Iz predgovora (Lea Vene):
“Projekt Nove modne prakse daje potporu mladim modnim dizajnerima/icama kojima je potreban financijski i savjetodavni okvir za šestomjesečni istraživački rad na polju modnog dizajna. Projekt je namijenjen mladim modnim dizajnerima/icama ali i onima koji/e u svojoj praksi promišljaju odnos tijela i odjevnih predmeta. Projekt potiče interdisciplinarni pristup radu i istraživanju te vrednuju održive modele rada prilagođene lokalnim uvjetima proizvodnje i konzumacije mode. Posebno se podupiru projekti koji uključuju modele cirkularne ekonomije, korištenje održivih materijala, recikliranje i slične prakse te bavljenje novim proizvodnim procesima. Također dodatno se naglašavaju pristupi koji kritički promišljaju modni sistem te razmatraju mogućnosti humaniziranja modnog dizajna. U drugoj godini provođenja odabrani su projekti EXX00 Roberta Fenricha te Jalba Katarine Trpčić.
Istraživanje EXX00 Roberta Fenricha usmjereno je na eksperimente u izradi materijala koji simuliraju kožu. Upravo tekući lateks omogućava stvaranje efekta kože na koži. Lateks se ručno miješa i izlijeva u tanke plohe na koje se dodatno intervenira ostavljanjem otisaka (poput zmijske kože ili vena). Nastali tekstili imaju organske i biomorfne karakteristike te otvaraju mogućnosti korištenja druge kože kao izvedbenog i modnog predmeta. Posebno se ističe haptički aspekt materijala, a izrađena koža poziva na dodir i otkrivanje površinskih specifičnosti novonastalog tekstila. Umjetnik uspostavlja laboratorijski okoliš unutar kojeg ispituje druge kože naglašene muskulature i definiranih kožnih specifičnosti. U prostoru galerije kože su izložene kao probni uzorci koje možemo opipati, a dio materijala se transformira u hibridne odjevno-skulpturalne objekte.
Istraživanje Katarine Trpčić nudi nove uvide u dizajnersko promišljanje tradicijske kape jalbe. Katarina uspostavlja odnos između predmeta nastalih kroz obrt/ručni rad i onih nastalih u industrijskom okruženju. Takva tenzija naglašava odnos između kontroliranog i preciznog proces rada i nesavršenog ručnog rada. Kapa jalba rađena je egzaktnom tehnikom pletenja međutim Katarina testira forme i mogućnosti takvog pletiva izmicanjem u nove materijale (plete u metalu i keramici te isprobava laserski rez). Kapa se kao modni predmet rastvara i postaje otvorena ploha za eksperimentalni rad u prostoru. Mrežaste strukture kape sada se čitaju kroz digitalno i laserski manipulirane površine afirmirane kao samostalni tekstilni objekti koji reagiraju na svjetlosne i haptičke podražaje.”
O dizajnerima:
Robert Fenrich (1995., Zagreb) je multimedijalni umjetnik koji istražuje granice između različitih disciplina umjetnosti i dizajna. Diplomirao je 2020. godine na Odsjeku za primijenjenu grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, zasluživši pohvalu Akademskog vijeća za najuspješnije studente. Njegov rad se bavi transformacijom netradicionalnih materijala u imerzivne instalacije u kojima tehnološki hibridi oblikuju nova organska okruženja. Takvi spekulativni krajolici odražavaju svjetove u stalnoj mutaciji dok je prisutnost čovječanstva obilježena propadajućim tehnološkim ostacima koji su apsorbirani u toksičnu i sterilnu ekologiju. U ambijentalnim instalacijama Fenrich dovodi u pitanje tradicionalne dihotomije kao što je organsko naspram artificijelnog ili priroda naspram tehnologije te ih postavlja u stanja napetosti, suživota ili kolapsa. Njegov storytelling temelji se na interdisciplinarnom istraživanju i eksperimentalnom, procesno orijentiranom pristupu, s jakim naglaskom na prostorno specifično iskustvo. Živi i radi u Zagrebu gdje aktivno sudjeluje na samostalnim i skupnim izložbama.
Katarina Trpčić (1998., Karlovac) je dizajnerica koja djeluje u Zagrebu. Odrastanje u Ozlju, u dodiru s bogatom prirodnom i kulturnom baštinom, duboko je oblikovalo njezin autorski senzibilitet. Diplomirala je industrijski dizajn na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega karijeru započinje u automobilskoj industriji i industriji namještaja, gdje se susreće s kompleksnim sustavima velikih proizvodnji i njihovim proizvodnim procesima. Trenutačno djeluje u agenciji orijentiranoj prema dizajnu vizualnih komunikacija te pokreće vlastiti Bagrem Studio. Svoj rad predstavlja na domaćim i međunarodnim dizajnerskim festivalima i izložbama, uključujući Salone del Mobile u Milanu. U svom autorskom istraživanju bavi se pojmom doma, vezom čovjeka i predmeta te regionalnim identitetom i nasljeđem, uz izražen interes za ručni rad, učenje kroz prirodni materijal.