Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Hrvatska izložba na Praškom kvadrijenalu scenografije i scenskog prostora, u organizaciji Ministarstva kulture RH i produkciji Hrvatskog dizajnerskog društva, tematizirala je prošireni pojam scenografije na sjecištu između izvedbene i suvremene vizualne umjetnosti. U skladu s temom Kvadrijenala Shared space – Music, Weather, Politics, pokušala je rasvijetliti različite metode, pristupe, aktivnosti i objekte koji imaju snažan scenografski učinak, a pritom sami po sebi nisu nužno scenografija u smislu iluzioniranja scenskog prostora.
Konkretno, koncepcija polazi od primjera predstava i izvedbi koje se oslanjaju na participativnost i inkluzivnost, na fikcionalizaciju stvarnih arhitektonskih i javnih urbanih prostora, na prostor izvedbe kao mjesto kreativnog antagoniziranja, ili na specifični tretman nominalno izvedbenog i posvećenog prostora pozornice. Izložba također obuhvaća recentne primjere umjetnosti performansa, koji se zbog svog neposrednog i najčešće nefikcionalnog i nenarativnog karaktera rijetko razmatraju u kontekstu scenografije. U tom segmentu istaknute su one umjetničke prakse koje u sklopu performerskog čina prisvajaju i aktiviraju prostor izvedbe, ili involviraju samu publiku kao suučesnike i čimbenike scenskog prostora.
Ovaj segment također se usredotočuje i na ulogu različitih objekata, tvari, rekvizita i punokrvnih scenografskih konstrukcija u praksi umjetničkog performansa, koje se nalaze u samom središtu događanja, a nerijetko ostaju izvan fokusa u odnosu na samog autora/izvođača. U tom smislu, jedna od središnjih tema koju smo željeli adresirati razvijajući ovaj izložbeni koncept, bila je trajna i duboka razdvojenost između izvedbene umjetnosti i umjetnosti performansa u njihovim specifičnim kulturnim i umjetničkim kontekstima, u kojima su percipirani kao da ekskluzivno pripadaju ili vizualnoj umjetnosti, ili teatru. Također smo željeli odati pažnju onim izvedbenim praksama koje nemaju nužno luksuz involviranja visokospecijaliziranih profesionalaca za svaki aspekt svojih produkcija, i umjesto toga oslanjaju se na intenzivne kreativne procese u kojima su uloge redatelja, pisca, izvođača, skladatelja, scenografa i drugih, nerijetko zamućene.
Široki raspon odnosa na koje ova koncepcija nastoji ukazati reflektira i same inspiracijske teme Kvadrijenala: Glazba, Vrijeme, Politika; koje se mogu iščitati u istom ključu upravo tako da se kao središnja problemska okosnica uvedu upravo pitanja granica između stvarnog i fikcionalnog prostora (Glazba, Vrijeme), granica između izvođača i gledatelja u zajedničkom fizičkom prostoru (Vrijeme, Politika), i odluka koje se donose između svih sudionika koje povezuje čin izvedbe (Politika).
Za predstavljanje na Kvadrijenalu odabrano je 9 umjetnika i timova (umjetnika performansa, redatelja, scenografa) čija djela realizirana u razdoblju proteklih šest godina predstavljamo u formi kratkih filmova. Sami filmovi kombinacija su dokumentarnog video materijala, deskriptivnog pripovjedanja i govora u prvom licu. Filmove je režirala Ana Marija Habjan, u suradnji s fotografom Borisom Cvjetanovićem i montažerkom Ivom Blašković.
Okvir u kojem su predstavljeni na Kvadrijenalu je autorska scenografska instalacija za sebe, koja također reflektira glavnu temu Shared Space uvlačeći gledatelja izložbe u interaktivnu platformu koja sama funkcionira kao svojevrsna pozornica. Dizajner instalacije i izložbenog postava je ugledni dizajner, scenograf i umjetnik Mauricio Ferlin. Kustosi izložbe su kustos i likovni kritičar Marko Golub, dizajner i scenograf Nikola Radeljković i kazališni kritičar Igor Ružić.
Svi autori obuhvaćeni ovom koncepcijom nagrađeni su Zlatnom medaljom Praškog kvadrijenala za korištenje prostora za izvedbu (Gold Medal PQ 2015 for Use of Space for Performance).
U službenom obrazloženju Zlatne medalje hrvatskoj izložbi Intangible stoji:
Ova nagrada odaje priznanje konzistentnom kreativnom istraživanju potencijala arhitektonskog prostora koje demonstriraju svi radovi pokazani na hrvatskoj izložbi. Dokumentarni filmovi jasno prikazuju kako odabrani radovi reagiraju podjednako na kazališne i javne prostore, sa strogošću i inventivnošću. Ovi radovi pokazuju profinjeni dijalog između izvedbenog prostora i vlastitog sadržaja.
Katalog hrvatske izložbe možete skinuti ovdje:
PQ INTANGIBLE katalog_web
BADco: Ima li života na sceni? – vježbe iz oblikovanja Zemlje
Pogon Jedinstvo, Zagreb
Produkcija: BADco. i Domino
2012.
Uz svoju serijalnu strukturu Ima li života na sceni? – vježbe iz oblikovanja Zemlje je u najmanju ruku dvostruka izvedba – sastoji se od meta-teatarskih propitivanja funkcija kako publike, tako i izvođača unutar sustava reprezentacije i fizičkog kondicioniranja tog istog sistema. Slijedom toga, izvedba nudi prijedlog umjesto odgovora, ontološki vraćajući ‘ljudsko’ natrag u središte.
Božena Končić Badurina: Štićeni prostor
Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka
2011.
Štićeni prostor pripada grupi radova u kojima ova umjetnica već uzima postojeću arhitekturu i naseljava je pogledima, ponašanjima i pravilima ophođenja koja brišu i poplavljuju granicu između publike, izvođača i prostora izvedbe. Tako prostor koji sam po sebi ne nosi nikakav sadržaj niti upečatljivost dobiva neke sasvim nove gabarite nevidljive i beznačajne svakome tko nije prethodno upoznat s uvjetima i pravilima njegova korištenja. Pravila mu daju strukturu, ponašanje mu daje formu neprobojniju i čvršću nego bilo kakav zid, i bilo kakva arhitektura.
Boris Bakal (autor i redatelj) & Leo Vukelić (scenograf i izvođač): Otac Hrabrost
Dubrovačke ljetne igre
Produkcija: Dubrovačke ljetne igre
2013.
Intermedijski umjetnik uvijek zainteresiran za prostorno-specifične eksperimente i urbano okruženje, Boris Bakal u svom radu istražuje povijesnu jezgru Dubrovnika. S minimalnim intervencijama Lea Vukelića u jedinstveni ready-made Dubrovnika, jedno neobično turističko vodstvo preobražava se u veliko putovanje u tamu i podsvijest, onkraj granica stvarnosti i sna, života i smrti.
Oliver Frljić (redatelj) & Igor Pauška (scenograf): Dantonova smrt, Georg Büchner
Dubrovačke ljetne igre, 2012
Produkcija: Dubrovačke ljetne igre
Jedan od najutjecajnijih kazališnih redatelja iz regije prvi put je sudjelovao na međunarodno slavnim Dubrovačkim ljetnim igrama s Dantonovom smrću Georga Büchnera. Radikalna revolucionarna pitanja susreću radikalnu scenografiju, koju su osmislili osmislili redatelj i njegov redoviti suradnik, scenograf Igor Pauška. Imobilizirana publika iskusila je strah od neposredne opasnosti, koji je poslužio gotovo kao realizirana metafora izvorne drame i njenih posljedica.
Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo (autori i izvođači): Tosca 914
Teatar &TD, Zagreb
2014.
Produkcija: DB Indoš – Kuća ekstremnog muzičkog teatra, Festival Perforacije, Teatar &TD,
Važna ličnost hrvatskog alternativnog teatra, Damir Bartol Indoš spaja radikalnu umjetnost performansa i radikalnu glazbu u energične predstave koje uvijek dotiču procjep između političke realnosti i utopije. S Tanjom Vrvilo kao koautoricom, u predstavi Tosca 914 evocira radikalizam mladih ljudi pred početak prvog svjetskog rata, dok je stari svijet nestajao, a za novi se činilo da će biti bolji.
Siniša Labrović (vizualni umjetnik): Dokolica (Komunistički manifest)
9th Trouble Performance Festival, Les Halles, Bruxelles, Belgija
2013.
Labrovićeva motivacija u ovom radu barem jednim dijelom proizlazi iz njegove svijesti o implikacijama i konzekvencama samog umjetničkog čina, odnosno o strukturi suptilnih uzajamnih, suučesničkih odnosa između umjetnika, publike i društvenog i institucionalnog konteksta umjetnosti koje on neizbježno čini vidljivima. Kao i Komunistički manifest, (centralni rekvizit ovog rada), Labrovićev performans unaprijed pretpostavlja kako se sustav (odnosno izvedba i pozicija njenih učesnika u njoj) ne može tek tako korigirati iznutra, već zahtijeva prevrat, što se odlično preslikava na sam čin izvedbe ovog ‘participativnog performansa’ koji, uspostavivši svoj imaginarni prostor i svoja imaginarna pravila u skladu s konvencijama umjetničkog događanja, uspostavlja i uvjete svog dokidanja.
Kata Mijatović (vizualna umjetnica): Bus Kneževo-Osijek
Festival performansa Dopust, Pogon Jedinstvo, Zagreb
2011.
Umjetnica staje pred statičan kadar videoprojekcije i naglas izgovara imena naselja koja se nalaze na autobusnoj liniji između Kneževa i Osijeka. Zatim pokreće video projekciju snimke putovanja i, dok se kroz prozor u snimci naziru isprani obrisi kuća, polja i prirode, počinje namakati cijelu projekciju vodom. Video slika tako, sloj po sloj, oživljava i izoštrava se dok cijela ne zablista. Toj slici u kojoj su zabilježene i brojne napuštene kuće, obradive zemlje i čitava naselja umjetnica pridaje isto značenje kao i svojoj dvojnici iz ranijih performansa – ono fantazme, utvare iz snova koja nakratko oživljava u teksturi vode i zatim nestaje gašenjem projekcije.
Borut Šeparović (autor i redatelj): 55+
Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Zagreb
Produkcija: Montažstroj
2012.
Prvenstveno djelujući pod vlastitim brendom Montažstroj, Borut Šeparović radi društveno osviješteno, politički svjesno i visoko peformativno kazalište. Predstava 55+ je više od kazališne izvedbe, ona je u isto vrijeme i politički skup i dio šireg projekta koji je rezultirao dokumentarnim filmom o obespravljenim i potrošenim društvenim subjektima čiji se glas mora čuti.
Vlasta Žanić (vizualna umjetnica): Recycle Bin
Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
2014.
Recycle Bin mnoštvo je istovremeno ponuđenih predmeta i instalacija. Velika pozornica ispunjena klackalicama, tranzistorima, neobičnim naočalama, svjetiljkama – rekvizitima koji su svi, jednom prije, bili korišteni u prethodnim performansima umjetnice Vlaste Žanić. Okupljeni ovako na hrpi prepušteni su svojevoljnom isprobavanju i preispitivanju od strane publike koja tako postaje sudionik ambijenta nalik velikom igralištu. Nepredvidivo kretanje publike, uz miris zagorenog mlijeka, okus rožate i kakofoniju slučajno odabranih radio stanica, stvara anarhičnu situaciju na granici kazališne izvedbe i fluksusovskog happeninga.
O Praškom kvadrijenalu i temi SharedSpace:
Praški kvadrijenale održava se od 1967. i najveće je europsko i svjetsko događanje posvećeno scenografiji i drugim disciplinama vezanim za dizajn i arhitekturu u području teatra. Posljednjih godina, Kvadrijenale je iz mega-izložbe (koja uključuje tematske postave, kao i brojne nacionalne izložbe) prerastao u događanje koja obuhvaća i brojne druge aktivnosti kojima premrežava čitav grad, uključujući i iznimno bogate izvedbene i diskurzivne programe. Ovogodišnja tema je Shared space: Music, Weather, Politics, a odnosi se na prostore i okruženja koja, iako neopipljiva, imaju dubok utjecaj na izvedbu i njenu percepciju. Drugim riječima, upravo se „nevidljivi“ čimbenici ovdje promatraju kao najvažniji i najsnažniji element scenografije. Pojedinačne podteme – glazba, vrijeme, politika – osmišljene su kao moguća inspiracijska polazišta za kustose nacionalnih izložbi. Glazba se odnosi na uzajamne učinke zvuka, ambijenta i emocija publike i izvođača. Vrijeme pobliže označava na koji način uvjeti poput promjena temperature, vjetra, magle, pa čak i učinak istih na tijela publike i izvođača, čine dio predstave ili performansa. Politika se pak odnosi na prostore interakcije, pozornicu kao teritorij, javni prostor kao pozornicu, pa i na društvene odnose i dinamike u svojstvu „scenografskog“ učinka.
Fotografije postava:
