“Ono što se više ne arhivira na isti način ne može se ni doživjeti na isti način“ naveo je Jacques Derrida u svom predavanju Arhivska groznica kada je govorio o vezi između sjećanja i tehnologije. Ova Derridina konstatacija se prirodno nameće kao vodilja i danas kada postdigitalno stanje u kome se nalazimo utječe strukturno i sadržajno na postupke arhiviranja. Sa zamućenjem granica između virtualnog i fizičkog prostora, historijski materijal postaje dostupan izvan okvira fizičkih prostorija institucija čime se sveobuhvatna povijesna građa decentralizira. Naime, u doba globalnih reflektivnih poduhvata u sagledavanju povijesti grafičkog dizajna uloga arhiva, a samim tim i projekta Yugo.logo, zauzima značajno mjesto u tumačenju povijesno-kulturoloških tokova.
Foto: Monika Džakić
Konfliktni i postkonfliktni period ‘90-tih odvija se paralelno s ekspanzijom digitalizacije na Zapadu. Tijekom mnogobrojnih tranzitivnih stanja nakon konflikta 90-tih kultura sjećanja je dugo bila pod velom politike sjećanja na ovim prostorima dok se Zapad bavio razvojem digitalne kulture tj. digitalizacije povijesne građe. U okviru postdigitalnog terena imamo priliku sagledati povijest iz drugačijeg ugla, kao i nadomjestiti veze koje su dugo nedostajale. Digitalne platforme poput Instagrama i Facebooka pospješuju emancipatorni karakter povijesnog nasljeđa. Primjer virtualnog muzeja grafičke identifikacije u Jugoslaviji Yugo.logo pokazuje u kojoj mjeri je ovaj arhivski format participativan i inkluzivan. On svjedoči o tome da je dovoljna inicijativa sa entuzijazmom koju posjeduje Ognjen Ranković da bi se priče sačuvale od zaborava. Također, nepovezanost s institucionalnim kanonom i procedurama omogućava značajno veći stupanj igrivosti.
Ako uzmemo u obzir da je povijest proširivanje slike o društvu, a ne potvrda pristranih stavova, onda možemo sagledati značaj projekta Yugo.logo kao istraživačkog i edukativnog resursa. Na prvom mjestu korist digitalne arhive ovog tipa ogleda se u činjenici da je ovakva zbirka grafičke identifikacije široko dostupna, interaktivna i dopunjiva. Kroz opcije dijeljenja, čuvanja i pravljenja inspirativnih mapa, Yugo.logo postaje istraživački i didaktički alat za studiozne analize formalnih (likovnih) i značenjskih (semiotičkih) karakteristika identifikacijskog znaka. Kao drugo, značaj ovog modela arhivske građe je taj što ublažava razvedenost postojećih lokaliziranih arhiva. Treba napomenuti da je materijalnost svakako drugačije kvalitete kad se rukovodi primarnim (objekt u fizičkom prostoru) i sekundarnim (objekt u virtualnom prostoru) izvorima. Postoje određena karakterna svojstva koja nisu prenosiva kroz digitalni zapis. Međutim, svrha virtualnog arhiva Yugo.logo nije u tome da osigura cjelokupno iskustvo predmeta već u tome da bude polazište za daljnje aktivnosti.
Virtualno iskustvo Yugo.logo se sada dopunjuje kroz izložbu i tiskanu publikaciju. Radovi 142 jugoslavenska dizajnera nastali u periodu od 1945. do 1992. godine predstavljeni su kroz 12 kategorija. Prikaz radova autora poput Milana Vulpea, Judite Skalar, Dževada Hoze, Mirjane Martinović, Miloša Ćirića, Sanje Iveković, Kostadina Tančeva, Blaženke Kučinac, Borisa Ljubičića, Majde Dobravec, Matjaža Vipotnika, Mojce Vogelnik, Josipa Estera, Zorice Janjić, Vasila Micevskog, Milene Lazarević, Jania Bavčera, i mnogih drugih nudi pregled razvoja likovnih elemenata kao idejnih nosilaca u svrhu identifikacije. Pored toga, ovi radovi pružaju mogućnost da se sagleda razvojni put idejnih rešenja pod okriljem društveno-političkih etapa koje su obilježile nastajanje, uspon i kraj Jugoslavije. Zanimljivo je istaknuti da su autori povezani s različitim sferama kreativne prakse. Neki od njih završavaju arhitektonske studije, neki studije primijenjene umjetnosti, a neki imaju karijeru koje značajno definira interdisciplinarnost kao što je slučaj Mojce Vogelnik koja pored studija arhitekture završava i studije režije i filozofije.
Foto: Monika Džakić
Ovaj ulaz-izlaz-ulaz, odnosno istupanje iz fizičkog u virtualno zatim u fizičko polje karakterizira multidimenzionalnost Ognjenovog projekta. Koegzistencija u različitim iskustvenim prostorima je svakako odraz novih tendencija dokumentacije i arhiviranja historijskog materijala. U tom pogledu Yugo.logo otvara putanje za buduće tokove kulture sjećanja.