[d] razgovor 09_24 sata: Razgovor o metodi

Objavljeno: 28.10.2009.

U četvrtak, 22. listopada, održan je [d] razgovor 09_24 sata s prof. Tončijem Vladislavićem i studentima koji su sudjelovali u nagrađenom projektu "24 sata: stare siluete - novi materijali". Projekt je bio vježba za studente na trećoj godini studija na preddiplomskom stupnju Zavoda za tekstilni i modni dizajn pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (kolegij: Modni dizajn 1 i 2).

Cilj same vježbe je shvaćanje modne siluete, a u ovome slučaju su studenti istraživali siluete iz doba 50-ih godina prošlog stoljeća. Ovaj zadatak također je dio metode i oblik individualnog podučavanja jer potiče studente na samostalan rad. O samoj metodi podučavanja, kojeg je cilj osvijestiti put do novog dizajna, prof. Vladislavić je rekao:

„Jedna od funkcija metode podučavanja i prenošenja znanja svakako je, osim vizualnog, vježbanje i taktilnog doživljaja materijala kroz istraživanje na način da izravno uključuje i same studente. To iskustvo rada na dizajnu tekstila koji je namijenjen upravo takvoj silueti, taktilno je i konceptualno, i ostaje za cijeli život… Odnos tekstila i odjeće spada u fundamentalni problem budućeg dizajnera. Visoki rezultati i uspješnost studenata TTF-a u dizajnu tekstila i odjeće dio su relativno bogate pedagoške tradicije.“

Prof. Vladislavić je ocrtao i povijesnu liniju razvoja odnosa prema tekstilu i modi u Zagrebu, što bi sigurno bilo zanimljivo istražiti: „Možda najvažniji doprinos razvoju dizajna tekstila i odjeće je bio onaj početni poticaj profesorice Branke Frangeš – Hegedušić koja je osnovala Odjel za tekstil i kostimografiju na Akademiji primijenjene umjetnost gdje je bila ravnateljicom (od osnivanja do ukinuća, od 1949.- 1955. godine). Poslije toga, razvoj oblikovanja tekstila i odjeće vezan je za postojanje današnjeg Zavoda za tekstilni i modni dizajn pri Tekstilno - tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Začeci dizajnerskog obrazovanja tekstilaca mogu se naći još na Višoj tehničkoj konfekcijskoj školi u Zagrebu, gdje se od njenog osnivanja 1960. predavao kolegij Estetsko oblikovanje odjeće. Prvi je nastavnik bila prof. Zoe Borelli, a u Varaždinu je sličan kolegij predavala prof. Marija Zidarić. Njihov rad i iskustvo značajno su olakšali put nastanku jedne specifične, na iskustvu temeljene metode podučavanja modnog dizajna.

Odjel za dizajn tekstila i odjeće je započeo upisom studenata dizajna tekstila i odjeće u jesen 1975. godine. Može se reći da je studij dizajna tekstila i odjeće izborio vlastiti put i na neki način stvorio vlastitu metodu koja je nastala na temelju prethodnih, ali i vlastitih iskustva. Dizajn odjeće i stvaranje modne linije je tradicionalno određeno razvojem same siluete, a metoda istraživanja i propitivanju rasporeda materijala na tijelu uglavnom se razvila u ateljeima visoke mode 50-ih godina prošlog stoljeća. Važnost vidljivosti siluete se postupno gubi već 60-ih godina razvojem i pojavom demokratizacije mode. Tada se o modi počelo raspravljati u sasvim drugim terminima. Neovisno od toga, silueta i dalje ostaje temeljni problem shvaćanja oblika i usklađivanja osobina materijala u skladu s tijelom.

U ovoj završnoj vježbi na trećoj godini studenti su imali zadaću propitivati odnos specifičnih, novih, materijala i oblika, s ciljem da se osvijesti uloga materijala u karakteru konačne odjevne forme.''

Na samoj izložbi radovi su prezentirani kroz prikaz modela na fotografiji, crteža modela koji su izloženi uz fotografije i koji pokazuju razvoj zamisli, te uzorke materijala od kojih su modeli izvedeni. Materijali su također radovi studenata jer se radi o kompozitnim materijalima kako je istaknuo prof. Vladislavić. Oni se sastoje od nekoliko slojeva različitih materijala-tkanine, građevinske mreže, papira, kože ili su tkanine prošivene tako da tvore složenije strukture. O odnosu tkanina i siluete prof. Vladislavić kaže: „Vrlo je važno da silueta korespondira s materijalom, da ti materijali funkcioniraju u mišljenju studenata. To je najbolji način da prepoznaju zašto određeni materijal ide uz neku određenu siluetu. Metoda podrazumijeva istraživanje, vezu materijala i oblika, eksperimentiranje i samostalan rad studenata. Mislim da je ta metoda uspješna i oslobađajuća što je vrlo važno jer kreativni proces nije moguće predvidjeti. Studentima treba dati poticaj i omogućiti samostalan rad. Uz mentora, istraživanje i rad ostaju individualni, ali poticani i vođeni prema oblikovanju optimalne odjevne forme. Na taj način, postupak vodi prema konačnom rezultatu koji otkriva postupno neku svoju, individualnu i autorsku logiku. Rad ovih studenata rezultat je takve metode.“

U rujnu ove godine, odlaskom u Pariz na sajam tekstila Premiere vision, studenti su posjetili i IFM - Institut Francais de la Mode, gdje su mogli usporediti svoj i način rada studenata na tom institutu. IFM danas predstavlja jednu od najprestižnijih institucija za specijalizaciju modnih dizajnera, podržavanu od najvećih modnih kuća u Parizu, pa usporedbe uvjeta nisu mjerodavne. Međutim, osim rezultata, ono što je drugačije su sistem rada i uvjeti u kojima studiraju mladi dizajneri. To se odnosi na sve njegove aspekte - od ekonomskog, sponzorskog do školskog sustava gdje studenti svoje modele izrađuju u ateljeima velikih modnih kuća. Osnovni dojam koji su studenti dobili na tom putovanju je da s obzirom na goleme razlike u odnosu okoline na njihov rad i skromne uvjete za realizaciju, oni jako puno ostvaruju i napreduju u svom radu. Međutim kako okolina njihov rad ne doživljava ozbiljno i ne potiče ozbiljnim mjerama, ni oni sami nemaju pravu sliku onoga što stvarno mogu.

Zrinka Kuić

Fotografije: Ivana Biočina

Upozorenje: Trenutno pregledavate pojednostavljenu verziju stranica. Pregledavanje pune verzije stranica moguće je nakon preuzimanja i instalacije Flash Playera.

Copyright 2009 Hrvatsko dizajnersko društvo. | web@dizajn.hr | Tel. 098 311 630
Uvjeti korištenja | Impresum | Kontakt | Facebook