Već stoljećima moda predstavlja cijeli sustav odjevnih predmeta i modnih dodataka koji pojedinačno ili cjelinom, ovisno o kontekstu, stvaraju riječi i simbole jednoga strukturiranog jezika. Danas je modu potrebno gledati iz više aspekata, interdisciplinarno, jer ona, takva kakva jest, boravi zapravo u svim područjima. S druge strane upravo je moda danas strukturirani autonomni sustav znakova i značenja koja čini sve da odijevanje dinamizira. Karakteristike materijala i forme, koje oduvijek pripadaju odjeći, moda pretvara u znak, u dominaciju znaka i značenja, gradeći kompleksni strukturirani modni sustav (Barthes).
Moda, koja nije vezana samo uz odijevanje, ali ga obilato koristi, višeslojni je sustav znakova koji se mijenjaju u ritmu sezonskih izmjena, pojavljujući se kao naznaka duha vremena, pretvarajući se u dominaciju stila koji se postupno troši (Laverova krivulja), ustupajući prostor pojavi novih značenja. U cikličkom pojavljivanju i nestajanju osigurava modi dimenziju povijesnosti neodvojivu od ostalih sličnih oznaka stila označavajući oscilacije ukusa (Dorfles).
Odjevni je oblik određen materijalom, oblikom, funkcijom, koji u složenom, uvijek drukčijem spoju rezultiraju značenjskim slojem koji očitavamo kao modni stil vezan uz određeni prostorni i povijesni kontekst. Kao i svaki proizvedeni predmet, modni je predmet određen i tehnologijom koja ga čini stvarnim, standardiziranim, samostalnim i anonimnim, koji svoj put nalazi na tržištu. Pojava dizajna kao procesa iznalaženja rješenja za standardiziranu masovnu proizvodnju (i potrošnju) modnom je proizvodu osigurala put u demokratizaciju, u smislu standarda veličine, vrijednosti, cijenovne dostupnosti, ali i potrošivosti. Upravo moda potvrđuje modernost, aktualnost odjevnog oblika, ali i njegovu brzu potrošnju i nestanak.
Povijest odijevanja pokazuje da je rang pojedinačnih, unikatnih i skupih kreacija ustoličio visoku modu pokušavajući sačuvati značenjsku ekskluzivnost odijevanja koja je u povijesti oduvijek pripadala elitama (razdoblje visoke mode, do kraja 1950-ih godina), a modni dizajn u funkciji industrijske proizvodnje osigurava standardiziranje, multiplikaciju, difuziju i potrošnju gotovih proizvoda za realniju cijenu koja je mišljena “za svakog čovjeka” (pret-a-porter odjeća, od početka 1960-ih godina). Dizajniranje modnih proizvoda za industrijsku, masovnu proizvodnju uspostavlja opći proces demokratizacije modnog odijevanja koji će se nastaviti u utjecaju ”odozdo” (od ulice), u smislu shvaćanja odjeće kao statusa slobode, a ne statusne oznake pojedinih i privilegiranih.
Shvaćanje mode kao značenjskog polja podići će svijest o modnome odijevanju kao semantičkome prostoru gdje aspekt materijala, boje, oblika, redizajna, bricolagea, style surfinga, supermarketa stilova (Ted Polhemus), otvara prostor za slobodniji govor mode, novi jezik (Alison Lurie) i za nove aspekte medijacije modne poruke. Principi dizajna otvaraju nove, istraživačke procese prema novim materijalima, novim tehnologijama, dajući nova rješenja (inteligent fibres, inteligent clothes) u smislu humaniziranja modnoga proizvoda.
Shvaćanje mode kao sustava znakova otvorilo je put prema novom shvaćanju mode i novim dizajnerskim izazovima (novim tehnologijama i novim medijima). U novome dobu dizajner mora podariti odjeću u funkciji shvaćanja novoga vremena, vremena bez granica ili diskriminacije. Osim one u području kreativnosti.