Povodom otvorenja izložbe Mirko Ilić: Licem u lice, koje je najavljeno za četvrtak 11. travnja u 19 sati, dan kasnije, u petak u 19 sati održat će se i javni razgovor u kojem će osim Mirka Ilića, sudjelovati kustos izložbe Marko Golub, grafički dizajner Borut Vild i grafički dizajner i povjesničar umjetnosti Dejan Kršić. Razgovor će voditi Sarita Vujković, direktorica MSURS-a. Izložba će ostati otvorena sve do 6. lipnja 2024.

Više o izložbi:
“Izložba Licem u lice, kao i njen ekstenzivan katalog, donosi tri različita pogleda na umjetnički opus Mirka Ilića u području dizajna, ilustracije i stripa u vremenskom rasponu od druge polovice 1970-ih pa sve do danas. Umjesto konvencionalnog kronološkog nizanja radova kakvo je uobičajeno za umjetničke retrospektive, ona ih prikazuje kao dinamične sastavnice jedne izuzetne karijere, u suodnosima među sobom, ali i sa širim historijskom, društvenim i medijskim kontekstom. Riječ je, doslovce, o tri izložbe u jednoj, u kojima se susreću svima poznati, antologijski radovi s onima koje smo rijetko imali priliku vidjeti, najraniji radovi nalaze se sučelice s najrecentnijima, etički iskazi sa formalnim kreativnim inovacijama, vizualne metafore s konkretnim izazovima našeg vremena, itd.

Slučajna smrt jednog anarhista, Teatar &TD, 1979.

Tri sekcije izložbe nose naslove Vodoravno i okomito, Puno buke ni oko čega, i Iz povijesti ljudske gluposti – Dizajnerska povijest svijeta. Prve dvije odnose se na dvije izuzetno važne cjeline unutar Ilićevog rada koje je, iz niza različitih razloga, obilježio višedesetljetni diskontinuitet. Riječ je o stripu i grafičkom dizajnu za kazalište i, manjoj mjeri, film. U oba ta područja djelovanja Ilića nalazimo kao iznimno produktivnog autora na samom početku njegove umjetničke karijere, početkom osamdesetih ih uglavnom napušta, i obama se vraća, s još većim intenzitetom, tek u posljednjih nekoliko godina.

Vodoravno i okomito, 1978.

Sekcija Vodoravno i okomito tako nas na jednoj strani ponovno upoznaje s umjetnikom koji je tijekom svega nekoliko godina – od 1976. do 1979. – strip i njegov jezik okrenuo naglavce i učinio ga ponovno novim i uzbudljivim za niz nadolazećih generacija, te nas prisjeća na najvažniji strip kolektiv druge polovice 20. stoljeća – Novi kvadrat i njegov dalekosežni odjek. Na drugoj, pak, gledamo čitav novi stripovski univerzum koji je u izgradnji upravo u posljednje četiri godine – serijal A.C.2020. u kojem se Ilić vraća stripovima kao da ih nikad nije ni prestao crtati, jednako intelektualno nastrojen, vješt i maštovit, ali s novom sigurnošću i energijom prikupljenom u krajnje nesigurnim, anksioznim vremenima. Dok Ilićevi rani stripovi govore o tome što nam sve strip može reći na neočekivane načine, A.C.2020 govore nam o našem vremenu, slutnjama, žudnjama i strahovima koji se ne mogu ispoljiti riječima.

Edip, Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd, 2022.

Druga sekcija, Puno buke ni oko čega pokriva Ilićev dizajnerski rad u području kazališnih, i nešto manjoj mjeri filmskih plakata. I ovdje je riječ o dvije, međusobno ekstremno udaljene etape – krajem 1970-ih i početkom 1980-ih Mirko Ilić dizajnira plakate Teatra &TD, progresivne kazališne kuće s iznimno snažnom dizajnerskom tradicijom, u kojoj kao dvadesetogodišnjak nastavlja antologijski niz koji su započela neka od najvećih imena hrvatskog dizajna i njegovi rani uzori – Mihajlo Arsovski i Boris Bućan, širi suradnju i prema nekoliko drugih kazališta, ali u jeku svjetskog uspjeha i odlaska u New York 1980-ih cijeli taj žanr uglavnom ostavlja iza sebe. Kao kontrapunkt tom fascinantnom ranom opusu u području kazališnog plakata ovdje prikazujemo posve novu, veliku seriju plakata za Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu, u kojoj još jednom snažno dolazi do izražaja ne samo Ilićeva vještina u predočavanju kompleksnih tema na upečatljiv, vizualan način, nego i disciplina, fleksibilnost, i stalno postavljanje novih kreativnih izazova pred sebe.

Stranica iz vizualnog eseja A.C.2020., 2020 do danas

Napokon, posljednja sekcija – Iz povijesti ljudske gluposti – Dizajnerska povijest svijeta – novo je izdanje izložbe koja je pod tim imenom putovala kroz brojne gradove u regiji tijekom posljednje tri godine, a za Banja Luku je proširena s nizom novih eksponata te je u najvećoj mjeri dosad bazirana na originalnim radovima iz Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Dizajnerska povijest svijeta nije konvencionalna izložba, već jedna vrsta „remiksa“ Ilićevog rada u gotovo svim medijima kojih se dohvatio u posljednjih pet desetljeća: političkoj ilustraciji, naslovnicama i art direkciji domaćih i internacionalnih novina i magazina, plakatima, stripovima itd.

Russia Comes Apart, New York Times Op-Ed, 1993.

Osnovna provodna nit ove izložbe je kronologija, koja se tek sporadično preklapa s kronologijom Ilićevog dizajnerskog i umjetničkog rada – riječ je o kronologiji ljudske povijesti, ili točnije „povijesti ljudske gluposti“ od početka 20. stoljeća do danas kroz koju nas vode pažljivo odabrani radovi iz svih etapa njegove karijere. Postavljeni u ovakav kontekst, oni nam govore o našoj prošlosti i što nas je dovelo tu gdje jesmo, ali i budućnosti, bacaju drukčije svjetlo na važne događaje, ličnosti i situacije, ali jednako tako upućuju nas i na kontekst njihovog nastanka, kreativni proces, specifičan način razmišljanja, smisao za uzbuđenje, otkrivanje, humor i ljudskost.”
[iz teksta Marka Goluba]

Germany: Toward Unity, ad: Rudolph Hoglund, Time International, 25. 6. 1990
Germany: One Year Later, Time International, 1. 7. 1991