kao da je sam uronjen u svjetlucavu tekućinu.

 

 

Upravo tipografski su zanimljive i etikete znatno jednostavnije ambalaže piva Tref (2022.), čije je ime oblikovano kao ambigram, tako da se jednako čita u svim smjerovima. Nije riječ o običnoj tipografskoj dosjetci, jer je zrcalna simetrija ovdje jasna referenca na igraće karte po čijim oznakama je pivo i imenovano, a sve to podcrtano je i rasterski izvedenom ilustracijom jedne „ruke“ (eng. hand) karata. Često se kaže da ambalaža „govori“, a Tref govori posve odlučno i jasno – dobili ste dobre karte.

 

 

Ambalaža ne mora biti skupa ni ekskluzivna – otprilike u isto vrijeme kada nastupa s Brachijom, isti dizajnerski tim oblikuje i identitet i pakiranja cementa tvrtke Cemex (2007.) koja nose posve drukčiji ton, robustan i ozbiljan, što i priliči proizvodu, no i tamo nalazi priliku za eleganciju. Rasterske dvobojne ilustracije na tim vrećama danas izgledaju jednako svježe kao prije dva desetljeća kada su nastale, krajnje stilizirani crteži tunela, mostova i drugih građevina sugeriraju osjećaj dinamike, pokreta i snage kakav se rijetko viđa u ambalaži proizvoda ove vrste. Dvije godine kasnije rade i rebranding i nova pakiranja za slavnu prehrambenu tvrtku Zdenka (2010.), što je pak posve drukčija vrsta zahvata – s obzirom da se radi o brendu s dugom tradicijom i širokom prisutnošću, dizajneri su ovdje fokusirani na to da prethodno postojeće elemente vizualnog identiteta, koji se dugo nisu mijenjali, izoštre i usavrše za današnje vrijeme.

 

 

Posebnu cjelinu čine primjeri različitih vrsta proizvoda koji se mogu kategorizirati kao pokloni i suveniri – ukratko, sve te stvari bez strogo uporabne funkcije, bez kojih se da živjeti, što njihovo oblikovanje čini posebno osjetljivim. Projekt Bite Art umjetnice Ane Šerić jedan je od takvih – izuzetan projekt, izvorno namijenjen promociji hrvatskih umjetnika putem malih, jestivih proizvoda, koji je u međuvremenu više puta prerastao svoje inicijalne okvire. Ambalaža ovakvog proizvoda multifunkcionalna je po definiciji, jer nakon što sadržaj (jestive reprodukcije) konzumirate, ne ostaje vam ništa – stoga ambalaža mora na sebe preuzeti svojstvo sadržaja, ona je ta koja trajno ostaje kao poklon, odnosno suvenir.

 

 

Osim toga, za Bite Art oblikovan je, na neki način, i sam ritual konzumiranja dragocjenog keksa, sa svim prigodnim rekvizitima, uključujući certifikat autentičnosti umjetničkih djela. Slično je i s turističko-gastronomskim suvenirskim paketom Croatia in a Box (2015.), koja također ostaje kao zanimljiv kompleks ladica, spremišta za sitne dragocjenosti nakon konzumiranja u njemu pakiranih proizvoda (začini, marmelada, med, ulje itd.), no ovu ambalažu vrijedi spomenuti i kao rijedak primjer u kojem su beskonačno puta eksploatirani elementi hrvatskog kulturnog identiteta (pleter, licitarska srca, alka itd.) interpretirani na odmjeren i svjež način.

 

 

Premda galerija ni za jedan od ovih radova (a ima ih još mnogo koje nemamo prostora detaljno rastumačiti) nije najprirodnije okruženje – već smo to rekli, riječ je o dizajnu „s police“ – ovdje ćemo ih vidjeti u izazovnom kontekstu, niz izuzetnih dizajna kao konkurenciju jedne drugima. No još važnije, sam studio se potrudio da procese razvoja neke od tih projekata rastvori pred našim očima kako bismo stekli uvid u pažnju i znanje koji su investirani u njih. Govoreći o radu jednog dizajnerskog studija, ovdje nam je želja da se publici didaktički predstavi sama fenomenologija tog kompleksnog dizajnerskog medija.