“Naslov izložbe Otapanje, prema jednome od radova, zaokružuje u cjelinu seriju kolaža nastalu kao posveta prepuštanju intuitivnom kreativnom procesu. Ta vrsta zaigrane (auto)refleksije, kroz medije kolaža, tuša i poezije, otvara prolaz u unutarnji svijet određen prolaskom vremena, izmjenama godišnjih doba, kao i prepuštanju slučaju, ludosti, slavlju i radosti.” (Klasja Habjan)

Iz predgovora kustosice izložbe, Nevenke Šarčević: Lakoća nesputanog:

“Prepuštanje vođenju linije i trenutku u kojem se jedino čuje zvuk povlačenja olovke ili tuša na papiru, prostor je susreta s elementarnim, ali i igre. To je Klasji Habjan omiljen dio procesa nastanka rada jer joj „linija u šetnji“, kako ju je opisivao Paul Klee, omogućava spontanost, susrete sa slučajnim, nepoznatim i njegu prvih ideja. Skicama u radnim bilježnicama i poetskim mislima uz kolaže zaokružuje se cjelina samorefleksivnog promatranja u mijenama koja poput nastanka kolaža ističe autoričin motivski repertoar u više slojeva radnog postupka, odnosno prožimanje više načina njezina izražavanja, kao i sklonost eksperimentu. Lakoća iskazivanja i jezgrovitost proizlaze iz osobnih opservacija, u bezbrižnosti i zaigranosti, ali i zapitanosti za bitno te u potrazi za kreativnim poticajima ne samo na izvorima u bliskom okruženju, nego i šire.”