Deniz Ova direktorica je Istanbulskog bijenala dizajna koji organizira Istanbulska zaklada za kulturu i umjetnost (İKSV). U svom predavanju drugoga dana Plan D.konferencije govorit će o bijenalu kao aktivnoj platformi koja promiče suradničke prakse i kritičko razmišljanje koji se objedinjuju pod zajedničkim nazivnikom empatije. Prije nego što je 2013. godine preuzela poziciju direktorice bijenala, Deniz Ova je unutar iste zaklade bila ravnateljica Odjela za međunarodne projekte, gdje je stekla iskustvo organiziranja festivale u različitim europskim gradovima. Osim toga, Ova je koordinirala organizaciju Turskoga paviljona na Međunarodnoj umjetničkoj izložbi – Venecijanskim bijenalu, kao i umjetničkog studija Turquie na Cité Internationale des Arts. Prije početka rada za Istanbulsku zakladu živjela je u Stuttgartu, gdje je nakon stečene diplome iz lingvistike i političkih znanosti radila kao asistentica redatelja u produkciji nekoliko kazališnih projekata, te kao organizatorica festivalskih događanja.

OM: Nakon završenog Studija političkih znanosti i lingvistike, radili ste kao event manager u Stuttgartu, nakon čega odlazite u Istanbul i postajete voditeljica IKSV’s International Projects department. Kako je došlo do tako velike promjene u karijeri? Jeste li imali poteškoća pri ulasku i otkrivanju umjetničkog svijeta?

DO: Ne mislim da je moje zaleđe toliko drukčije od suvremenih pristupa kulturnom menadžmentu i dizajnu. Studiji su mi pružili sposobnost širokog razmišljanja i analiziranja, gledanja šire slike, sagledavanje problema kao multidimenzionalnih elemenata i pristupanja svakome s općim ključnim riječima kao što su empatija, djelovanje, sudjelovanje, raznolikost i interdisciplinarnost. Iako je moje formalno obrazovanje bilo kreativnije spram jezika i diplomacije, cijeloga sam života bila uključena u različite umjetničke prakse, što mi je pomoglo pri ovoj tranziciji. Znatiželja mi omogućava da se angažiram u svakoj novoj temi koju obrađujem, i sve dok vjerujem u posao koji radim, osjećam da je sve moguće. İKSV-ov trenutni slogan kampanje glasi „Seve Seve“, što se može grubo prevesti kao „sa zadovoljstvom“. Moja priča činila je dio ove kampanje. Zaista sam sa zadovoljstvom došla iz Njemačke i sa zadovoljstvom  počela raditi u umjetničkom i kulturnom sektoru.

“Isprobani i testirani modeli edukacije u području dizajna poprilično su istrošeni i nisu u stanju odgovoriti na suvremene probleme. Naš trenutni svijet diktira nam da pronađemo nova rješenja, a za njih trebamo nove metode i nove načine pristupanja svakodnevnom životu.”

 

OM: IKSV je neprofitna kulturna organizacija koja djeluje od 1973. godine s ciljem unapređenja kulturnog i umjetničkog života u Istanbulu. Od brojnih manifestacija koje IKSV priređuje, posebno je važan Istanbulski bijenale dizajna, čija ste i direktorica od 2013. godine. Zanima me koji su bili Vaši planovi i ciljevi u vrijeme kad ste preuzeli tako odgovornu funkciju? Pogledate li danas unatrag, biste li mogli posebno izdvojiti neke poteškoće s kojima ste se u početku susreli?

DO: U umjetničkom i kulturnom sektoru dizajn je relativno mlado područje, posebno u Turskoj. U posljednje se vrijeme puno toga razvija u području dizajna i organiziraju se mnogobrojna događanja. Ipak, trebalo je dosta vremena da se ustali ideja da je dizajn mnogo više od finalnog proizvoda; dizajn prodire, imanentan je u svakodnevnom životu. Iz tog razloga dizajn mora zauzeti taj položaj, mora ga se promatrati i pristupati mu kroz kulturnu perspektivu.

Danilo Correale, “No more sleep, no more”

Kada sam postala direktorica Istanbulskog bijenala dizajna, bijenale je već tijekom prve edicije 2012. godine krenuo neuobičajenim putem u suočavanju s dizajnom i njegovim predstavljanjem. Organiziranje izložbe svake dvije godine nije bilo dovoljno i bijenale je trebalo biti pretvoreno u platformu suradničkog promišljanja za iskušavanje eksperimentalnih metoda. Raznolikim programom, događanjima i projektima, vjerujem da smo uspjeli uspostaviti shvaćanje da bijenale može doseći formu izložbe. Ipak, uvijek postoji mjesta za više!

“Da se dizajn na očitiji način promovira kao metoda čitanja svakodnevnih problema, a ne samo kao način njihova rješavanja, ne bi se na njega gledalo kao na nedokučivo područje.” 

 

OM: Tema prošloga, 4. bijenala dizajna održanog 2018. godine, bila je „A School of Schools“  kustosa Jana Boelena i njegovih suradnica Nadine Bothe i Vere Sacchetti. Ideja bijenala bila je otvoriti mogućnosti za redizajniranje obrazovnog sustava na globalnoj razini. U čemu vidite najveći problem današnjeg obrazovanja općenito? Zašto ga je potrebno mijenjati i na koji način dizajn može pomoći u njegovom redizajnu?

DO: Četvrti Istanbulski bijenale dizajna – A School of Schools, pomogao nam je razmišljati na koji način edukacija dizajna može biti restrukturirana u vremenu u kojem slavimo 100. obljetnicu Bauhausa. Ne bih htjela prijeći granice svog znanja i komentirati obrazovanje općenito, ali dizajnerska edukacija ima paradigmatski problem koji je potrebno nanovo definirati. Isprobani i testirani modeli edukacije u području dizajna poprilično su istrošeni i nisu u stanju odgovoriti na suvremene probleme. Naš trenutni svijet diktira nam da pronađemo nova rješenja, a za njih trebamo nove metode i nove načine pristupanja svakodnevnom životu.

Atlas Harran projekt, foto: GPOD Production

OM: Kada govorimo o edukaciji dizajnera, često se misli isključivo na fakultetsko obrazovanje. Što je potrebno mijenjati? Kako se u dizajnerske procese, posebno one koje se tiču jako vidljivih ili urbanih promjena, može uključiti i zajednica?

DO: Mi –  dionici dizajnerske scene – moramo raditi bolji posao u komuniciranju koliko je s dizajnom integriran svačiji život. Ljudi svakoga dana dolaze do jedinstvenih rješenja složenih problema, a dosta njih ima velike veze s dizajnom – samo to ne znaju. Da se dizajn na očitiji način promovira kao metoda čitanja svakodnevnih problema, a ne samo kao način njihova rješavanja, ne bi se na njega gledalo kao na nedokučivo područje. Također, to bi mu pomoglo da se emancipira i da vodi stvaralaštvo prema širim horizontima.

Sudionički koncepti ključ su suočavanja s problemima povezanima s urbanim dizajnom. Istanbulski bijenale dizajna uvijek je bio otvoren o svojim težnjama za suradnju, bez obzira, s javnim ili privatnim sektorom, s akademicima, nezavisnim dizajnerima ili arhitektima, ili ljudima iz Istanbula. Zadnjih nekoliko mjeseci svjedočili smo velikom broju charrettea, koje je upriličio Grad Istanbul. Bilo je vrlo lijepo vidjeti širenje ovog suradničkog pristupa. Nadamo se da će ovaj dinamični duh voditi k boljim, vidljivijim i održivijim rješenjima za zajednicu.

Projekt Hope on Water,
Studio SO?, Servince Bayrak, Oral Goktas i suradnici; foto: Gulbin Eris

OM: Bijenale je bio prilika i za dizajnere usredotočene na spekulativni dizajn kojemu je vizija ponuditi rješenja za (eventualne) izazove u budućnosti. Radovi su se bavili pitanjima poput mjerljivosti, poimanja i iskoristivosti vremena, ekološkim katastrofama i nepredvidivosti njihovih razmjera u budućnosti. Time su pokrivene vrlo aktualne teme, a projekti su dokazali važnost interdisciplinarnosti i povezivanja stručnjaka iz različitih područja. Koliko su predstavljeni projekti uspjeli upozoriti posjetitelje i navesti ih na promišljanje? 

DO: Sam četvrti bijenale dizajna dosegnuo je 200.000 posjetitelja, što je ogromna brojka kada je se usporedi s prethodnim izdanjima. To nam pokazuje da je tema odgovorila na žurno pitanje i da je imala odjeka na  lokalnoj i globalnoj sceni. Predviđamo da će fokus kroz sljedeće desetljeće biti na održivosti u širem smislu. Kako možemo misliti o dizajnerskim praksama za živući planet, ili ustvari, kako možemo stvoriti empatiju prema okolišu i ne-ljudskim vrstama? Bilo je važno započeti ovaj dijalog tijekom četvrtoga bijenala s projektima kao što je Algae Bloom Ateliera LUMA Algae Lab, koji je istraživao kako se alge mogu iskoristiti kao materijal u arhitekturi i dizajnu umjesto plastike dobivene iz fosilnih goriva. Rezultati su nedavno predstavljeni na 50. Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, gdje smo imali prilike svjedočiti kako je bijenale polučio globalni učinak.

Projekt Hope on Water,
Studio SO?, Servince Bayrak, Oral Goktas i suradnici; foto: Kayhan Kaygusuz

Drugi primjer je Hope on Water interdisciplinarni istraživački projekt SO? Architecture. Krenuvši  od istraživanja kako osigurati  ljudima smještaj u kućama nakon velikog potresa kojeg Istanbul trenutno očekuje, SO? je dizajnirao kuću koja može plutati na vodi. Prototip smo predstavili na bijenalu. To je još jedan primjer bijenala kao platforme za razgovor o kriznim situacijama.

OM: Peti Istanbulski bijenale dizajna održat će se u razdoblju od 26. rujna do 8. studenoga 2020., pod vodstvom kustosice Mariane Pestane. Ovoga puta naziv bijenala je Empathy Revisited: designs for more than one. Što će biti njegov glavni cilj ove godine?

DO: Peti Istanbulski bijenale dizajna propitivat će kako se pojam empatije može implementirati u dizajn. Nastavljajući se na naziv bijenala, glavni cilj ovog izdanja bit će otkrivanje uloge dizajna povezanoga s osjećajima i novim odnosima kada govorimo o krizama, kaosu i opasnostima diljem svijeta. Kao dio ovoga pristupa, razvijat ćemo program Kitchen, putem kojega ćemo razmišljati o putu hrane od tvornice do tanjura, kao i istraživati kulinarske tradicije i njihove utjecaje na suvremenu kulturu. Trenutno je aktivan i otvoreni poziv za program Kitchen, koji ostaje aktivan sve do 28. veljače 2020. Za više informacija o prijavi možete posjetiti web stranicu Istanbulskog bijenala dizajna.

Pinar Yoldas, Genetically Modified Generation (Designer Babies)

OM: Istanbul se promovira kao grad dizajna s naglaskom na povezivanje tradicionalnih obrta s modernim tehnologijama. Organizacija radionica i manifestacija koje stavljaju u prvi plan zanat i obrt, još je jedan od načina uključivanja zajednice i prijenosa znanja i tradicije. Koliko se tradicijski zanati mogu osjetiti u suvremenom turskom dizajnu? Koliku ulogu ima prisutnost tradicije u promociji i/ili prepoznatljivosti turskog dizajna u svijetu?

DO: Poveznica između zanata i dizajna trenutno je tema koja se u Turskoj ponovno otkriva, a uvijek je uzbudljivo vidjeti kako se tradicionalne prakse ili rituali odražavaju na suvremena oblikovanja. Ono što ste rekli za Istanbul može se ustvari primijeniti na cijelu Tursku. Ovo je geografsko područje na kojem su živjele mnoge kulture i drevne civilizacije, što stvara veliki potencijal za tursku prisutnost na globalnoj dizajnerskoj sceni. U ovom smislu dobar primjer iz Turske je Atlas Harran, koji vodi dizajnerska platforma IN-BETWEEN. Kolekcija koristi geografiju i povijest Harrana, drevnog grada u području Gornje Mezopotamije, trenutno smještenog u provinciji Şanlıurfa, i transformira tu akumuliranu kulturu u funkcionalne predmete koje možemo koristiti u svakodnevnom životu.

Forografija nastala za projekt Atlas Harran, foto: GPOD Production

OM: Gradu turbulentne povijesti smještenom na dva kontinenta, miješanje utjecaja, razmjena informacija i suživot različitih tradicija sigurno nisu strani. Koliko se danas može osjetiti miješanje utjecaja u turskome dizajnu? Što danas znači međunarodna suradnja i koliko globalni trendovi dopiru do Istanbula?

DO: Turska je jedinstvena u smislu da ima potencijala integrirati različite kulture unutar svakoga područja. Ipak, ponovno smo mišljenja da uvijek postoji prostora za poboljšanu suradnju, koja više proizlazi iz načina razmišljanja, nego iz načina implementacije. Jedan od glavnih ciljeva Istanbulskog bijenala dizajna je korištenje grada kao dinamičnog prostora za projekte, akcije i intervencije, te za doticanje globalnih problema u dizajnu, istovremeno stvarajući mrežu nacionalnih i međunarodnih suradnji s agentima u kulturi, institucijama, sveučilištima i kompanijama. U tom smislu vjerujemo da bijenale nije samo akcija, nego okidač.

Harran; (projekt Atlas Harran), foto: GPOD Production

OM: U čemu vidite budućnost dizajna? Što biste poručili mladim dizajnerima, na što je posebno potrebno usmjeriti pažnju?

DO: Suprotno događajima i aktivnostima, budućnost dizajna, po mom mišljenju, leži u zajedničkim konceptima i novim načinima korištenja materijala. Nadam se da će ovo područje sve više i više biti pod utjecajem trenutnog fokusa na ekologiju, dok će dizajn koji promišlja i proizvodi održivim, cirkularnim, trans ili multidisciplinarnim metodama, nastaviti biti prioritet sviju. Tehnološki proizvodi koristit će se sve osobnijim opcijama, dok će naša pažnja još biti usmjerena na digitalni svijet i mobilne aplikacije. Preporučila bih mladim dizajnerima da preispitaju određene paradigme unutar utvrđenih zakona arhitekture i dizajna, da dođu do novih rješenja i da šire područje interdisciplinarnim pristupima.