Unutar prvog tematskog okvira nalaze se kolekcije De-Forme Jelene Obadić te kolekcija 4T+2 dizajnerice Ane Majdandžić.
Jelena Obadić u kolekciji De-Forme istražuje odnos arhitekture, mode i pojedinca. Modno odijevanje i arhitektonsko djelo dizajnerica izjednačuje s pojmom nastambe koja komunicira s okolinom. Na konkretnom primjeru arhitektonskih djela Jacquesa Herzoga, dizajnerica istražuje primarno protektivnu funkciju odjeće te estetske i konstrukcijske elemente kao počelo za oblikovanje odjevne forme. Kolekcijom dominiraju materijali izraženih tekstura te monokromatska paleta s reduciranom upotrebom kolorističkog akcenta. Izjednačavajući modeliranje kroja s izradom arhitektonskog crteža, kolekcija De-Forme predstavlja dosljedno, ali ne i doslovno pretvaranje jezika arhitekture u odjevni znak, te njegovo prilagođavanje estetici modnog dizajna.
U kolekciji 4T+2 dizajnerice Ane Majdandžić riječ je o upečatljivoj modnoj naraciji koju dizajnerica temelji na Galenovoj teoriji temperamenata. Istražujući suodnos temperamenta, osobnosti i odijevanja, dizajnerica jakim koloritom oblikuje šest ekspresivnih modnih silueta koje su odjevni ekvivalent za četiri tipa temperamenata. Kolerik, melankolik, flegmatik, sangvinik te dva tipa osobnosti, ekstrovert i introvert za Anu Majdandžić zadani su konceptualni okvir kolekcije koji je dodatno naglašen i ekspresijom lica. Lice kao sredstvo komunikacije s okolinom dizajnerica zastire ručno pletenim oglavljima koja predstavljaju pojednostavljeni izraz lica svakog od navedenih tipova temperamenata.
Kolekcija KOVARI Alison Ivašić nalazi se unutar drugog tematskog okvira koji istražuje temu mode i sjećanja. Alison Ivašić istražuje kulturu rudarenja kao oblik kolektivne memorije i prepoznatljivog identiteta grada Labina. U oblikovanju odjeće dizajnerica istražuje načine prevođenja jezika antimodne rudarske odjeće u odjeću modnog koda. Modni jezik minimalističkog predznaka dizajnerica oblikuje rekonstruirajući krojnu sliku odjevnih elemenata radne i svečane odjeće rudara. Poštujući antimodni uniformni jezik, unutar kolekcije pronalazimo rodno neutralne odjevne predmete organizirane u šest odjevnih kombinacija. Uz dominantno sivo-plavi kolorit kolekcije, dizajnerica kao autorski jezik brendira zavičajni govor, a grafičke elemente rudarskih simbola, slogana i signalizacije digitalno redizajnira u autorske etikete za odjeću i dugmad.
Dora Busak koncept diplomske kolekcije ÒSLONAC temelji na proučavanju dizajnerskog opusa vlastite majke koja je 1980-ih godina i sama bila dizajnerica tekstila. Kolekcija je prožeta snažnim autobiografskim elementima u kojima je majčin lik preveden u lik heroine. Njegujući intimistički pristup, Dora Busak sagledava majčin lik kroz prizmu samohranog roditeljstva, a koncept rada i izrade modne kolekcije temelji na istraživanju majčinih dizajnerskih radova i fotografija preuzetih iz obiteljskog albuma. Kolekcija ÒSLONAC osuvremenjeni je prijevod stilskog narativa odijevanja 1980-ih godina u kojem se power suit nameće kao dominantna hibridizirana modna silueta kolekcije.
Vicko Racetin u kolekciji [grand]-PA autoreferencijalno progovara o vlastitom djetinjstvu i osobnoj povezanosti s djedom. Dizajner se u koncipiranju kolekcije fokusira na pojmove grand kao sinonim za veliko te kratice P i A koje simboliziraju riječ Personal Association odnosno osobnu povezanost. Navedeni pojmovi postaju oblikotvornim zadatkom kolekcije u kojoj svjedočimo neprekidnoj igri između predimenzioniranih i standardnih odjevnih silueta kao metafori toplog odnosa djeda i unuka. Vuna, rukotvorstvo i pletenje dizajnerova su nostalgična potraga za izgubljenim vremenom u kojem su tekstilno okruženje suknenih materijala i cerada, snopova užadi i plastičnih igala za krpanje ribarskih mreža postali dizajnerovom nježnom modnom poetikom.