Iz zagrebačke Ilice, pred suvremenim zapadnjačkim trendovima i utjecajima kulture tranzicije, iseljavaju autentični tradicijski obrti i trgovine stare škole, a u njezin se identitet upisuju napušteni izlozi i unificirana ponuda europskih brendova. Projekt Ilica su inicirale dizajnerice, članice Umjetničke organizacije Oaza, i same stanovnice Ilice, kao reakciju na postojeći proces nestanka dijela kulturnog identiteta ulice na potezu između Britanskog trga i Trga Francuske revolucije, od broja 50 do 150.
Projekt se sastoji od nekoliko faza. Prva, istraživačka, uključuje mapiranje obrtničkih i proizvodnih lokala, razgovore i intervjue s protagonistima stare škole koji su spremni podijeliti iskustva i tajne vlastitih zanata te rezultira Registrom nositelja znanja (Registry of Knowledge Holders) s detaljnim opisom kvalifikacija, vještina i tipovima zastupljenih proizvoda.
Na osnovu registra formiran je kolaborativni edukativni program Old School Ilica, koji se unutar kraćih ili duljih interaktivnih radionica za zainteresirano građanstvo uz asistenciju dizajnera, bavi oživljavanjem obrtničkih tehnologija i njihovom rekontekstualizacijom u okviru suvremenog društva. Uloga škole je neposredna promocija specifičnih znanja majstora iz Ilice, u svrhu unaprijeđenja stagnirane ponude lokaliteta i pokušaja njegove revitalizacije bottom-up pristupom.
Treća faza projekta ima za cilj materijalne i nematerijalne rezultate radionica predstaviti javnosti kroz nove kvalitetne proizvode i usluge s pričom, zajedničkog nazivnika Made in Ilica. Dugoročni cilj projekta, kojem je ideja da se u procesu dizajna, od ideje do prodaje proizvoda i rekreacije fragmenata identiteta gradske četvrti koriste isključivo lokalni i lako dostupni materijalni resursi i znanja njezinih stanovnika, jest kreiranje održivih modela koje je uz male modifikacije moguće primijeniti na četvrti drugih gradova Hrvatske.
Iz teksta Marka Goluba:
„Projekt Ilica razmatra dizajn kao praksu čiji je učinak dalekosežniji od ponude usluga u nekoj od tradicionalnih sfera djelovanja, poput industrijskog dizajna, dizajna vizualnih komunikacija i slično. Iako ga se u široj javnosti najčešće promatra kao isključivo komercijalnu djelatnost, dizajn može biti polazište i alat kojim se mijenjaju društveni odnosi, koji stvara novu koheziju unutar tih odnosa, kojim se revitalizira urbano tkivo te kojim se može uspostaviti kontinuitet lokalnog identiteta. Projekt se temelji na dubokom istraživanju struktura i veza između zamirućih malih obrta i lokala u Ilici, tamošnje lokalne zajednice i potencijala njihovog opstanka i doprinosa razvoju. Iako koncept zvuči pomalo utopistički, on u svom razmjerno malom mjerilu zapravo ima realistična polazišta – dizajnerice okupljene u kolektivu Oaza kreću od vlastitog neposrednog okruženja, skeniraju njegove kapacitete i postojeće proizvodne i socijalne resurse, te iz te pozicije ‘susjedstva’ grade mrežu uzajamnih odnosa, razmjene znanja, ekspertiza i usluga. Drugim riječima, ne radi se samo o trendovskom dizajnerskom crpljenju inspiracije iz obrtničkog nasljeđa u uvjetima krize industrijske proizvodnje, nego o konstituiranju svojevrsnog sustava koji u sinergiji između involviranih aktera, vodeći se načelom solidarnosti, zapravo stremi održivosti. Također, projekt se ne oslanja na klišeje tradicije kao ‘turističkog proizvoda’, već nastoji umrežiti sve postojeće resurse (obrtnike, stanovnike, dizajnere i kreativne djelatnike) kako bi stvorio novu vrijednost, podjednako prepoznatljivu u svojoj kulturnoj specifičnosti i autonomnu u smislu daljnjeg razvoja i povezanosti sa stanovnicima grada. Sama izložba koja proizlazi iz projekta, zagovara upravo ovakve vrijednosti te pokazuje na koji način grad i lokalna zajednica mogu simbolički, identitetski i kulturološki profitirati od dizajna, na koji način dizajn kao disciplina može nadrastati svoj uobičajeni okvir djelovanja, te što dizajneri mogu naučiti iz svog neposrednog svakodnevnog, urbanog, društvenog i kulturnog okruženja“
Iz teksta Jana Boelena:
“Kad sam početkom rujna odlučio posjetiti ured dizajnerskog kolektiva Oaza u Ilici, rekli su mi da ću ga najlakše pronaći ako potražim notorni bar Sahara. Ime koje su odabrali za sebe, Oaza, jasno opisuje način na koji sam kolektiv funkcionira. Riječ je o traženju i nalaženju određenih specifičnosti u svakodnevnom, te korištenju upravo onog što je već ‘tamo’, umjesto dizajniranja novih, spektakularnih predmeta. Istu takvu namjeru imao sam i sam prilikom koncipiranja izložbe BIO50 u Ljubljani. Prvi prijedlog naziva projekta bio je Made in Ilica. Nakon našeg razgovora u travnju ove godine postalo je jasno kako se taj projekt ne može vezati samo za proizvode koji bi projektirali dizajneri, a proizveli obrtnici, nego mora uključivati i razmjenu priča i znanja koje ti ljudi posjeduju. Tema je, dakle, Old School Ilica (Stara Škola Ilica), ili kako učiti iz svakodnevice. Oaza je oko svog ureda počela graditi mrežu. Povezali su sve glavne aktere i predstavili ih publici. Brijač, tiskar, postolar i ostali, počeli su surađivati s njima, a u konačnici i s drugima koji su se htjeli angažirati. Ne samo da su inicirali razmjenu znanja, nego su počeli koristiti i samu ulicu kao resurs i mrežu dobavljača za svoju vlastitu, svakodnevnu praksu”.
O autoricama izložbe:
U Oazi dizajniraju Nina Bačun, Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maja Kolar i Maša Poljanec. Svojim samostalnim i kolektivnim djelovanjem nastoje doprinijeti produkciji i prezentaciji dizajna na inovativan način. Oaza djeluje unutar područja produkt dizajna, dizajna interijera, izložbenih koncepcija i prostornih intervencija, te vizualnih komunikacija. Unutar navedenih područja autorice kontinuirano izlažu u Hrvatskoj i inozemstvu te su dobitnice nekolicine priznanja i nagrada.
Linkovi o razvoju projekta:
Online baza podataka o iličkim obrtnicima
Video prezentacija Dana otvorenih vrata Ilica te održanih radionica
BIO 50: Platforma Nanotourism u sklopu kojeg je provedeno istraživanje za Projekt Ilica
PROJEKT ILICA
HDD galerija, 02. – 12. 12. 2014.
autori projekta: Oaza (Nina Bačun, Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Tina Ivezić, Maja Kolar, Maša Poljanec)
Organizator: HDD galerija / Hrvatsko dizajnersko društvo
Voditelj galerije: Marko Golub
Suradnici: Bojan Mrđenović (fotograf), Neven Petrović (snimatelj), Emir Šehanović (montaža)
Tekstovi: Jan Boelen, Marko Golub, Oaza
Obrtnici: Stipan Josić, Dubravko Lacković, Alenka Antolić-Soban, Ivica Prgomet
Posebne zahvale: Mijo Majhen, Sandra Đukić, Damir Žižić, Boris Božić, Vjeran Periček, Janka Vukmir
Sponzori tiska: Cerovski Print Boutique, Ars kopija
Hrvatsko dizajnersko društvo / HDD galerija
Boškovićeva 18, Zagreb
http://dizajn.hr
Pon – pet 10 – 20h
Subotom 10 – 15h
Program HDD galerije podržavaju Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb. Izložba je sufinancirana sredstvima zaklada Kultura nova i Hrvatska kuća.
