Izložba u galeriji MKC Split nadogradnja je prethodnih, manjih izložbi na kojima je do sada autor predstavio svoje radove: Plakati za mamu (galerija prozori, Zagreb 2009.), Kontejner – dizajn suvremene umjetničke prakse (HDD galerija, Zagreb 2009.), Galerija VN 2003 – 2013. (galerija VN, Zagreb 2013.). Postav će po prvi put sjediniti spomenute radove te ih nadopuniti s novim modulom Magazini i časopisi, te prezentacijom akcija inicijative Pravo na grad. U kontekstu njegova djelovanja bit će prikazana i zasebna popratna izložba Nezavisni prostori / prostori nezavisnih – posvećena različitim prostorima u kojima se održavaju aktivnosti inicijativa i udruga kojima je Dragosavac nerijetko dizajner.
Touch me festival 2012, plakat, Biro suvremene umjetničke prakse Kontejner
Kroz trajanje izložbe Ruta će voditi sada već tradicionalnu radionicu sa studentima Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija (DVK, Umjetnička akademija u Splitu), te će biti dostupan za vodstva kroz izložbu i razgovor.
Izložba je realizirana su u sklopu programa Kad netko kaže Platforme 9,81, u partnerstvu sa MKC Split i DVK/UMAS, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i Grada Splita.
Arkzin, naslovnice
Dejan Dragosavac Ruta je grafički dizajner rođen 1971. u Novoj Gradiški. Pohađao Fakultet grafičke tehnologije u Zagrebu. Od 1994. do 2003. radi u Arkzinu nakon čega pokreće vlastiti studio. Dizajnirao je i grafički uređivao više magazina i časopisa: Arkzin, Nomad, Godine nove, Libra libera, Gordogan, Up&underground, Civilno društvo.hr, Frakcija, itd. Njegovi klijenti većinom su iz područja kulture i civilno-društvene scene: Multimedijalni institut, Kontejner, Platforma 9.81, Eurøkaz, SKD Prosvjeta, British Council, inicijativa Pravo na grad, za koje oblikuje kataloge, knjige, promotivne materijale, kampanje.
Veliki ljubitelj tipografije i dizajna tipografskih pisama, višestruko nagrađivani dizajner Dejan Dragosavac zvan Ruta već 20 godina marljivo daje vizualni jezik onome što nazivamo nezavisnom kulturom i civilnim društvom. Od Arkzina gdje se, kako voli reći, učio dizajnu uz Dejana Kršića, preko Nomada i Gordogana, do Multimedijalnog instituta, Kontejnera, Eurøkaza, Subverziv film festivala, galerije VN, Prava na grad i ostalih, svrhovito i pedantno nadograđuje svoje tiskarsko-tehnološko znanje onim dizajnerskim, ostvarujući bogat opus teško usporedivih dizajnerskih uradaka.
