Autor naslovne fotografije: Stefan Kunz, TH Deggendorf

Kostas Medugorac njemački je industrijski dizajner i profesor dizajna. Odrastajući kao sin dizajnera s HfG u Ulmu (Hochschule für Gestaltung Ulm), bio je u bliskom kontaktu s dizajnom od vrlo rane dobi. Nakon studija na Državnoj akademiji likovnih umjetnosti u Stuttgartu kod Richarda Sappera i Kurta Weidemanna te stažiranja u Thonetu (Frankenberg), otvorio je vlastiti studio. Kreirao je proizvode u rasponu od namještaja, dizajna interijera do složenih medicinskih proizvoda, dizajna prijevoza i dizajna kapitalnih dobara. Radi s poznatim klijentima kao što su Mercedes-Benz, Abus, Mettler-Toledo i Carl Zeiss Meditec. Uz posao dizajnera, strastveni je učitelj i kreativni trener. Kao profesor dizajna, istražuje u područjima održivosti u dizajnu, materijalima i dizajnu usmjerenom na čovjeka za globalne tvrtke. U svom radnom vijeku često je nagrađivan za svoj rad, posljednji s nagradom Red Dot „Best of the Best“ u kategoriji industrijskog dizajna. Od 2020. godine profesor je dizajna i voditelj odjela za tehnički dizajn na Institutu za tehnologiju u Deggendorfu. Intervju s Kosatsom Medugorcem nastao je povodom nadolazeće Izložbe hrvatskog dizajna 21/22.

OM: Kao sin produkt dizajnera koji se školovao na prestižnom Hochschule für Gestaltung (HfG) u Ulmu, vrlo rano ste se imali prilike upoznati s dizajnom. Kako ste, još kao dijete, doživljavali očev posao? Jeste li na dizajn gledali kao na jedinu moguću profesiju od samih početaka i čega se sjećate iz tih dana?

KM: Naravno da sam kao dijete imao dosta ideja o tome što sam htio biti kad odrastem. Moji roditelji su živjeli slobodno i kreativno, što mi se jednostavno svidjelo. Odrastajući kao sin dizajnera za mene je bila, jednako kao i mojoj djeci danas, velika avantura. Uvijek vidiš nove stvari, materijale i teme u studiju, inspiriran si, a da to ni ne znaš i uvijek si u središtu akcije. Čak i danas, zahvaljujući velikom broju projekata, uvijek imam doma stvari koje treba dizajnirati, što je djeci vrlo uzbudljivo. U vrijeme kad sam ja bio dijete dosta se radilo na modelima i dobro se sjećam brojnih sati u očevu studiju, ali i faza za crtaćom pločom s prozirnim papirom.

Zlatan Medugorac
Izvor: Private archive

OM: Sudeći po prezimenu, korijeni su ti negdje u našem kraju. Održavate li ikakve veze, imate li ovdje obitelj i ako posjećujete, gdje obično idete?

KM: Moj stric i dalje živi u Rijeci i posjećujemo ga svake godine. Moj praujak bio je hrvatski umjetnik i slikar Ivan Topolčić. Moj je otac rođen u Zagrebu, dok je njegov iz Međugorja. Moj otac Zlatan studirao je arhitekturu u Hrvatskoj, no politički sustav bivše Jugoslavije nije mu odgovarao pa je otišao studirati dizajn na poznatu Hochschule für Gestaltung (HFG) Ulm. Morao je brzo naučiti njemački da bi mogao studirati i raditi u Njemačkoj, što je sigurno jedan od razloga zašto ja ne govorim hrvatski. Nekada smo cijela ljeta provodili u Hrvatskoj kako bismo posjetili prijatelje i obitelj, a danas i dalje s obitelji odlazim u gradove na moru. Za mene je to komadić doma.

“Nikad nisam samo želio stvarati stvari koje su samo lijepe i dostupne malom broju ljudi. Želim stvarati proizvode koje ljudi koriste.”

OM: Nakon što ste diplomirali na Akademiji lijepih umjetnosti u Stuttgartu pod mentorstvom legendarnog njemačkog dizajnera Richarda Sappera, dobili ste priliku stažirati u Thonetu, globalno priznatoj firmi s dugogodišnjom tradicijom. Pretpostavljam da su i ovi utjecaji također puno značili vama kao produkt dizajneru u razvoju. Koje biste lekcije naučene na Akademiji izdvojili kao najvažnije? Jesu li bile u kontradikciji s pravim životnim situacijama u kojima ste se našli na početku karijere?

KM: Na Akademiji smo imali dosta slobode. Richarda Sappera sam imao prilike vidjeti na jednom projektu. Bio je impresivna ličnost. Kurt Weidemann, drugi predavač i jedan od najvećih njemačkih tipogragfa i grafičkih dizajnera, definitivno je bio onaj koji me najviše inspirirao svojim pristupom i beskompromisnom ljubavi prema dizajnu. Naučio sam da kreativni radnik mora vjerovati u svoju kreativnost. Nažalost, Akademija me nije dovoljno pripremila za pokretanje vlastitog posla i to je nešto što bih volio promijeniti na svojim predavanjima. Pokušavam omogućiti studentima realizaciju projekata s pravim klijentima i pokazati im kako dizajneri danas mogu raditi.

“Mettler Toledo”

OM: FreshWay Touchscreen Scale osvojila je 2012. godine prestižnu Red Dot nagradu, a žiri ju je hvalio zbog jasnog dizajna i user-friendly sučelja. Kako je stvoreno sučelje koje je jednostavno za korištenje i prilagođavanje? Koliko je važno provesti kvalitetno istraživanje i imati dobru komunikaciju s klijentom?

KM: Za FreshWay nismo samo uspjeli osvojiti Red Dot, nego i Red Dotovu best of the best nagradu. Za ovaj smo model morali nanovo promišljati o svemu. Kao dizajneru, pružena mi je velika sloboda zbog čega sam mogao u potpunosti revidirati predmet. Na taj smo način došli do dosta inovacija, uključujući i prvu pravu modularnu vagu. Eksperimentirao sam s brojnim materijalima i uz sebe imao nevjerojatno dobar tim inženjera. Također smo iznova promišljali o sučelju. Zašto je to toliko loše – samo zato što je uvijek bilo takvo? Što bih od proizvoda očekivao da sam radnik? Može li se ovaj proces skratiti? Može li se ovo napraviti na jezično neutralan način?

Dok smo redizajnirali sučelje pitali smo se sva ova, ali i mnoga druga pitanja. Na kraju holističkog procesa uspjeli smo na tržište iznijeti proizvod koji je promislio sve, od pakiranja i transportne rute do rada i modularnosti. Moje ideje i formalna rješenja morali su se pretočiti u složeni industrijski proizvod koji može funkcionirati bilo gdje u svijetu. Treba optimizirati sve od proizvodnje do transporta. Za sve to vam je potreban dobar tim. Kao dizajneru, uvijek vam je potreban tim koji voli koračati s vama i želi pomaknuti svoje granice, kao što je to bilo u ovom slučaju. I naravno, menadžer s vizijom koji to želi i podržava.

Mettler Toledo

OM: Imate iskustva u projektiranju za različite vrste industrija. Među brojnim klijentima visokog profila, imali ste priliku raditi za Mercedes-Benz i Carl Zeiss Meditec. Bilo da klijent dolazi iz automobilske industrije ili industrije medicinskih uređaja, kvalitetan se dizajn mora odmah uočiti. Kako prepoznati dobar dizajn proizvoda? Koja su vaša pravila pri projektiranju objekta, ukoliko ona postoje?

KM: Uvijek je važno dizajnirati pravi proizvod za svakog kupca. Trebamo saznati kakav je njihov DNK da shvatimo što ih čini posebnima ili da zajedno stvorimo novi. Kao dizajneri, radimo stvari kako bismo nešto poboljšali, olakšali ili učinili lakšim za razumijevanje. Nikad nisam samo želio stvarati stvari koje su samo lijepe i dostupne malom broju ljudi. Želim stvarati proizvode koje ljudi koriste. Vidim veliku vrijednost ne samo u dizajniranju za elitu koja si to može priuštiti. Za mene je analitički dio procesa dizajna vrlo važan. Ako radite za mnogo različitih kupaca, možete prikupiti znanje iz svih ovih industrija a zatim ih kombinirati na nove načine. Svaki projekt počinje dugom fazom u kojoj se bavim proizvodom.

(slijeva): FV-200 zvučnik & PSM-800 zvučnik, foto: Nico Schwarz, Fohhn

OM: Dizajnirali ste različite vrste zvučnika za Fohhn, jednu od najvećih firmi za proizvodnju audio sustava. Ono što sama tvrtka ističe je važnost ne samo kvalitete zvuka, već i vizualne integracije zvučnika, što je posebno važno pri projektiranju zvučnih sustava na mjestima poput remek-djela arhitekture, poznatih kulturnih ili važnih vjerskih objekata. S obzirom na raznolikost okoline i ambijenta, koje su vaše uobičajene pripreme prije samog početka projektiranja?

KM: Zahtjevi za dizajn u Fohhnu bili su vrlo visoki. Cilj je bio dizajnirati nešto što je s jedne strane upečatljivo, a s druge strane neupadljivo. To je teško izvedivo samo po sebi, pa onda radite na rješenjima koji kvalitetnim detaljima poboljšavaju proizvod. Trenutno radimo na vrlo uzbudljivom novom konceptu o kojem još uvijek ne smijem mnogo reći.

DI-4.2000, foto: Nico Schwarz, Fohhn

OM: Što je potrebno kako bi se postigao i stvorio zvučnik koji će se ponašati poput kameleona?

KM: Potrebno je učiniti što je moguće manje kako biste omogućili što više. Proizvodi moraju biti nevidljivi ali multifunkcionalni i djelovati u svim područjima primjene. Moraju biti podesivi i prilagođavati se uvjetima koje zadaje prostor.

OM: Kako vaša neizbježna suradnja s inženjerima zvuka utječe na proces vašeg rada i njegove konačne rezultate?

KM: Inženjeri zvuka ovdje očito imaju glavnu riječ. Formalno ste ograničeni, dizajn je ovdje izrađen u detalje, uključujući materijal, rad i proizvodnju.

“Kombiniramo tehnologiju i konstrukciju s umjetničkim dizajnom. Dizajneri su školovani kao inženjeri i dizajneri, a upravo ih hibridno znanje savršeno priprema za novi svijet rada.”

OM: Za stvaranje suptilnih i osjetljivih alata za oftalmologiju i očnu kirurgiju nije potrebna samo vještina, nego i hrabrost. Kako spojiti elemente ergonomije s praktičnošću korisnom liječnicima i sa psihološkim učincima koje određeni alat može imati na pacijenta?

KM: U svim svojim projektima nastojim usko raditi  s ljudima, ali ovdje imate posebno veliku odgovornost. Uz medicinski proizvod koji zahtijeva preciznost u oftalmologiji postoji nevjerojatan broj faktora koje treba uzeti u obzir. Od proizvodnje do sigurnog rada i ergonomije do odlaganja ili recikliranja proizvoda. I ovdje je posebno važan analitički pristup.

Već sam ispitao, snimio i grupirao sve ove teme u dizajnerski vodič za Zeiss. Taj je proces unaprijed bio izuzetno važan. Nemojte griješiti tijekom operacije! Dakle, najvažnije je osmisliti proizvod koji liječniku pomaže na najbolji mogući način – funkcionalno, formalno, osjetilno i taktilno. Trebalo mi je dosta vremena kako bih na ovaj način objedinio sve te zahtjeve. Sada blisko surađujem s inženjerima na stvaranju novih, funkcionalnijih nasadnika.

‘Accujet dvostruki injektor’
Medicel

OM: Godine 2020. postali ste profesor dizajna i voditelj odjela za tehnički dizajn na Institutu za tehnologiju u Deggendorfu. Nakon mnogo godina slušanja sjajnih lekcija iz produkt dizajna, konačno ste dobili priliku podijeliti svoje znanje s novijim generacijama dizajnera. Kako je organiziran nastavni plan i program? Kako i čemu podučavate svoje učenike?

KM: Kao što sam već spomenuto, sa studentima pokušavam izvesti mnoge projekte sa stvarnim klijentima. U današnjem profesionalnom svijetu nije dovoljno samo biti dobar dizajner. Agilni procesi i zadaci koji se stalno mijenjaju zahtijevaju širok raspon znanja i vještina. Upravo je takav pristup ono što naš kolegij Tehnički dizajn na Institutu za tehnologiju u Deggendorfu čini posebnim. Kombiniramo tehnologiju i konstrukciju s umjetničkim dizajnom. Dizajneri su školovani kao inženjeri i dizajneri, a upravo ih hibridno znanje savršeno priprema za novi svijet rada. Na taj način studenti mogu predstaviti kompletan dizajn proizvoda, kao i proces razvoja te proces proizvodnje te razviti proizvod od skice do izlaska na tržište. Možete biti angažirani kao inženjer i kao dizajner, biti izvor inspiracije za nove ideje; ali i dio razvojnog i konstrukcijskog tima. Možete djelovati kao poveznica između dizajna i tehnologije ili samostalno na sebe preuzeti holistički razvoj.

Prilikom uspostave ovog kolegija, vodili smo se idejom korištenja „najboljeg od oba svijeta“. Dizajnerski se studio nalazi malo izvan sveučilišta, usred gradskog parka u prekrasnom starom posjedu. Učenici ondje imaju prostora za slobodu u kreativnosti, istraživanju, razvoju i isprobavanju stvari. Različiti renomirani predavači podučavaju vas alatima dizajnera od osnova do analitičkih procesa projektiranja. Ideje se odmah mogu implementirati i testirati u novoj radionici. Unutar svojih starih zidova, studio pruža prostor za stvaranje nečeg novog.

Ergoject injektor, vijčani injektor napravljen za rad jednom rukom, Medicel, 2017,

OM: Budući da ste član žirija ovogodišnje Izložbe hrvatskog dizajna 21/22, moram vas pitati za mišljenje o aktualnoj situaciji u hrvatskom industrijskom i produkt dizajnu. Koliko ste upoznati sa scenom produkt dizajna u Hrvatskoj? Kako komentirate radove pristigle na ovogodišnju izložbu?

KM: Kao mali sam svako ljeto išao u Hrvatsku. Tamo smo mnoga ljeta živjeli u kući s hrvatskim umjetnikom Vojinom Bakićem, bliskim prijateljem mog oca. Jako me se dojmio kao osoba. Jednom sam mu donio kamen s plaže i kad smo se vozili kući, dao mi je gotovu skulpturu koju je od njega stvorio.

Što se trenutnog hrvatskog dizajna tiče, još sam relativno neiskusan i jako uzbuđen! Promatram ipak kako se Hrvatska brzo razvija. Gledajući iz daljine, impresivno je kako se gradovi mijenjaju; kako se brzo stvaraju nove i čuvaju stare stvari. Osjećam se vrlo počašćenim što sam pozvan i što mogu doprinijeti te se veselim svom zadatku.