Stvaranje izložbe složen je proces u kojem redovito sudjeluju akteri različitih profesija. Premda u tom procesu za svakoga od njih postoje unaprijed određeni zadaci, tajna uspješnih izložbi počiva na interdisciplinarnoj suradnji i dijalogu svih uključenih. U središte interesa ove izložbe smjestili smo dizajnere koji svojim inovativnim rješenjima pomažu učiniti izložbe i njihove narative komunikativnijima i pristupačnijima te tako pospješuju i upotpunjavaju doživljaj same izložbe. Kako bismo pobliže objasnili ulogu dizajnera u procesu nastanka izložbe, odlučili smo zaobići strogo definiranje pojma dizajn izložbi te se usredotočiti na konkretne primjere nastale u posljednjih deset godina koji su privukli našu pažnju. Jedno od polazišta za ovu izložbu bili su intervjui objavljeni u broju 48 časopisa Informatica Museologica Muzejskog dokumentacijskog centra, u kojima je deset hrvatskih dizajnera i dizajnerskih timova svoja iskustva u području dizajna izložbi i stalnih muzejskih postava podijelilo s Ladom Dražin – Trbuljak, koja nam je u suradnji s dr.sc. Jasnom Galjer uputila poziv za zajedničko osmišljavanje izložbe na tu temu. Budući da nerijetko tijekom studija studentima povijesti umjetnosti nedostaje praktičnog iskustva, sudjelovanje na ovakvom projektu je bila izvrsna prilika za stjecanje znanja i vještina na području kustoskih praksi.

Iz postava Dizajn+izložbe: Sedam primjera inovacija

 

“Projekti koje smo izdvojili za izložbu međusobno se razlikuju u pristupima, načinima razmišljanja, estetskim i tehničkim karakteristikama, ali sve ih povezuje uspješna vizualna i prostorna komunikacija muzejskog ili galerijskog sadržaja.”

Prihvatili smo izazov te osmislili koncept kojim smo željeli objasniti s kakvim se sve problemskim zadacima dizajneri prilikom osmišljavanja izložbenih i muzejskih prostora susreću i na koje ih načine rješavaju. Odlučili smo se za dizajnere i dizajnerske timove sa što različitijim pristupima, kako bismo publici približili misaone i tehničke izazove s kojima se svaki od njih susreće u svom radu. U procesu stvaranja izložbe također nam se činilo izuzetno važnim ostvariti dijalog s dizajnerima, stoga smo prepustili da samostalno odaberu svoje projekte koje žele istaknuti u kontekstu ove izložbe, kao i načine njihove prezentacije.

Iz postava izložbe Dizajn+Izložbe: Sedam primjera inovacija

Prirodu dizajnerskog rješenja određuje velik broj faktora od tehničkih uvjeta i izložbenog materijala do tema i koncepata izložbi i muzeja. Upravo zbog ovakve visoke osjetljivosti na kontekst, projekti koje smo izdvojili za izložbu međusobno se razlikuju u pristupima, načinima razmišljanja, estetskim i tehničkim karakteristikama, ali sve ih povezuje uspješna vizualna i prostorna komunikacija muzejskog ili galerijskog sadržaja. Cilj ove izložbe je približiti posjetitelju praksu dizajniranja izložbi u Hrvatskoj kako bismo dodatno osvijestili značaj dizajnera i njihovu aktivnost u izložbenim i muzejskim prostorima učinili vidljivijom.

Element postava izložbe Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole/ dizajn: Sanja Bachrach Krištofić & Mario Krištofić/ fotografije: Mario Krištofić/ izrada makete: Ivan Capan i Igor Kozlina/ autor koncepcije izložbe: dr. sc. Dragan Damjanović/ kustosica: Jasmina Fučkan Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2015.

Predstavljanje arhitekture u muzejskom ili galerijskom prostoru uvijek je izazov kustosima i dizajnerima zbog činjenice da se u muzejskom i galerijskom prostoru prezentacija arhitekture najčešće mora svesti na različite oblike dokumentacije poput fotografija, nacrta, skica, maketa i videodokumentacije i sličnog. Pri tome izostaje njezin potpuni doživljaj jer arhitekturu, a naročito život i bivanje u njoj, nemoguće je na posve vjerodostojan način predstaviti unutar konvencionalnih uvjeta galerijskog i muzejskog izlaganja. Stoga, nužno je potaknuti promatrača na čitanje bitnih svojstava određene arhitekture te ukazati putem različitih oblika interakcije i interpretacije na njezinu pojavnost i kontekst. Upravo s takvim izazovom susreo se po prvi puta u svom radu dizajnerski tim Bachrach Krištofić kada su 2015. godine prihvatili zadatak dizajniranja postava izložbe Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole. Izložba je obuhvatila veliki dio stvaralaštva jednog od najznačajnijih historicističkih arhitekata u Hrvatskoj koji je prezentiran na izložbi putem maketa, nacrta, fotografija i samih predmeta.

Postav izložbe “Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole”, dizajn: Sanja Bachrach Krištofić & Mario Krištofić, Muzej za umjetnost i obrt, 2015.

Način na koji su Sanja Bachrach Krištofić i Mario Krištofić postavili objekte u prostor muzeja odraz je njihova sveobuhvatnog i slojevitog pristupa dizajniranju izložbi, a jedan od zanimljivih primjera je prezentacija zgrade Muzeja za umjetnost i obrt koju je Herman Bollé projektirao davne 1882. godine i u čijem je samome interijeru održana izložba. Postavljanjem makete Muzeja za umjetnost i obrt ispred zida, na kojem su projicirane autorske fotografije Marija Krištofića s uvećanim detaljima građevine, skrenuta je pozornost posjetitelja na pojedinačne elemente arhitektonskog ostvarenja koji bi inače ostali nezamijećeni. Također, prilikom razgledavanja posjetitelj izložbe neizbježno „ulazi“ u projekciju ostavljajući sjenu na projekcijskom prikazu arhitekture, te se time postavlja u neočekivanu relaciju s njom. Naposljetku, iz svega navedenog može se uočiti da je ovim kreativnim rješenjem dizajnerski tim uspješno odgovorio na dva učestala izazova koja se javljaju prilikom izlaganja arhitekture: simulacija doživljaja različitih preskpektiva građevine i ostvarenje interakcije s posjetiteljima.

Postav izložbe NO arhiv: 10 razloga za otvoreni digitalni arhiv konceptualne i neoavangardne umjetnosti/dizajn postava izložbe: Studio Bilić Müller/autorica koncepcije izložbe: Jasna Jakšić/ Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2012.

Izložba NO arhiv: 10 razloga za otvoreni digitalni arhiv konceptualne i neoavangardne umjetnosti nastala je u sklopu projekta Digitalizacija ideja: arhivi konceptualnih i neoavangardnih umjetničkih praksi kojemu je glavni zadatak bio prikupiti i digitalizirati arhivsku i umjetničku građu povezanu s neoavangardnim, konceptualnim i postkonceptualnim umjetničkim praksama između 1960-ih i 1980-ih godina. Iako je nekoć ova građa tiskana u mnogobrojnim primjercima, djelovanjem vremena gotovo je iščeznula te se pojavila potreba za pohranjivanjem originalnih i rijetko dostupnih primjeraka. Zadatak izložbe bio je široj publici predstaviti virtualni arhiv te im približiti sadržaj građe koja zbog svoje osjetljivosti nije široko dostupna. Dora Bilić i Tina Müller dizajnom su izložbe uspješno ostvarile dijalog između tiskane umjetničke građe i njihovih digitaliziranih verzija dostupnih na mrežnim stranicama. Primarna je zamisao bila istaknuti ravnopravnost umjetničkih predmeta i njihovih digitaliziranih verzija, a za idejno rješenje odabrale su prozirne kutije u koje su smjestile originalne predmete poput kataloga, umjetničkih časopisa, pozivnica, raznih publikacija i knjiga umjetnika. U neposrednoj blizini izvornih predmeta nalazila su se računala na kojima su se mogle pretraživati digitalizirane verzije umjetničkih radova. S obzirom na to da je na izložbi izlagana raznovrsna građa, dizajnersko rješenje Studija Bilić Müller svojom je suptilnošću na izvrstan način zaokružilo i povezalo radove u jedinstvenu cjelinu. Prozirne kutije izuzetno dobro funkcioniraju u svakom prostoru, prilagodljive su raznovrsnoj građi te odgovaraju zahtjevima zaštite krhke i osjetljive građe. Upravo je priroda izlagane građe uvjetovala nužnost neutralnog dizajnerskog izričaja kojim je dizajnerski tim Bilić Müller još jednom potvrdio da se minimalnim intervencijama mogu postići izvanredna dizajnerska rješenja.

Stalni postav Memorijalnog centra Lipa pamti (optički uređaji za projekciju arhivskih fotografija)/autori prostornog i vizualnog rješenja postava: Damir Gamulin, Antun Sevšek/ autori novog postava: Tea Perinčić, Ivo Mileusnić, Ranko Starac, Ivana Šarić Žic i Vana Gović/ stručna suradnica na postavu: Danica Maljava/ Memorijalni centar Lipa pamti, 2015.

Dizajner Damir Gamulin i arhitekt Antun Sevšek autori su prostornog i vizualnog rješenja novog postava Memorijalnog centra Lipa pamti. Centar je prvotno djelovao od 1968. do 1989. godine, ponovno je otvoren 2015., a zamišljen je kao mjesto sjećanja na tešku pogibiju i zločin nad civilnim stanovništvom mjesta Lipa tijekom Drugog svjetskog rata, u travnju 1944. godine, kad su nacisti i fašisti u sklopu ofenzive Braunschweig oduzeli živote 269 mještana. Igrom slučaja sačuvane su i fotografije kojima je dokumentirana pogibija, a načinili su ih njemački vojnici na dan pokolja. Budući da je riječ o osjetljivom i eksplicitnom materijalu, fotografije je bilo potrebno uklopiti u postav na način koji ne bi poticao pornografiju nasilja, a koji bi u isto vrijeme bio univerzalan i svevremenski. Dakle, postavljaju se dva ključna dizajnerska problema, oba u isto vrijeme i tehničke i teorijske naravi. Rješenje su Gamulin i Sevšek našli u projektiranju i konstruiranju niza od osam optičkih uređaja za pregledavanje fotografija, te naglašavaju kako upravo ti uređaji predstavljaju najsloženiji element postava. U niz elemenata s optičkim uređajima uklopljena su i dva prozora, čime se uspostavlja odnos s ključnim elementima memorijalizacije mjesta izvan muzeja. Uređaji su izvedeni kao volumeni varenog i bojanog čeličnog lima, ritmiziraju prostor, a tehnološki su izrađeni kao hibrid mikrofilmskog čitača i dijaprojektora. Analognim putem stvara se slika na ekranu od pleksiglasa opremljenom posebnim projekcijskim filmom. Signal senzora pred posjetiteljima u trenutku prolaska rastvara slike pokolja koje traju tek toliko koliko se oni zadrže pred uređajem. Stvaranjem ovakvih uređaja, Gamulin i Sevšek rješavaju oba dizajnerska „problema“:  diskretnim i suptilnim prikazivanjm fotografija intimiziraju njihovo prisustvo i odnos s posjetiteljima, a kreiranjem custom – made dijaprojektora stvaraju element unutar stalnog postava izložbe koji neće zastarjeti s vremenom, već samo dobiti na svojoj vrijednosti. Na panelima prikazanima na izložbi DIZAJN+IZLOŽBE objašnjen je proces njihovog razmišljanja koji je doveo do konačnog produkta.

Tekstilno-svjetlosna instalacija za Otvoreni atelier Donassy i Bijelu sobu Muzeja Apoksiomena/Projekt: Vanja Ilić, izvedba ateliera Donassy/Otvoreni atelier Donassy, 2012. / Muzej Apoksiomena, 2016.

Jednu od mogućnosti transformacije izložbenih prostora demonstrira tekstilno-svjetlosna instalacija Vanje Ilić za Muzej Apoksiomena u Malom Lošinju. Bijela soba u kojoj je smješten jedinstveni muzejski predmet – antička brončana statua atlete – predstavlja prijenos postojećeg projektantskog rješenja  u kontekst stalnog postava muzeja, odnosno transfera iz privremenog izložbenog u specifični muzejski koncept prezentiranja estetske i povijesne vrijednosti samostalno izložene skulpture kojoj je posvećen čitav muzej. Motivi nastanka ove instalacije vezani su uz narav pop up izložbenog prostora Otvorenog ateliera Donassy, koji se nalazio u historicističkoj građevini u centru Zagreba, a čija je transformacija izvedena bez građevinskih zahvata. Primarni zadatak  – prema zahtjevu modne dizajnerice Branke Donassy – postizanja nenametljive difuzne rasvjete rezultirao je tekstilnom ovojnicom koja odijeva  čitav prostor kroz učinkovito „preklapanje medija arhitekture i mode, te tehnike realizacije preuzete iz modnog dizajna, spojenih u jedinstvenu konceptualnu cjelinu“, kako navodi autorica. Učinkovitost prožimanja oblikovnog rješenja prostora s tehnikama realizacije iz modnog dizanja u iznalaženju odgovora višestrukim zahtjevima– vidljiva je u metodologiji izvedbe. Oblikovna rješenja rad su arhitektice, a tekstilni elementi instalacije u potpunosti su izvedeni unutar Ateliera u suradnji s dizajnericom. Dobiveni rezultat predstavlja utoliko i duh dizajna Donassy čiji je karakter posve utkan u prostor.

Iz postava izložbe Dizajn+Izložbe: Sedam primjera inovacija

Prijenos rješenja u kontekst Muzeja Apoksiomena značio je stoga daljnji razvoj koncepta oblikovanja prostora kao nenametljivog ali funkcionalnog elementa koji treba istaknuti estetske vrijednosti muzejskog predmeta, te istovremeno i sam funkcionirati kao artefakt. Zadanom prostoru pristupilo se istraživački s obzirom na vrlo složenu infrastrukturu potrebnu zbog postizanja optimalnih uvjeta za boravak statue kao i u odnosu ostatak muzejskog postava i  arhitektonskog projekta arhitekata Randića i Turata. Na poziv Idisa Turata Vanja Ilić oblikuje Apoksiomenovu Bijelu sobu. U ovom slučaju je za izvedbu bilo potrebno projektirati podkonstrukcije i ostala brojna tehnička rješenja uvjetovana zadanim prostornim i infrastrukturnim elementima.

Modularni postav izložbe Croatian Contemporary Design „In a Nutshell“/dizajn postava, vizualnog identiteta, kataloga i web stranica: Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Nina Bačun, Andro Giunio, Tina Ivezić i Maša Poljanec/kustosica izložbe: Koraljka Vlajo/Hrvatsko dizajnersko društvo, Zagreb, 2010.

Projekt međunarodne prezentacije suvremenog hrvatskog dizajna nastao je prije deset godina, a zamišljen je kao putujuća izložba pod nazivom In a Nutshell: Croatian Contemporary Design. Iako je Oaza službeno oformljena 2014. godine, dizajnerice – Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Nina Bačun, Tina Ivezić i Maša Poljanec su u koautorstvu s Androm Giuniom zaslužne za uspješno dizajnersko rješenje postava izložbe koja je još uvijek aktivna i na turneji. Izložba In a Nutshell svojevrsni je total dizajn u kojem se niz modularnih elemenata stapa u jedinstvenu i smislenu cjelinu. Dizajneri su osmislili sanduke različitih formata i dimenzija u kojima su smješteni radovi grafičkog, modnog i produkt dizajna. Sanduci rješavanju pitanje transporta i skladištenja izložbenih predmeta, a u izložbenom prostoru ti isti sanduci se pretvaraju u postamente i okvire za prezentaciju izložaka.

Iz postava izložbe Dizajn+Izložbe: Sedam primjera inovacija

Neutralna boja i materijal sanduka (šperploča bora koja se i inače često koristi za transportnu ambalažu) predstavljaju izvrstan odabir za putujuću izložbu koja se mora prilagoditi različitim prostorima u formi otoka ili krajolika, a detalji fluorescentno žute boje (na transportnim gurtnama, konstruktivnim i ostalim elementima postava) čine izložbu vizualno zaokruženom, upečatljivom i zanimljivom. Dizajneri su se istom logikom vodili i prilikom osmišljavanja kataloga koji funkcionira kao registar s karticama koje su istovremeno legende radova. Jednostavnim dodavanjem i oduzimanjem kartica katalog postaje prilagodljiv svakoj selekciji radova te se neprestano obogaćuje novim produktima hrvatskog dizajna. Najbolji način za predstavljanje pragmatičnog pristupa jest bio predstaviti sve elemente koji čine izložbu i time objasniti ulogu dizajnera u procesu kreiranja izložbi.

Interaktivna instalacija Surfing the folders / dizajn: Nika Pavlinek & Damir Prizmić

Interaktivna instalacija Surfing the folders Nike Pavlinek i Damira Prizmića nastala je specifično za ovu izložbu, kao svojevrsni odgovor na zadatak koji je postavljen pred njih – izdvajanje jednog dizajnerskog rješenja od mnogobrojnih postava koje su dizajnirali tijekom godina. Instalacija se tehnički sastoji od tri dijela: skejtborda, koji funkcionira kao upravljačka konzola elektronički povezana s monitorom, i playera. Ideja za ovakav tip izloška rodila se spontano, kako navode Pavlinek i Prizmić. U njihovom fokusu su, u kontekstu dizajna izložbenih prostora i muzeja, uglavnom bile privremene muzejske izložbe. Opus im je s vremenom rastao, a danas su mnoge od tih izložaba za njih sjećanje, tj. „gomila materijala“ iz kojeg im je teško, pa i nemoguće, izdvojiti jedno dizajnersko rješenje kao najupečatljivije, „najbolje“, ili izvedbeno najizazovnije. U početku su oboje imali istu misao: „surfanjem“ po datotekama na svom računalu koje su sadržavale informacije i fotografije izložbi koje su svojedobno promišljali i realizirali, pokušavali su doći do jednog specifičnog dizajnerskog „problema“. Međutim, u tom procesu dogodilo se upravo suprotno, jer su mnogi od potencijalnih dizajnerskih problema kroz godine izgubljeni, izložbe su na gostovanju, ili čak jednostavno više ni ne postoje, a usto se ovom dizajnerskom dvojcu učinilo repetitivnim i diskriminatornim prema ostatku svog opusa izdvajati određenu problematiku, pa su za potrebe ove izložbe odlučili prikazati neku vrstu presjeka svojih radova kroz godine prikazujući niz nasumično odabranih fotografija radova nastalih od 2007. do danas. Instalacija predstavljena na izložbi način je motiviranja posjetitelja da se upusti u istraživanje i da se dokumentacija oživi, bez hijerarhije i originalnog konteksta. Posjetitelj, koristeći skejtbord, pomiče fotografije koje se prikazuju na monitoru po principu: gore- dolje, lijevo-desno, naprijed- nazad“, te na taj način pokretima vlastitog tijela manje ili više spretno „scrolla“ kroz memoriju referentnog Nikinog i Damirovog dizajnerskog opusa.

Tekstualna instalacija za izložbu My favorite CD shop/dizajn: Marko Rašić i Vedrana Vrabec (Studio Rašić+Vrabec)/autor koncepcije izložbe: Željko Marciuš/ Galerija Forum, 2012.

Glavni izazov u kontekstu oblikovanja postava izložbe My favorite CD shop bio je krajnje pragmatične prirode: kako pristupiti oblikovanju izložbe ako zbog budžeta ili naravi samoga prostora nije moguće intervenirati – u ovome slučaju – u zidove galerije Forum čije stanje mora ostati jednako zatečenom? Odabirom folije za pakiranje autori su jedinstvenim simboličkim i ujedno praktičnim rješenjem problem budžeta preoblikovali u uspješan dizajn izložbe. Marko Rašić i Vedrana Vrabec „zapakirali“ su zidove u materijal koji čini integralni dio doživljaja kupovine CD-a i konzumacije njegova sadržaja. Rješenje je dodatno estetizirano promišljanjem toga doživljaja, iskustva slušanja glazbe, uloge teksta, zvuka i ukupnog ambijenta u kojem se uživljavamo samu srž glazbenog doživljaja.

Iz postava izložbe Dizajn+Izložbe: Sedam primjera inovacija

Obavijanjem prostora u celofan preko kojega se ručno ispisuju tekstovi pjesama stvoren je znakovit ambijent koji je dao konkretnu formu, odnosno istaknuo i u bitnom smislu estetizirao doživljaj slušanja glazbe, a koji je za autora izložbe bio integralan činu odabira, kupovine, otvaranja, konzumacije i pohrane materijalnog nosača zvuka, odnosno CD-a, a napose motiva CD-shopa kako stoji u samome naslovu izložbe. Jednostavnost pak, i jedinstvenost ovog rješenja kao tekstualne instalacije i ručnog rada dizajnera pokazali su se estetski suvremenim i privlačnim rješenjem koje može biti predmetom potpunog oblikovanja prostora ili dijelom i elementom vizualne komunikacije u kontekstu nekog drugog izoliranog projekta.