Iz teksta Marka Goluba:
“Dizajnerska praksa Jakova Habjana oslanja se ne toliko na predmete same, koliko na međuprostore koje ispunjavaju, na njihov kapacitet za imaginaciju, na sposobnost da dovedu ljude, okruženja, druge predmete i priče koje ih povezuju u interakciju. Kada dizajnira, Jakov Habjan ne oblikuje posve novu stvar, nego nastanjuje postojeći prostor novim karakterom, dovršava neki rukavac stvarnosti koji je već bio tu, samo mu je trebalo otvoriti put. Premda se ovaj tekst odnosi na recentnu seriju lampi baziranih na pronađenim predmetima najrazličitijih vrsta i porijekla, isto se može reći i za većinu dosadašnjih njegovih radova, mahom intervencija u postojeće sustave, kao što je oprema za Centar mladih Ribnjak, ili rješenja za adaptaciju interijera i postave izložbi u Kontejneru i drugdje, stolovi-simbioti za produkte njegove sestre Klasje Habjan, ili pak oblikovanje elemenata instalacija i postava izložbi drugih umjetnika, bilo koga tko je zatražio neku pomoć u artikulaciji svog dijela stvarnosti.
Njegov svjetonazor, dakako, ima svoju genealogiju: u DIY kulturi, u antikonzumerističkoj etici kasnog modernizma i u novom valu mejkerskih kolektiva, analognih i digitalnih radionica, eksperimentalnih tiskara i drugih inicijativa koje su u proteklih desetak godina kroz hibridnu digitalnu sferu nanovo otkrile vrijednost despecijaliziranog ručnog rada i nijansiranih tekstura fizičkog svijeta. U tom smislu, njegov rad jasno pripada kontinuitetu jedne određene dizajnerske tradicije, ali motivacija mu je autentično osobna. Premda se s vremenom naučio služiti mnoštvom njih, Jakov Habjan ne fetišizira nijednu određenu vještinu niti tehnologiju, niti određenu estetiku, formu ili medij. Upravo suprotno, vještina mu nije cilj, nego sredstvo: ono što je važno nije ovladati određenim postupkom, nego ga upotrijebiti ondje gdje može otvoriti neki novi odnos između predmeta, prostora i ljudi.”
Iz teksta Jakova Habjana:
“Kustoski skupljam one komade koji mi nešto govore, ili samo bude znatiželju, s velikom dozom opreza i samokritike prema očito genetskoj crti hoardinga u familiji. Ponekad te objekte uzimam s jasnim ciljem što ću s njima, a ponekad samo sa željom da mi potakne maštu i inspirira me na stvaranje. Zajednički nazivnik jedne takve serije objekata koje skupljam su lampe. Točnije, to su objekti koji su nekoć imali poveznicu sa životom jednog rasvjetnog tijela. Staklene kupole, sjenila, haustorske plafonjere, masni lusteri koji su nekoć obasjavali nečiji kuhinjski stol. A ponekad je ta poveznica s rasvjetnim tijelom u potpunosti plod moje mašte, u situaciji gdje mogu zamisliti neku formu kao komponentu dizajna buduće lampe. Nisam još siguran otkud dolazi ta motivacija za dizajnom i manufakturom rasvjetnih tijela, ali sam primjetio određeni uzorak u svojim sakupljačkim aktivnostima i veliku radost u tome da nečemu odbačenome dam novi život, kontekst i svjetliju budućnost.
Projekt se bavi procesom i pričama nastanka određene obitelji lampi. S jedne strane, htio bih pokazati kreativni proces igre i dijaloga s objektima koji su oko nas, odbačeni uz fasade ulica kojima hodamo. Mnogi od tih predmeta imaju u sebi pohranjenu povijesnu baštinu industrije i dizajna, proizvodnje iz Jugokeramike ili Mebla, ili se bar estetski vežu uz to naslijeđe. Ta igra se temelji na vraćanju tog nasljeđa u sličan kontekst rasvjetnog tijela, ali uz moj osobni kreativni input koji kombinira nađenu formu s novonastalom. Time zidna plafonjera postaje samostojeće rasvjetno tijelo, visilica postaje podna atmosferska lampa, itd.”
Jakov Habjan je dizajner i izrađivač koji djeluje na presjeku industrijskog dizajna, umjetnosti i DIY kulture. Završava preddiplomski Studij Dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2019. godine, te magisterij Industrijskog dizajna na akademiji u Haagu u Nizozemskoj 2022. godine. Njegov rad fokusira se na održivost i dugovječnost proizvoda, s naglaskom na fizikalnost i poštivanje svojstava materijala pri dizajnu i izradi. Osmišljava i izvodi rješenja proizvoda po mjeri za kulturne prostore poput Centra mladih Ribnjak, Workshopa Zagreb, HUG – Humanističke gimnazije Zagreb te Kontejnera, s kojima surađuje na postavima izložbi i galerijskoj tehnici. Aktivno se bavi suradnjom s umjetnicima različitih disciplina kroz dizajn, razradu i izvedbu kreativnih rješenja koja sežu od instalacija, eksperimentalnih instrumenata, namještaja i scenografija.
