Fotografija na naslovnici: Vanja Šolin, performer Morana Radočaj
Iz teksta kustosice Tamare Christ:
U odnosu na modne dizajnere koji svoju pažnju investiraju u anticipaciju novih trendova, Matija želi kreirati autentičan sklop vizualne komunikacije istražujući mogućnost inovacije u kontekstu tehnologije proizvodnje i samoga jezika mode. Već na počecima studija modnog dizajna na TTF-u, manifestno odbacuje uporabu konvencionalnih modnih tehnika i metode, te zahtjeve sustava mode za sezonskim plasiranjem kolekcija. Tradicionalan način spajanja krojnih dijelova u odjevni predmet, kao i pripadajuću konstrukcijsku metodu, zamjenjuje montažnom tehnikom te uporabom novih tehnologija.
Konstrukcijska slika type M1_i
Njegova se odjevna oplošja mogu uvijek iznova dekonstruirati i rekonstruirati u sasvim drugačije oblike. Time je ideja promjene implementirana u cjelokupni proces koncipiranja i realizacije modnog objekta. Umjesto materijalne realizacije djela na prvo mjesto dolazi dinamični proces njegova su-stvaranja. Stoga ovdje ne možemo govoriti o odjevnim predmetima ili djelima, već o dokumentaciji koja upućuje na praksu izvođenja, na stvaranje procesa u kojemu autor su-djeluje. Tako se već na tehničkoj razini konstrukcije odjevnih oplošja razaznaje koncept koji ima kapacitet transformacije budućnost mode, ili barem jednog njenog medijskog rukavca.
Laser cut scan Mask 1
Montažnu tehniku konstrukcije odjevnih oplošja autor prevodi kroz različite umjetničke discipline i njima inherentne medijske procedure. U ovoj fazi predmet konstrukcije postaje tijelo shvaćeno kao sklop formiran montažom teksta, slike, zvuka i pokreta. Integralna stvarnost tijela rezultat je njegove digitalizacije i gubitka uporišta u novomedijskome okružju. Takvo tijelo više ništa ne predstavlja, ne oponaša i ne prikazuje. Konverzijom tijela kroz različite medije negira se i tijelo samo kao materija. Autorov čin eksperimentalna je igra formom tijela ogoljenog od bilo kakvog značenja.
Fotografija gore: Matija Čop, digitalno tijelo; fotografija dolje: Matija Čop, performer Morana Radočaj
Jedna od medijskih digresija u praksi i diskursu o modi zabilježena je i u formi knjige koju Matija ne piše, već dizajnira na način da urednički i grafički reorganizira izabrane Platonove tekstove. Matijin Plato out of Context na tragu je avangardističke reimaginacije jezika metodama dadaističke tipopoezije, odnosno grafičke organizacije teksta kojom su avangardni umjetnici poetske tekstove reinterpretirali kao svojevrsne vizualne partiture. Matijin proces dekonstrukcije modnoga jezika upravo i jest to – oživljavanje avangardne destrukcije jezika, na planu tijela, u okruženju novih medija.
Fotografije: Vanja Šolin, performer Morana Radočaj
Od tijela preostaje čista energija koju autor poput kakvog digitalnog procesora ponovno prevodi u masu. Digitalno tijelo je latentno tijelo. Ako je moda povijesno opisivala tijelo, destrukcija jezika mode ostvarena je njegovim vlastitim sredstvima, odnosno tijelom koje ne komunicira.