Televizijska grafika Radiotelevizije Zagreb 1970-ih – Sanja Iveković i Dalibor Martinis

“Vjerojatno zahvaljujući baš Matku Meštroviću, kao figuri jednako povezanoj i s ključnim umjetničkim (Nove tendencije) i dizajnerskim aktivnostima tog vremena (CIO), posao izrade telopa dobiva ovo dvoje tada vrlo mladih suvremenih umjetnika. Iako već tada ne bez iskustva u grafičkom dizajnu, stvarna prednost Martinisa i Iveković u tom trenutku je upravo njihova tadašnja umjetnička preokupacija medijima, ali i konkretni počeci rada u videoumjetnosti. Telopi, osim toga, s obzirom na svoj iinterventnii karakter i ulogu (označavanje prekida programa, tehničkih smetnji, najave emisija ili seta programskih sadržaja), predstavljaju idealan materijal za umjetnike koji se tada upravo i bave interveniranjem u medije, pitanjima stvarnosti i njene medijske reprodukcije, itd.” – PIŠE: MARKO GOLUB

Premda ih oboje poznajemo prvenstveno kao istaknute medijske umjetnike, štoviše neke od pionira konceptualne i videoumjetnosti u Hrvatskoj i Jugoslaviji, Sanja Iveković i Dalibor Martinis iza sebe imaju fascinantne dizajnerske opuse, naročito što se tiče perioda od početka 1970-ih do kraja 1980-ih kada su bili najaktivniji u području grafičkog dizajna. Uz Martinisove filmske i izložbene plakate i oblikovanje knjiga Sanje Iveković, posebno se ističe jedan projekt, na kojem su oboje radili između 1973. i 1975. godine – dizajn telopa, odnosno televizijskih grafika Radiotelevizije Zagreb.

Taj se projekt izravno nastavljao na razvoj vizualnog identiteta RTZ-a koji je trajao od 1969. do 1972., temeljen na logotipu Jože Brumena, s aplikacijama Borisa Ljubičića, uz suradnju Fedora Kritovca. Za provedbu projekta bio je angažiran Centar za industrijsko oblikovanje, a tom prilikom Matko Meštrović prelazi na RTZ kako bi ga nadgledao. Vjerojatno upravo zahvaljujući Meštroviću, kao figuri jednako povezanoj i s ključnim umjetničkim (Nove tendencije) i dizajnerskim aktivnostima tog vremena (CIO), posao izrade telopa dobiva ovo dvoje tada vrlo mladih suvremenih umjetnika. Iako već tada ne bez iskustva u grafičkom dizajnu, stvarna prednost Martinisa i Iveković u tom trenutku je upravo njihova tadašnja umjetnička preokupacija medijima, ali i konkretni počeci rada u videoumjetnosti. Telopi, osim toga, s obzirom na svoj “interventni” karakter i ulogu (označavanje prekida programa, tehničkih smetnji, najave emisija ili seta programskih sadržaja), predstavljaju idealan materijal za umjetnike koji se tada upravo i bave interveniranjem u medije, pitanjima stvarnosti i njene medijske reprodukcije, itd.

 

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1974-1975.

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1974-1973.

 

Pritom treba reći da su Dalibor Martinis i Sanja Iveković na dizajnu televizijskih grafika radili zajedno, ali samostalno, svatko na svojim serijama vizuala. Drugim riječima, projekt je zajednički, ali autorstvo pojedinačnih telopa je individualno. Među Martinisovim telopima moguće je izdvojiti nekoliko serija, od kojih je svaka bazirana na sasvim drukčijem pristupu. U telopima za sportski program koristi izražajne mogućnosti tipografije, na način da slovne znakove i njihove kombinacije transformira u svojevrsne piktograme.

 

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1974-1975.

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1974-1975.

 

U drugoj seriji namijenjenoj glavnim programskim cjelinama (Filmski program, Obrazovni program, Program za djecu…) središnji grafički motiv je RTZ logo Jože Brumena, koji u Martinisovim jednostavnim varijacijama baziranim na dijagramskom crtežu lako poprima različita značenja.

 

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1974.

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1974.

 

Cijeli jedan ciklus namijenjen emisijama o književnosti — Knjige i ideje, Lektira, Književni klub, TV časopis — sastoji se od rječničkih članaka kojima se definiraju isti ti pojmovi i njihove sastavnice. Jezik, riječi, značenja tako izravno stvaraju grafičku formu kojom se označava određeni televizijski program. U medijskom smislu, telop je pomalo poput jednog od elemenata Joseph Kosuthovog Jednog i tri stolca (1965.), dok su druga dva događaj u televizijskom studiju i njegova slika na televizijskom ekranu.

 

martinis telopi fattorini

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1975.

 

Najzanimljivija serija Martinisovih telopa je ona koja označava tada uobičajene smetnje na vezama, prekide i pauze u emitiranju. Većina ih uključuje lik popularne televizijske osobnosti Željke Fattorini koja je ili uhvaćena u nekoj pripremnoj radnji koja se uobičajeno ne prenosi (češljanje, šminkanje), ili se na njenoj slici izravno manifestira neki bizaran “kvar”.

 

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1975.

Telopi, dizajn: Dalibor Martinis, Radiotelevizija Zagreb, 1975.

 

Unutar iste ove teme telopi dvoje dizajnera se preklapaju. Sanja Iveković oblikuje također seriju televizijskih grafika s informacijama o “smetnjama u slici”, “tonskim smetnjama” i slično, ali koristeći kao glavni motiv elektroničku distorziju – bilo njene posve apstraktne kvalitete (kao na slikama lijevo), bilo komične distorzije ljudskih, u njenom slučaju mahom muških, smrtno uozbiljenih lica (desno).

 

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 - 1975.

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 – 1975.

I kod Sanje Iveković velik dio telopa koncipiran je u serijama, prema vrsti programa, odnosno žanrovski. Karakterističan primjer je serija telopa za filmski program, gdje je lijeva trećina ekrana uvijek uvećana perforacija filmske trake s inteligentno umetnutim nazivom žanra, dok je u desnoj svojevrsni nijemi signal gledatelju, uvijek izveden gestom ruke. Za serijski film: ruka koja broji; za kratki film: savijeni / prepolovljeni prst; za animirani film gesta igre u kojoj dlan glumi lice; za “naučno-popularni” film: rendgenska snimka ruke, itd.

 

ivekovic telopi 1 (1)

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 – 1975.

Meni najintrigantniji telopi Sanje Iveković su baš oni koji naizgled ne pripadaju nekoj određenoj seriji, a funkcioniraju kao začudne kombinacije slika i riječi koje skoro nikad ne opisuju jedna drugu, nego se sudaraju kreirajući svoja značenja u tom sudaru. Primjerice telop “obično gledano”, koji nas istog trenutka prizorom veša koji se suši na rasklopivom stalku stavlja u vizuru svakodnevnog života, ili pak “Suvremena nauka”, gdje se jednostavnim kolažiranjem nešto opasno i ogromno (atomska gljiva) smanjuje na mjeru sagledivog i bezopasnog.

 

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 - 1975.

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 – 1975.

 

Za mnoge od emisija i programa ne znam ili se ne sjećam čime su se bavili, ali o komunikacijskoj snazi televizijskih grafika ovih dvoje umjetnika-dizajnera svjedoči baš to koliko efektno djeluju i neovisno o svojoj namjeni. Dijelom tu ulogu igraju i naslovi ili obavijesti čije su fraze upotrebljive u širokom rasponu konteksta, a to autorima daje priliku da se igraju pojmovima i njihovim značenjima, kao u fenomenalno ‘odabranom’ Sanjinom “Odabranom trenutku” kao izdvojenom taktu iz neke muzičke partiture. U nastavku pogledajte još telopa, a više o dizajnu Sanje Iveković i Dalibora Martinisa pročitajte ovdje i ovdje.

 

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 - 1975.

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 – 1975.

 

ivekovic telopi 5

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 – 1975.

 

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 - 1975.

Telopi, dizajn: Sanja Iveković, Radiotelevizija Zagreb, 1973 – 1975.

Ostale tekstove iz rubrike Dizajn na dan pročitajte ovdje.