Tom Fleming, direktor Tom Fleming Creative Consultancy, je britanski konzultant i znanstvenik koji se bavi istraživanjem i podupiranjem sektora kulturnih i kreativnih industrija, kao i općenitim pitanjima kulture i kreativnosti u gradovima i regijama. Vodio je brojne istraživačke i strateške programe za regionalne razvojne agencije i državna tijela u nizu zemalja. U fokusu njegovog pristupa je odnos između kreativnosti i gospodarskog razvoja, gdje je kreativnost promatrana kao pokretač rasta u nizu sektora te utječe na sposobnost gradova i regija da privuku visoko stručne i kulturno aktivne građane.
Ono što zovemo kreativnim industrijama sastoji se od brojnih aktivnosti, od kojih su neke u osnovi neprofitne, dok su druge komercijalne i poslovno orijentirane. Jedne su javno subvencionirane, druge su u potpunosti neovisne, iako ponekad sve djeluju u istom području i mediju. Ove razlike postaju još očitijima kad uzmemo u obzir različite kontekste (zemlje, čak i gradove). Što je, dakle, to što čini kreativne industrije toliko jakim ekonomskim faktorom u cjelini, te na koji način sva ova različita područja, infrastrukture i konteksti nadopunjuju jedni druge?
Kreativne industrije općenito uspostavljaju širok raspon vrijednosti za ekonomski, društveni i kulturni život gradova. Primjerice, umjetnost i kulturne aktivnosti ključne su za blagostanje, profiliranost i općenito živost neke sredine. Također, one nude sadržaj i odgajaju talente za više komercijalno orijentirane kreativne industrije. Sve više umjetničkih i kulturnih organizacija danas funkcionira u obliku kreativnog poduzetništva – izgradnje brendova i komercijalizacije postojećih potencijala u smjeru razvoja održivog poslovanja koje nije ovisno o javnom subvencioniranju. Kreativno poduzetništvo donosi izravnu i neizravnu vrijednost gospodarstvu, stvara radna mjesta i doprinosi BDP-u, a posebno značajan učinak ima u gradovima. No možda najvažnije, ono doprinosi dodatnu vrijednost – primjerice, kreativne usluge i dizajn poboljšavaju konkurentnost drugih industrija, dizajn povećava sposobnost inovacije u sektorima proizvodnje i usluga, itd. Osim toga, bavi se proizvodima bremenitima značenjem, u smislu da stvara nove identitete i značenja nekog mjesta, a samim tim utječe na sektore poput turizma i regionalnog ulaganje te igra bitnu ulogu u privlačenju talenata. Dakle, umjetničko okruženje općenito je dio kreativne ekonomije, uz stvarnu međuovisnost između tradicionalno subvencioniranih umjetničkih industrija i komercijalnih kreativnih industrija.
Kako kulturna raznolikost u gradovima i regijama utječe na kreativnost i potencijale razvoja? Koliko razumijem, upravo to često naglašavate, često čak s autoreferencijalnog gledišta jer je vaša konzultantska tvrtka bazirana upravo u Istočnom Londonu.
Kulturna raznolikost daje stvarnu prednost gradovima koji žele razvijati svoje kreativne ekonomije. Prije svega, gradovi koji će najviše iskoristiti tu raznolikost su upravo oni koji teže biti tolerantni, otvoreni, sigurni i spokojni. Ovakav oblik civilnog društva ima veću vjerojatnost odnjegovati kreativnu aktivnost. Drugo, stvarna prednost raznolikosti je i u suradnji različitih kultura u stvaranju novih kulturnih oblika i iskustava. Gradovi poput Londona konstantno se mijenjaju, pokretani različitostima, novom glazbom, dizajnom, i u njima se spajaju različiti kulturalni utjecaji. Činjenica da smo sami bazirani u Istočnom Londonu pomaže nam da bolje razumijemo načine na koje raznolikost utječe na kreativne prakse te nam omogućava da izravno radimo s talentima različitih kulturnih zaleđa.
U kakvom su odnosu strateški razvoj kreativnih industrija i lokalni kulturni identitet, odnosno specifični potencijali nekog mjesta? Na koje se načine taj razvoj oslanja na njih?
Potrebno je graditi na lokalnim identitetima te već postojećim prednostima i izazovima samog mjesta. Ne možete tek tako uvesti kreativne industrije u grad, niti možete graditi ni iz čega. Svaki grad treba u sebi povezati sve svoje različite potencijale – kulturne identitete, organizacijsku infrastrukturu i naravno talent – te iz te početne točke izgraditi strategiju. Upravo to smo napravili u Manchesteru 1990-ih, a zatim i u mnogim drugim gradovima. Dakle, radite s tim što imate, kombinirajte sve prednosti koje imate i stvorite autentičan narativ koji će onda postati privlačan za talente iz drugih sredina.
Što vidite kao glavne zablude u strateškom razvoju kreativnih industrija?
Ima ih puno. Vjerojatno glavna zabluda je ta da postoje gotova rješenja za razvoj pojedinih sektora, odnosno da se modeli iz drugih gradova mogu replicirati. Za svaki grad mora se razviti drugi pristup, učeći, ali ne primjenjujući slijepo već postojeće pristupe. Dodatna zabluda je da će kreativne industrije stvoriti mnogo radnih mjesta i novih tvrtki. Iako to i jest slučaj u mnogim gradovima, za većinu njih kreativni sektor igra ključnu ulogu podizanja vrijednosti te uistinu podižu konkurentnost, ali teško da može predstavljati glavni sektor sam za sebe. Drugim riječima, moramo biti malo više realistični i kontekstualno specifični. Konačni primjer zablude je predrasuda da zarađivanje od kreativnosti kompromitira umjetnički integritet i potkopava izvrsnost. To je površna prosudba.
Na koji način kreativne industrije, a onda i kreativni klasteri, utječu na odnos lokalno-globalno i protok mladih kreativaca na internacionalnoj razini?
Kreativne industrije ugrađuju se lokalno među postojeće talente i resurse (koji već teže okupljanju u klastere i inspirirani su lokalnim kulturama) te su globalno povezane (najčešće digitalno, inspirirane su drugim kulturama i sve više su kolaborativne). Mladi talenti često napuštaju svoje gradove u potrazi za globalnom povezanošću. Jak globalno povezani klaster omogućuje talentiranim ljudima da ostaju i vraćaju se svojim sredinama, kao i da izraze svoju kreativnost i pokrenu poslovanje. Zato je za aktivnost lokalnih kreativnih klastera važno uspostaviti globalne veze. Primjerice, u posredovanju među poslovnim subjektima, kulturnom programiranju i razmjeni znanja. Također je važno učiniti kreativni klaster privlačnim nadolazećim, čak i ‘privremenim’ kreativnim talentima – on mora biti mjesto za rad, igru i povezivanje.
Koliko je za izgradnju snažne kreativne ekonomije važno umrežavanje kreativnih poduzetnika, kulturnih inicijativa i javnog sektora?
To je ključno. Javni sektor odgaja i podupire talent prije nego što ga se komercijalizira, nudi stručnu podršku, pomaže osigurati radne prostore i razvoj samih klastera. Također, često je i u ulozi naručitelja kreativnih usluga za kulturno programiranje (primjerice festivali, eventi, turizam i regionalna ulaganja), ali i osigurava kreativne usluge, na primjer u dizajnu. U tom smislu, javni sektor je u isto vrijeme i klijent i katalizator kreativnog poduzetništva. Umrežavanje je vezivno tkivo kreativne ekonomije. Ali samo ako je svrhovito i usredotočeno na konkretne ciljeve. Javni sektor može igrati ulogu u omogućavanju stvaranja mreža – npr. kroz izgradnju odnosa između kreativnog poduzetništva i drugih sektora. Isto tako, potiče umjetničke i kulturne organizacije u razvijanju poduzetničkog razmišljanja te angažiranju kreativaca na podizanju kvalitete i pristupačnosti vlastitih aktivnosti.
U predavanjima ističete kako razvoj kreativnih industrija treba ići odozdo, iz samog sektora. Što to u osnovi znači?
To znači da nam moramo graditi na postojećim kreativnim resursima i talentima, te da moramo prepustiti samom kreativnom sektoru kontrolu nad procesom. Previše je top-down inicijativa u kojima se razvija infrastruktura koju sam sektor koji želimo poduprijeti uopće ne prepoznaje kao svoju.
Možete li ukratko objasniti vašu projektnu metodologiju? Kakve vrste istraživanja radite kao tvrtka, s kim sve surađujete, itd?
Mi smo vodeća konzultantska tvrtka u području kreativne ekonomije, kulturnog planiranja i umjetnosti, a radimo u više od 40 zemalja. Naš posao je maksimizirati kreativni potencijal mjesta – povezati partnere i dovesti investitore. Radimo s gradovima, regijama i vladama, ali i s institucijama poput univerziteta i umjetničkih centara. Pronalazimo prilike za rast i razvoj, dajemo podršku u smislu planiranja, zagovaranja i analize provedivosti projekata, te oblikujemo učinkovite strategije i politike za sektor. Među našim klijentima su i UNESCO, Svjetska banka, Europska komisija i mnoge vlade i općine. Najčešće započinjemo s dijagnozom stanja i konzultiranjem samog kreativnog sektora i ključnih partnera kako bismo napravili detaljnu analizu u smislu mapiranja, poslovnog planiranja, opcija za investicije i regulacije. Nakon toga slijede konkretne strateške preporuke. Ovu metodologiju primijenili smo u brojnim strategijama razvoja kreativnih ekonomija za gradove, studijama provedivosti za kreativne klastere, kao i za niz nacionalnih inicijativa poput Strategije kreativne ekonomije Vijetnama, Strategije kreativnih klastera Libanona i Nacrta strategije kreativne ekonomije za Nordijsko vijeće ministara..