Više o izložbi Roman Cieślewicz – Sjajni tragovi 1961. – 1995.
“Ukorijenjenu predrasudu da se diskurzivnom dimenzijom dizajna bave samo autori profesionalno povezani s područjem kulture razbio je Goran Martin Štimac, autor sa zaleđem u korporativnom oglašavanju zaljubljen u dizajn magazina iz prošlih razdoblja, koji je predložio prilično ambiciozan koncept “retrospektive” globalno uglednog grafičkog dizajnera Romana Cieślewicza — iz lokalnog očišta. Istražujući Cieślewiczeve veze s hrvatskom i jugoslavenskom sredinom i njenim protagonistima (uz fokus na redizajnu magazina Start) Štimac je konstruirao jedan inspirativan i detaljan narativ služeći se minimalnim budžetnim sredstvima. Timeline je riješen A3 printevima prelomljenim kao u knjizi i dopunjen video intervjuima s Cieślewiczevim suvremenicima te plakatima i grafikama posuđenim ljubaznošću institucija poput MDC-a i MSU-a, time otvarajući mogućnost nekih budućih suradnji. Izložba Roman Cieślewicz — Sjajni tragovi 1961. – 1995. (2012.) bila je posvećena jednom od najznačajnijih i najutjecajnijih dizajnera druge polovice 20. stoljeća, čije su retrospektive priređivale institucije poput pariškog Centra Georges Pompidou i Royal College of Art u Londonu. Ova se, međutim, ne oslanja na reprezentativnu skupu produkciju, već nastoji ući u trag slavnom poljsko-francuskom dizajneru upravo na području Hrvatske te rasvijetliti njegovu sporadičnu prisutnost putem samostalnih i skupnih izlaganja, publikacija, često spominjanog redizajna kultnoga magazina Start, ali i utjecaja na generacije domaćih dizajnera. Cieślewiczev “trag” u domaćoj sredini i dalje je najvidljiviji i najčešće spominjan u kontekstu njegova dva (stupnjevita) redizajna magazina Start 1976. i 1980. godine, ali i samostalne izložbe koju mu je priredila Galerija suvremene umjetnosti (danas MSU) u Zagrebu 1973. Kada smo izložbu rekonstruirali za postav u sklopu projekta Arhiv dizajna (Dan D 2015.) izostavili smo sve eksponate (nije bilo ni časopisa Start ni publikacija niti plakata iz muzejskih zbirki) te se koncentrirali isključivo na kronologiju (ponovno A3 printevi) i videointervjue s Cieslewiczevim hrvatskim suvremenicima i poznanicima Željkom Borčićem, Ivanom Doroghyjem, Verom Horvat Pintarić, Markom Grčićem, Mariom Bošnjakom i Fadilom Vejzovićem, koji su svjedočili njegovoj prisutnosti u Hrvatskoj od kraja 60-ih nadalje.” [Marko Golub, iz teksta O dizajnerima kao pripovjedačima, o izložbama kao pripovijestima]
Kronologiju dodira Romana Cieślewicza s hrvatskom sredinom od 1960-ih do 1990-ih godina, kao i intervju s Goranom Martinom Štimcem možete pročitati ovdje.