Giovanni Innella je dizajner i doktorand na Northumbria Universityu. Pisana i vizualna istraživanja koja provodi od vremena diplomskog studija na Design Academy Eindhoven (2008), bave se ekspandirajućom prisutnošću dizajna u medijima – i medija u dizajnu – te utjecajima koje ovaj fenomen ima na dizajnersku praksu i industriju u cjelini. Magistarski rad pod nazivom Dizajn i njegov dvojnikizlagan je između ostalog u Droog Gallery u Amsterdamu, the National Architecture Institute of Maastricht i Fuorisalone u Milanu.
Vaš rad i istraživanje usmjereni su na analizu sveprisutnosti dizajna i dizajnera u medijima. Tko je ‘celebrity dizajner’?
Dizajner je danas profesionalac koji uspijeva zaobići konvencionalne industrijsko-proizvodne procese ne bi li došao do publike, koristeći pritom snagu medija i dizajnerskih festivala za distribuciju vlastitog rada. ‘Celebrity dizajner’ je netko tko to radi vrlo dobro.
Koje su socijalne i ekonomske okolnosti dovele do takvog tipa rada? Je li dizajn danas pseudo umjetnost/znanost za samopromociju u skladu s trendovima i zakonitostima neoliberalizma? Mislite li da je dizajn za stvarni svijet stvar prošlosti?
Interes medija za dizajn rapidno je porastao u posljednjih 10 do 15 godina. Broj posjetitelja Milanskog sajma se udvostručio u periodu između 1995. i 2010. Broj registriranih novinara na sajmu povećao se za 4 puta. Popularna web stranica Designboom.com nedavno je izvijestila da mjesečno ima više od 4 milijuna čitatelja. Jedan on njihovih konkurenata, Dezeen.com, udvostručio je broj posjetitelja stranica sa 6 milijuna u 2008. na 12 milijuna u 2009. godini. Ovakve brojke reflektiraju popularnost i posljedično, moć dizajna. Medijski apetit za novi sadržajima doveo je do maničnog direktnog prenošenja tiskovnih sadržaja i izvještaja s dizajnerskih događanja, što je dovelo do povećanja interesa za dizajn generalno. Korist od sveprisutnosti dizajnera u medijima imaju i drugi. Prije nekoliko godina izložbu Toma Dixona u Milanu u potpunosti je sponzorirao Blackberry u svrhu promocije novog tableta. Hella Jongerius je 2010. godine u Miamiu prezentirala stol pod pokroviteljstvom bankovne grupacije HSBC. Dizajneri iz europskih i azijskih zemalja koji se prezentiraju u Milanu, često nose logotipove i imena svojih vlada. Postojeća dizajn ekonomija leži u kreditiranju. Formulacije kao što su podržano od, u suradnji s i komercijalne nagrade su označitelji tržišne ekonomije. Pogrešno je misliti da dizajn nije dio stvarnog svijeta. Dizajneri i dalje dizajniraju za stvarni svijet, ali na drugačiji način.
Kako onda definirati ulogu dizajnera u formiranju fizičke stvarnosti, i posljedično njihovu ulogu u oblikovanju javnog prostora?
Dizajneri igraju ulogu u oblikovanju fizičke stvarnosti, baš kao i političari, građani, inženjeri i pravnici. U procesu kreiranja fizičke stvarnosti zanimljivo je što ne znamo sasvim sigurno tko je za nju odgovoran. Proces formiranja javnog prostora je često kompleksan i sadrži niz nepredvidivih kombinacija elemenata i događanja. Ne mislim da je dizajn stvaralačka sila po sebi, nego prije posrednička, koja socijalne, političke i tehnološke promjene čini evidentnijima.
Znači li to da smo na neki način zavedeni mišlju da tzv. socijalni dizajn može nešto promijeniti?
Corradino D’Ascanio je tijekom Drugog svjetskog rata dizajnirao zrakoplove Piaggio, a dvadeset godina kasnije Vespu. Nije istina da je Drugi svjetski rat završio jer je Corradino D’Ascanio bio umoran od ratnih zrakoplova i počeo projektiranje skutera – upravo suprotno. Želim reći da je dizajn uvijek posljedica veće društvene promjene. U tom smislu dizajn je socijalan po definiciji, s obzirom da interpretira i djeluje u društvenom kontekstu. Dizajn igra ključnu ulogu u omogućavanju društvene promjene, ali ako želimo vjerovati kako su dizajneri ključna sila u formiranju svijeta, tada bismo se trebali referirati na ‘socijalistički’ umjesto ‘socijalnog dizajna’.
Čini se da dizajneri danas svoj rad ponekad opravdavaju skrivajući se pod krinkom ‘autorstva’. Koji je vaš odnos prema toj vrsti stereotipa i kojim bismo se metodama trebali okrenuti u edukaciji dizajnera za budućnost?
Uvjeren sam da su dizajneri autori. Njihove interpretacije socijalne, ekonomske i tehnološke realnosti trebaju biti osobne i subjektivne. Takva varijabilnost pogleda i mišljenja predstavlja bogatstvo dizajnerske zajednice i društva generalno. Akademije za dizajn su jedina mjesta na kojima je moguće prakticirati istinski kritički diskurs. Nazvati nešto školskim projektom ne nosi prefiks manje vrijednosti, nego naprosto konteksta za plodniji razvoj. Problem nastupa kada se projekti s fakulteta automatikom objavljuju u medijima – tada prestaje konstruktivna rasprava u korist medijske hvale. Takav razvoj događanja velik je gubitak za edukaciju.
