Izložba Andreje Lovreković i Ele Meseldžić Dizajner sakupljač – Prirodni materijali inspirirani tradicionalnim obrtima predstavlja nam projekt dviju autorica temeljen na istraživanju tradicionalnih obrta u sjevernim dijelovima Hrvatske, prije svega u obradi rogoza, ali i drugih prirodnih sirovina, i implementaciji tako stečenih znanja u oblikovanju novih, biokompozitnih materijala. Putem tekstova, infografika, foto i videodokumentacije te materijalnih uzoraka, izložba nam pripovijeda priču koja povezuje dizajn, lokalne obrte, odnos prema prirodi i zajednici na smislen, produktivan i inspirativan način.
Iz teksta Marka Goluba:
“Vrijedi naglasiti kako nije riječ o radu koji za svoj fokus ima gotovi predmet, kamoli proizvod pripremljen za masovnu industrijsku proizvodnju. Umjesto toga, Dizajner sakupljač nam u svom punom kapacitetu ukazuje na istraživački aspekt dizajna, na njegovu projektivnu i interdisciplinarnu prirodu, a svojom temom i na volju, težnju, čak i nužnost sistemske, a ne tek partikularne dizajnerske intervencije u našu stvarnost, naše okruženje. Drugo, ovaj projekt otvara nam dvije međusobno nasuprotne perspektive: s jedne je strane sav usmjeren na prošlost, na tradiciju, konkretno tradiciju ručnog obrta u ruralnim sredinama, posljedično čak i na tradiciju usmenog pripovijedanja i prijenosa znanja; s druge strane sasvim je jasno u svakom njegovom segmentu da je nogama čvrsto u sadašnjosti, a očima usmjeren ka budućnosti u kojoj, tko zna, možda upravo znanja kakva se prikupljaju putem ovog i sličnih istraživanja budu ključan preduvjet našeg preživljavanja.
Dakako da je recentni revival interesa, naročito interesa dizajnera za tradicionalne obrte, obojen tonom nostalgije i romantiziranja, ali on je nesumnjivo i izraz svojevrsne strepnje i anksioznosti spram svijeta koji je na putu iscrpljivanja svojih prirodnih resursa i samouništenja u destruktivnom neprekinutom ciklusu hiperpotrošnje. U tom smislu, Dizajner sakupljač također nije tek dizajner u samozavaravajućoj potrazi za nekim jednostavnijim i sretnijim vremenima – naprotiv, svjedočanstva koje su autorice prikupile ukazuju i na izuzetno težak život ljudi koji su generacijama živjeli od sakupljanja i obrade rogoza – nego dizajner u potrazi za boljim razumijevanjem našeg odnosa s prirodom, te jednako tako razumijevanjem života u zajednici. Projekt Andreje Lovreković i Ele Meseldžić je opsegom mali, ali u kontekstu rapidno ubrzavajućeg niza prirodnih katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama, i jednako rapidnog raslojavanja društva, upravo pitanja prirode tih odnosa, odnosa s našim prirodnim okruženjem i ponovnog otkrivanja smisla za zajednicu, zapravo su ključna pitanja.”
Iz teksta Matije Dronjića:
“Branje rogoza u podravskim berekima (naplavnim livadama u blizini rijeke Drave) zauzelo je mjesto u u popularnoj kulturi zahvaljujući Gruntovčanima, kultnom serijalu Krešimira Golika iz sedamdesetih godina 20. stoljeća. U šestoj epizodi naslovljenoj Ščukin berek, poduzetni Presvetli i Cinober razvijaju posao s trstinom te se radi velike potražnje za materijalom nadmeću tko će otkupiti dio posjeda na Dravi zvanog Šćukin berek. Ranije neugledni i neiskoristivi komad naplavne livade postaje predmetom pravog rata između lakomih susjeda i siromašnih vlasnika Katalenića, u kojem će deblji kraj izvući dobrodušni, ali lakovjerni Dudek.
U Gruntovčanima su zorno prikazane osnove ekonomike izrade predmeta od rogoza u periodu nakon 2. svjetskog rata, među ostalim i uloga kombinata i otkupnih stanica u procesima otkupa samog materijala, odnosno njegovih poluprerađevina. Kvaliteta proizvoda uvelike je ovisila o kvaliteti sirovine te se često događalo da su otkupni procjenitelji odbijali preuzeti robu jer su ih smatrali škartom pa su se od stabljika rogoza lošije kvalitete, kao i ostalog otpada tkale hasure (prostirke) namijenjene lokalnom tržištu. Kako se radilo o teškom i iscrpljujućem poslu, svjedoče mnoge priče lokalnog stanovništva sjeverne Hrvatske. Primjerice, jedna kazivačica s područja Lepoglave decidirano navodi kako je jedva čekala da se uda i napusti roditeljski dom samo da to više ne mora raditi, navodeći kako i danas osjeti zdravstvene tegobe od posljedica svakodnevnog rada na premi od ranog djetinjstva.”