Iz teksta dr. sc. Lovorke Magaš Bilandžić:
Slikar, grafičar, grafički dizajner, ilustrator i scenograf Boris Dogan (1923.–1992.) značajno je obilježio umjetničku scenu u Hrvatskoj tijekom druge polovice 20. stoljeća, ali je proteklih desetljeća ostao izvan rakursa šire i stručne javnosti. Iako je od kraja 1940-ih aktivno djelovao u domeni grafičkog dizajna, oblikovao stotinjak plakata za različite naručitelje te intenzivno surađivao s vodećim izdavačkim kućama u Hrvatskoj i opremio oko tisuću knjiga, taj segment njegova opusa do sada nije bio detaljnije razmatran niti integralno prezentiran javnosti u formi izložbe. (…)
Dogan se umjetnošću počeo baviti u partizanima tijekom Drugoga svjetskog rata, 1946. upisao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, usavršavao se u specijalki Ljube Babića te godinama surađivao s Majstorskom radionicom Krste Hegedušića i bio član grupe Mart. Na umjetničkoj sceni aktivno je djelovao od druge polovice 1940-ih te se narednih desetljeća agilno bavio slikarstvom, grafikom, ilustracijom i opremom knjiga, scenografijom i kostimografijom. Bio je aktivan u umjetničkim udruženjima (ULUH) i izlagao na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, 1970-ih je obnašao dužnost potpredsjednika Skupštine grada Zagreba, a 1980-ih postao članom JAZU. (…)
Doganov rukopis i subjektivnu viziju simplificiranih veduta, imaginarnih krajolika i fantastičkih prikaza vegetabilnog svijeta obilježilo je osciliranje na granici između figuracije i apstrakcije s nerijetko zadržanim uporištem u realnom svijetu, eksperimentiranje s tehničkim postupcima i naglašen interes za istraživanje materičnosti slikarske površine te snažan grafički element i poigravanje s plošnim i linijskim strukturama u crtežima i grafikama.
Paralelno s istraživanjem mogućnosti slike na sadržanoj i formalnoj razini, Dogan se aktivno bavio i grafičkim oblikovanjem – u grafičkom dizajnu i ilustraciji nerijetko je aplicirao i razrađivao motive koji su se pojavljivali u njegovu crtežu, grafici i slikarstvu te mu djelo u cjelini obilježava naglašena intermedijalnost.
Od 1950-ih do 1980-ih realizirao je brojne plakate za različite naručitelje – od festivala i kulturnih institucija poput muzeja (Povijesni muzej Hrvatske / Muzej revolucije naroda Hrvatske, Hrvatski školski muzej) i kazališta (Komedija, Hrvatsko narodno kazalište, Zagrebačko kazalište mladih, Satiričko kazalište Jazavac) do rješenja propagandnog karaktera (Mladost – stvaralaštvo – socijalizam, Omladina glasa) – te oblikovao i ilustrirao knjige niza istaknutih nakladnika (Zora, Epoha, Kultura, Naprijed, Matica hrvatska, Školska knjiga itd.) i vizualno definirao neke od njihovih prepoznatljivih biblioteka primjenjujući sebi svojstven vizualni leksik.
U grafičkom oblikovanju posezao je za širokim dijapazonom rješenja – od upotrebe modernističkog leksika, fotografije i fotomontaže u tradiciji avangardnih tendencija do nadrealnih i fantastičkih prizora i afirmacije materičkih komponenti, odnosno apliciranja linearnoga, razigranog, dopadljivog, dječjeg crteža s kolorističkim akcentima ili kombinacije tih različitih pristupa. (…)
Na izložbi će prvi put biti objedinjeni i javnosti predstavljeni brojni plakati, više od 100 knjiga, časopisi i izbor ilustracija iz izdanja za djecu i mladež te primjeri slikarstva i grafike posuđeni od niza javnih institucija i privatnih kolekcionara, a kojima je Boris Dogan tijekom 40 godina agilnog djelovanja u grafičkom dizajnu obilježio svakodnevicu te utjelovio karakter vremena.