Iz teksta Veljka Krulčića (cijeli tekst pročitajte ovdje):
“Cjelovita kronologija stripa u Hrvatskoj nažalost ne postoji, međutim zabilježene su karijere (u knjigama, specijaliziranim časopisima, katalozima izložbi) većine najvažnijih naših crtača, karijere za koje se ne može reći da ipak nisu u većoj ili vrlo solidnoj mjeri ipak obrađene i valorizirane. No, na prste jedne ruke mogu se navesti imena onih crtača kojima su u sastavni dio njihovog strip-stvaralaštva uključena (ili barem naznačena) ona ostvarenja koja se kolokvijalno smatraju reklamnim stripom. Koliko su tome pridonijeli sami crtači, smatrajući svoje reklamne stripove rubnim, marginalnim djelićem opusa, teško mi je objektivno suditi, ali ako treba donijeti zaključke, a po osobnim kazivanjima – njima su pristupali s istim profesionalnim žarom, kao i svakom drugom stripu kojeg su se prihvatili.

Walter Neugebauer

Otuda i iznenađujuća visoka komunikacijska snaga i sama razina reklamnih stripova koje predstavljamo na izložbi. Nekad su crtačima narudžbe stizale od samih naručitelja, drugi put od redakcija i urednika listova (koji su bili u prilici samoinicijativno odrediti crtača), a nakon Drugoga svjetskoga rata reklamni strip naručivale su bile propagandne i marketinške agencije.

Vladimir Delač

Uz činjenicu da izložba obuhvaća period od skoro cijelog jednog stoljeća, ono što možda čini i najveće iznenađenje odnosi se na broj crtača čije su strip-reklame zastupljene na izložbi. Njih je tridesetak, a broj njihovih kolega koji su reklamne stripove crtali u ovih prvih stotinjak godina je daleko veći. Pritom moramo napomenuti kako izložba, radi konciznosti i fokusa, nije uključila reklamne stripove koji su se objavljivali u elektronskom obliku, na web-portalima i društvenim mrežama.

Dubravko Mataković

Neki su se crtači na svoje radove potpisivali, drugi su ostajali neatribuirani. Osim broja, fasciniraju imena samih crtača: ako ne svi, onda najveći broj onih koji predstavljaju ono ponajbolje i ono ponajvažnije što se tiče povijesti hrvatskog stripa. Imamo tu i pionire stripovne umjetnosti u Hrvatskoj (Sergija Mironovića Golovčenka, Andriju Maurovića, Waltera Neugebauera, Franju Maixnera), najvažnije autore tzv. „druge generacije“ (Žarka Bekera, Ismeta Voljevicu, Vladimira Delača, Borivoja Dovnikovića, Julesa Radilovića, Ota Reisingera, Ivicu Bednjanca), novokvadratovce (Ninoslav Kunc, Joško Marušić, Krešimir Zimonić, Radovan Devlić), kao i niz autora koji djeluju nakon njih (Dubravko Mataković, Dušan Gačić, Magda Dulčić, Stjepan Šinik, Darko Macan, Zvonimir Delač), do crtača i crtačica koji su se afirmirali u našem stoljeću (Helena Janečić, Dinko Kumanović, Niko Barun, Igor Lepčin, Davor Schunk) te niz drugih (Nedeljko Dragić, Fadil Hadžić, Špiro Radulović, Stjepan Bartolić, Mato Lovrić).

Andrija Maurović