U intervjuu koji nam je dao prije nekoliko mjeseci, Stanislav Habjan o bendu kaže sljedeće: “To je bend Car je gol, jedno istinsko čudo koje se dogodilo prije pola godine, jedna magija koja otad samo raste. Početak je toga bio upravo na izložbi u Staroj Novalji, gdje smo kao Orkestar Skala do Sunca, sa samo dva dana druženja na probama, izveli pet pjesama, za koje sam tekstove napisao tijekom tog zanosa gradnje skala. Taj osjećaj kad se riječi dignu na jedra žive glazbe koja je sama po sebi “drajv”, i kad se ljude tako nesposredno razgali i gane s nečim što prvi puta čuju, da se refreni odmah pjevaju zajedno i onda ostaju u uhu danima, to je nešto najslađe što sam doživio otkad izmišljam to što izmišljam. Ima taj stih ‘jer ovaj je orkestar moj davni san, ja iz njega mama više ne znam van’ – i to je istina. Ja bih se sada samo s time bavio. Tu mi se u život vratio Mokri, koji je moja okomica i ponos otkad smo imali šesnaest, moja životna statika s njim je drugačija. Tu je fantastična Mary May, jer točnijeg pridjeva za taj glazbeni i poetski talent nema, koja nam je svima inspiracija; tu je Ante Perković, gitarist i prijatelj koji je svojim pridruženjem poslije prve izvedbe u Greti odmah postao središnja i ključna kost družine, a za koju vrijedi isto ono što je naš bubnjar i animator Marko Meštar izrekao za svoju matičnu grupu Cinkuši: nakupina dobričina, ljudi s kojima možeš pjevajući otići nasmiješen… ne znam kuda, beyond the horizon. Za prvim cirkusom u idući svijet. Ili smo mi taj cirkus, moguće. Ima tih elemenata, jer repetoar točaka vrlo je raznolik, ima i kazališta i kabareta.”

Više o izložbi Stanislav Habjan: Neobjavljeno 1983. – 2023. pročitajte ovdje, a tekst kustosa Marka Goluba Mašta ili ništa! O neobjavljenom Stanislava Habjana, posvećen Habjanovom intermedijskom djelovanju pročitajte na ovom linku.