Knjiga je realizirana paralelno s izložbom Davor Grünwald: Retrorama industrijskog dizajna 1968. – 2008. i sadrži dokumentaciju prikupljenu u tijeku priprema same izložbe, ali uključuje i mnoge segmente Grünwaldovog opusa koji nisu bili predstavljeni na samoj izložbi te obuhvaća i nešto širi vremenski okvir. Na ukupno 100 stranica teksta ilustriranog brojnim fotografijama, knjiga donosi veliki uvodni tekst Marka Goluba i Koraljke Vlajo, kao i ekstenzivan intervju istih autora sa samim dizajnerom koji daje uvid u sve aspekte njegovog autorskog djelovanja od školovanja sredinom 60-ih, sve do danas. Cijena knjige u slobodnoj prodaji je 100 kn, a u sklopu promocije knjigu ćete moći i nabaviti po promotivnoj cijeni od 70 kn.

Naslovnica knjige

Iz uvodnog teksta Marka Goluba i Koraljke Vlajo Industrijski dizajn Davora Grünwalda:
“Gledajući sav raspon Grünwaldovih ostvarenja od kasnih 60-ih do danas, ona krajnje dosljedno, gotovo manifestno ukazuju kako nijedan dizajnerski zadatak nije manje vrijedan i važan te kako nema konteksta koji bi bio toliko specijalistički ekskluzivan da ne zaslužuje integralan, promišljen dizajnerski tretman. Grünwald je, kao i svi drugi dizajneri, bio itekako svjestan prestiža koji njegovu radu daje izravan angažman za velike industrijske proizvođače. Osim slavnih TRS-ovih kalkulatora i pisača za tvrtku Delfax te nekoliko rubnih iznimaka, značajna većina realiziranih proizvoda ne pripada nedvosmisleno sferi masovne proizvodnje i potrošnje odnosno sferi svakodnevice nego sferi industrijske i znanstvene primjene. To su masivni tvornički strojevi (Prvomajska) i ergonomske sjedalice za radnike koji ih koriste (Jadran), ili različiti instrumenti (Scintrex, Geonics, Sensors & Software, Gem Systems) za geofizička istraživanja. Konačno, bez obzira na to što će sam reći kako to nije bila svjesna odluka ili program, gotovo kompletan njegov autorski opus vezan je uz tehnologiju ili, kako je to formulirao Bernardo Bernardi povodom Nagrade grada Zagreba 1974. – za odnos čovjeka i stroja. Doista, zajednički nazivnik svega što je dizajnirao je jedna slika, jedan prizor čovjeka sjedinjenog s tehnologijom, uvijek u interakciji i međusobnom dopunjavanju.”

Davor Grünwald (1943.) diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost (Akademie für Angewandte Kunst) u Beču na Odjelu za industrijski dizajn 1968. te je devet mjeseci proveo na specijalizaciji u Institutu za industrijski dizajn. Time je postao prvi formalno obrazovani industrijski dizajner u Hrvatskoj. Vraća se u Zagreb gdje zajedno s kolegama V. Žitkovićem i A. Karavanićem osniva Sekciju za industrijski dizajn pri ULUPUH-u te pokreće nagradu Yu-Design koja se dodjeljivala 1972. i 1973. Dolaskom u Zagreb osniva vlastiti dizajnerski studio Prodesign, a kao samostalni dizajner dizajnirao je niz elektroničkih kalkulatora za Tvornicu računskih strojeva (1969. – 1974.), alatne strojeve za Prvomajsku (1969. – 1974.) te stolice za rad u tvornicama u suradnji s Tvornicom metalnog namještaja Jadran (1973.). Za dizajn alatnih strojeva Prvomajske 1974., kao tridesetogodišnjak i tada najmlađi laureat, dobiva i Nagradu grada Zagreba. Ubrzo nakon toga zbog nemogućnosti nastavka djelovanja (zabrana suradnje tvornica sa samostalnim profesionalcima) 1975. napušta Hrvatsku i odlazi u Kanadu, najprije u Montreal i Winnipeg, a zatim od 1980. godine Toronto. Tamo kratko surađuje s tvrtkama Micom (1976.) i Prodesign (istog imena kao i njegov prijašnji zagrebački studio, 1977.) i Versatile (1978.). Od 1980. do 1981. zaposlen je u geofizičkoj tvrtki Scintrex u kojoj dizajnira nekoliko proizvoda iz tog područja, a kasnije kratko nastavlja surađivati s istom na honorarnoj osnovi. Od 1981. do 1984. zapošljava se u kompaniji Delphax za koju dizajnira brze printere, korporativni identitet i sistem izlaganja na izložbenim nastupima, a od 1985., zaposlivši se u tvrtki Geonics, posvećuje se gotovo isključivo dizajnu proizvoda za geofizičku industriju, sve do 2008. kada odlazi u mirovinu. Za vrijeme rada u Kanadi dizajnirao je sve od traktora, računalnih kućišta, geofizičkih radarskih sistema, do geofizičke ptice i drugih tehnoloških naprava. Nakon odlaska u mirovinu nastavlja se baviti dizajnom. Od početka karijere aktivan je u dizajnerskim organizacijama – član je Kanadskog udruženja industrijskih dizajnera od 1975., od 1990. do 2000. obnaša dužnost dopredsjednika AMCA (Udruženje bivših studenata hrvatskih sveučilišta), član je ULUPUH-a i Hrvatskog dizajnerskog društva.