Više o izložbi:
Studio za industrijsko oblikovanje osnovan je nakon prvog Zagrebačkog trienala 1955. na inicijativu grupacije umjetnika svjesnih posljedica naglog razvitka industrije te potrebe oblikovanja industrijskih predmeta koji odgovaraju zahtjevima suvremenog čovjeka. Okupljao je 28 članova Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske među kojima su bili autori različitih profesionalnih usmjerenja (arhitekti, kipari, slikari, dizajneri) – Slava Antoljak, Mario Antonini, Boris Babić, Vlasta Baranjaj, Mirko Benažić, Bernardo Bernardi, Mijo Bišćan, Zlatko Bourek, Inge i Zdravko Bregovac, Jagoda Buić-Bonnetti, Milan Dobrić, Vladimir Frgić, Branka Hegedušić, Ante Jakić, Julija Pavelić, Ivo Penić, Mila Petričić, Ivan Picelj, Bruno Planinšek, Zvonimir Radić, Božidar Rašica, Vjenceslav Richter, Aleksandar Srnec, Ljerka Šarić-Jovan, Mirjana Šimanović, Marta Šribar i Milan Vulpe.
Njihovo djelovanje usko je povezano s društvenim i kulturnim prilikama u Jugoslaviji 1950-ih te sve intenzivnijim propitivanjem stambenog pitanja, „suvremenog stanovanja“ te uloge i obilježja „stana za naše prilike“.
U onodobnim tiskovinama i na izložbenim projektima koji su obilježili drugu polovinu 1950-ih, poput izložbi Stan za naše prilike i Porodica i domaćinstvo, aktivno se raspravljalo o podizanju životnog standarda i uvjeta stanovanja, te stvaranju ambijenata koji odgovaraju novim društvenim potrebama, a u čemu je važnu ulogu imalo i oblikovanje interijera i uporabnih predmeta – od keramike i stakla do tekstila i namještaja.
Članovi SIO-a su kroz sudjelovanje na izložbama i prijedloge modernoga stana i njegove opreme ponudili model stanovanja koji je odgovarao suvremenim potrebama te udovoljavao visokim standardima na praktičnoj i estetskoj razini.
Izložba kroz širok dijapazon predmeta (namještaj, keramika, tekstil itd.), dokumentarnu i periodičku građu te snimke radova i ambijenata prikazuje djelovanje članova SIO-a, njihovu suradnju s predstavnicima različitih industrija i sudjelovanje na ključnim izložbama druge polovine 1950-ih te upoznati posjetitelje s onodobnim pokušajima implementiranja novog standarda u oblikovanju životnog okruženja.