Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Warning: Undefined variable $title in /home/dizajnhr/public_html/wp-content/themes/dizajn/functions.php on line 707
Izložba obuhvaća radove nastale od kraja 90-ih do danas i uključuje Rutin dizajn za publikacije poput Arkzina, Godina Novih, Nomada, Libre Libere, Gordogana, Frakcije i Up&Undergrounda. Ova izložba, uz još nekoliko drugih u sezoni 2016. u HDD galeriji adresira i problem pozicije i statusa časopisa, te općenito tiskane produkcije, želeći ukazati na mogućnosti i neke od najzanimljivijih fenomena koje je ovaj medij i ova tipologija proizvela u recentnoj prošlosti, kao i primjere današnje prakse.
Frakcija
Iz teksta Maroja Mrduljaša:
Dejan Dragosavac Ruta svoj profesionalni život započinje 1994. u magazinu Arkzin. Tijekom narednih dvadeset godina radi na brojnim magazinima i časopisima u Hrvatskoj vezanima za njegovi prirodni radni, ali i svjetonazorski milje takozvane “nezavisne”, “izvaninstitucionalne” i “alternativne” kulture. (Niti jedan od tih pojmova nije dovoljno precizan, ali oni barem približno obilježavaju koordinate onog segmenta kulturnog pejzaža u Hrvatskoj na kojem Ruta djeluje.) Većina tih projekata dio je lokalne “tradicije” u kojoj su časopisi i magazini za kulturu proizvod entuzijazma i posvećenog rada urednika, suradnika, pa i dizajnera, no često su kratkog trajanja, niskog ili diskontinuiranog ritma izlaženja, razmjerno malih budžeta i “neprofesionalnih” radnih uvjeta, što sve, dakako, ima utjecaja i na metode rada, pa i na dizajn. Ti projekti su uglavnom subvencionirani i tek u manjoj mjeri ovise o tržištu, što im otvara prostor i za uredničke i za dizajnerske eksperimente. U vrijeme kada Ruta započinje svoj rad još ne postoji nikakav sustavni pregled hrvatskog grafičkog dizajna (pa niti magazina i časopisa), no više izdavačkih projekata (Pop-Express, Teka, Prolog, Novine Galerije SC, Polet…) ostavilo je znatnog traga na evoluciju izdavaštva, pa i dizajna u Hrvatskoj. Svijest o vrijednosti i ulozi tih projekata razvijat će se s vremenom, no časopise i magazine na kojima Ruta radi 1990-ih i kasnije treba promatrati i unutar konteksta te lokalne tradicije.
Libra Libera
Ruta prva dizajnerska iskustva ali i profesionalnu afirmaciju ostvaruje u naelektriziranoj i dinamičnoj atmosferi eksponiranog i radikalnog Arkzina. Opušteniji projekti Nomada i Godina Novih poslužili su kao prilika za postupni razvoj vlastitog grafičkog jezika. Gordogan i Up&Underground su osjetljivi zadaci redizajna ili izvedbe naslijeđenih dizajna, dok je Frakcija projekt grafičkog uređenja uhodanog časopisa. U tom slijedu vrijednih kulturnih projekata, Libra Libera je dizajnerski najzanimljivija jer Ruta ima priliku za simultana tipografska, ilustratorska i tehnička istraživanja koja pronalaze i kasniju primjenu u drugim projektima, a pritom je ostvaren i žanrovski pomak u tretmanu književno-teorijskog časopisa. Časopisi i magazini su dobra prilika za povezivanje pojedinačnih dizajnerskih znanja i tehnika. Tipografska sistematičnost, te disciplina i koncentracija potrebni za rad u periodičkim publikacijama imali su utjecaja i na Rutin pristup drugim zadacima. S druge strane, iskustvo eksperimenata s plakatima i deplijanima raspoznaje se u ilustracijama i na naslovnicama časopisa i magazina. Ti transferi mogući su i zbog usporedivosti sadržaja i publike. Časopisi i magazini koje je Ruta dizajnirao obraćaju se istoj publici kao i većina njegovih ostalih radova za naručitelje iz domena vizualnih umjetnosti, civilnog društva i nezavisne kulture. No, to znači da je za slične profile projekata i naručitelja bilo potrebno osmisliti i dovoljno različit i prepoznatljiv dizajn i to u visokom ritmu produkcije. Možda je upravo taj napor da se održi ravnoteža između kontinuiranog kolanja i mutacija dizajnerskih ideja s jedne strane, te imperativ izvornosti, pa i odgovornosti prema naručitelju s druge, Ruti osiguralo vitalnost i jednu logičnu i kontinuiranu evoluciju vlastitog prepoznatljivog rukopisa.
Up&Underground
Iz teksta Marka Goluba
Prve dvije od niza uglavnom vrlo pozitivnih asocijacija uz ime Dejana Dragosavca Rute za mnoge dizajnere i nedizajnere su nezavisna kultura, i nesvakidašnja, skoro legendarna produktivnost, prekaljenost, njegova „stamina“, kako lijepo kaže u jednom recentnom tekstu Željko Serdarević. Moram biti malo subjektivan – kad sam ja počeo pratiti tu mladu kulturnu scenu početkom 2000-ih, Ruta je bio onaj koji je dizajnirao “sve”. Sve što je u tom trenutku bilo na njoj važno, zanimljivo i novo. Zamišljali smo ga kao jednog malog neupadljivog s naočalama kojeg nikad ne vidimo jer on negdje doma klika mišem po idućoj stvari. To zamišljanje pokazalo se djelomično točnim. Dok je okruženje izvaninstitucionalne kulture odnjegovalo brojne druge autore, uključujući i one mlađih generacija, Rutin status u njoj ipak na neki način ostaje nedodirljiv zato što je radio s nekima od najvažnijih protagonista te iste kulture, zato što je svojim radom postavio vrlo visoke standarde njenog vizualnog komuniciranja u uglavnom „niskim“ produkcijskim uvjetima (ali ne i formule jer mu je autorski jezik u isto vrijeme i izrazito prilagodljiv i jednako toliko prepoznatljiv pa ga je teško kopirati), a vjerojatno i zato što je radio brže od većine drugih. Činjenica je da Ruta neprestano stiže dizajnirati nevjerojatno puno toga, o čemu vrlo uvjerljivo svjedoči čak i ova izložba, posvećena samo jednom segmentu njegovog opusa – dizajnu magazina i časopisa.
Obuhvaćeno ih je sedam – Arkzin, Godine Nove, Nomad, Libra Libera, Gordogan, Frakcija i Up&Underground. Od tih sedam, u nekim periodima su i po četiri, s Rutinim dizajnom, izlazila paralelno. Svih sedam su reprezentativni primjeri časopisa visoko cijenjenih i po svom sadržaju i dizajnu, odnosno vibrantnoj sinergiji između to dvoje, bez obzira je li im pečat dao prvenstveno Ruta, ili je riječ o kontinuitetu izvrsnosti za koju su zaslužni njegovi prethodnici i njihovi vizionarski urednici. Mnogi od tih časopisa dijele istu ili sličnu publiku. Pa ipak, svaki je savršeno vizualno prepoznatljiv, konceptualno istaknut u odnosu na sve ostale, a u Rutinoj dizajnerskoj interpretaciji većina ih je i prilično kompleksna. Štoviše, Ruta je pažljiv i vrlo lucidan praktični tumač „anatomije“ časopisne i magazinske forme, koji se rado upušta i u prave male vizualne/dizajnerske eseje koje provlači kroz njihove stranice, kao i u nekonvencionalne tiskarske postupke ili neobične izmjene same fizionomije časopisa kao objekta. Kako to sve uspijeva, i kako sve to stigne uzimajući u obzir da osim časopisa i magazina producira još mnogo toga drugog? Nemam pojma, ali imam par ideja. Prvo, postavljajući ovu izložbu, primijetio sam da Ruta strašno brzo misli, odjednom procesuira ogromne količine podataka. Dok u razgovoru riješimo jedan problem, on je već locirao i smislio po nekoliko rješenja za tri druga. Vjerojatno je slično u dizajnu, i vjerojatno njegov dizajn baš zato izgleda tako kako izgleda – kompleksno, slojevito i elokventno. Drugo, Ruta se kao autor „rodio“ u editorial designu i u njemu odrastao. Čak i kad radi plakate (poput onih za Mamu), ili kataloge Kontejnerovih projekata, oni izgledaju kao stranice časopisa, valjda jer mu je bilo što drugo prejednostavno. Stoga, bez obzira što je posljednja u nizu mini-retrospektiva koncentriranih na različite segmente Rutinog dizajnerskog rada (Plakati za mamu, Kontejner – dizajn suvremene umjetničke prakse, Galerija VN 2003-2013, Izgledi Arkzina, Pravo na grad) te je kao takva uključena kao finalni dio velikog izložbenog pregleda koji mu je prošle jeseni pod nazivom Studije slučajeva priredila Platforma 9,81, ona je vjerojatno najvažnija i na najbolji način zaokružuje i međusobno povezuje sve te segmente jednog izvanrednog dizajnerskog opusa.
Dejan Dragosavac Ruta rođen je 1971. u Novoj Gradiški. Pohađao Fakultet grafičke tehnologije u Zagrebu. Od 1994. do 2003. radi u Arkzinu nakon čega pokreće vlastiti studio. Dizajnirao i grafički uređivao više magazina i časopisa: Arkzin, Nomad, Godine Nove, Libra libera, Gordogan, Up&underground, Civilno društvo.hr, Frakcija… Klijenti većinom iz područja kulture i civilno-društvene scene: Multimedijalni institut, Kontejner, Platforma 9.81, Eurøkaz, SKD Prosvjeta, British Council, inicijativa Pravo na grad, za koje oblikuje kataloge, knjige, promotivne materijale, kampanje itd.
Samostalne izložbe:
— Plakati za mamu, Galerija Prozori, Zagreb (2009.)
— Kontejner – dizajn suvremene umjetničke prakse, HDD galerija, Zagreb (2009.)
— Galerija VN, 2003-2012. (2013.)
— Izgledi Arkzina (2013.)
skupne izložbe
— Zgraf (8, 9, 10, 11)
— Izložba hrvatskog dizajna (01, 02, 03, 07/8, 9/10 i 11/12)
— Zagrebački salon (31., 34., 40.)
sudjelovao u organizaciji i/ili postavu:
— Izložba tipografije u Hrvatskoj, u sklopu 34. Zagrebačkog salona (1999.)
— re: međunarodna izložba softvera, umjetnosti i igara koje reflektiraju promjene u kompjuterskoj kulturi (2001.)
— Type Directors Club 23 (2004.)
— Sloboda stvaralaštvu! (2007.)
— Pravo na grad, Rijeka/Zagreb/Beograd/Poreč (2009/10.)
— Frakcija 1996. – 2010., HDD galerija (2010.)
— Nezavisni prosori – prostori nezavisnih (2015.)
