Iz teksta Ksenije Jurinec i Mirande Herceg:
“Mnogi žele živjeti u okruženju koje ih inspirira, hrani svojom ljepotom, proširuje um i duh. Uspješno oblikovana okruženja rezultat su borbe da se izgradi nešto vrijedno, borbe za koju ljudi žive jer im daje iskusiti životnu radost. Ovim projektom istražujemo i aktualiziramo pitanje opremanja zajedničkih suvlasničkih dijelova stambenih zgrada. Izložbom adresiramo problem nedostatka znanja, podataka i pripovijesti o „total dizajnu“.

Haustori su proizvod sinergije projektanata, brojnih obrtnika, stanara, ali i procesa usklađivanja racionalnog i emotivnog. Ljepotom i posebnom pažnjom za detalje, u skladu sa znanjima i vještinama baštinjenima i razvijanima tijekom povijesti, stvorena su divna funkcionalna i kvalitetna rješenja (poput bakrenih vrata stambene zgrade Aladara Baranyaija i kuće Frank Viktora Kovačića, staklenih umetaka u podovima stubišta stambene zgrade Drage Iblera na Ribnjaku i stambene zgrade Kemikalija Drage Galića na Trgu Petra Svačića, terazzo stubišta stambene zgrade Zagrebačke ledane Stjepana Planića u Bauerovoj i brojnih drugih). Oštećenje baštine je kulturna i povijesna šteta koja potiče na napuštanje. Evidentiramo potrebu za zajedničkom brigom za očuvanje povijesnih spomenika, mjesta i memorija koje ostavljamo iza sebe na ponos budućim generacijama. Ukazujemo i na disfunkcionalnost zajednice u očuvanju baštine od devastacije grafitima.

PROSTORI GRANICA
Dotičemo li granicu slobode tu gdje to što činimo ne ugrožava drugoga ili je ona tamo gdje to što činimo ima pozitivan utjecaj na kulturu, društvo, okoliš i buduće generacije? Interakcijom sa stanarima, kao direktnim korisnicima i svjedocima prostora i života u višestambenim zgradama, dokumentiramo njihova razmišljanja i stavove te otkrivamo njihovu razinu svijesti o okruženju, kvaliteti i vrijednosti zajedničkih prostora, povijesnog konteksta zgrade u kojoj stanuju, aspekata zaštite objekta te što im uopće znači baština: predstavlja li im ona vrijednost, žele li je čuvati i restaurirati, žele li je obnavljati unoseći suvremenu opremu i materijale ili je pak žele potpuno promijeniti. Izložbom propitujemo koliko stanare uopće zanima zajedničko, s obzirom na to da su češći primjeri u kojima je vidljivo veliko financijsko ulaganje i angažman oko uređenja stana, dok se o zajedničkim prostorima ne razmišlja kao o nečemu vrijednom pažnje i brige. Izložba Prolazi vremena svojevrsni je model poticanja publike na promišljanje o kvalitetnijem održavanju haustora i stubišta te valorizacije vrijednosti čuvanja opreme zajedničkih dijelova zgrade. Također, u jednom dijelu izložbe, kompariramo različite koncepte otvaranja zona privatnog prostora javnom korištenju te različite načine čuvanja granica javnog i privatnog.

BAŠTINA I IDENTITET

Povijest donjogradskih haustora ispisali su istaknuti domaći i međunarodno renomirani projektanti. Svaki svojim posebnim stilom dali su različit rukopis, izrazili su svoju misao i ostavili važan trag u ljepoti prostora. Izložba obuhvaća i bilježi ostvarenja od razdoblja historicizma, secesije, preko modernističke arhitekture do suvremenih projekata. Kroz više od 3000 fotografija u više od 200 haustora obrađeni su primjeri reprezentativnih objekata poput kuće Stern Aladara Baranyaija, zgrade Bezuk Ede Schöna u Boškovićevoj, Kovačićeve zgrade u Masarykovoj, Planićeve zgrade Napredak, Galićeve na Svačićevu trgu, do Ban centra i Parka kneževa.

U našem izrazito terenskom istraživanju, koje je obuhvatilo širu zonu Donjega grada, od Savske ulice do Bauerove pa i do Gradske četvrti Medveščak odnosno Ribnjaka, bilježimo opremu zajedničkih dijelova stambenih zgrada te u razgovorima sa stanarima, predstavnicima struke (arhitektima, restauratorima, dizajnerima i majstorima obrtnicima) otkrivamo potencijalne namjere i mogućnosti njihova održavanja ili obnove. Uz rad proveden in situ, pretražujući brojnu literaturu tražeći zapise, stručne tekstove ili osvrte o opremi haustora i stubišta višestambenih zgrada, otkrivamo tek malo podataka i tekstova, osim ako nije riječ o najznačajnijim javnim objektima ili rezidencijalnim palačama.

Prolazeći kroz vrijeme i vrativši se u sadašnjost, u vrijeme COVID-a i teških političkih prilika, može se primijetiti da je pristup korištenju lokalnim resursima, uslugama lokalnih obrtnika i proizvođača postao na novi način aktualan, ali i neizvjestan, što, uz postojeći problem destruktivnog odnosa prema baštini, može dovesti do nepovratnog nestajanja autentičnih, originalnih povijesnih zagrebačkih donjogradskih stubišnih ambijenata.”