SANJA IVEKOVIĆ – DVOSTRUKI ŽIVOT: DIZAJN, UMJETNOST, AKTIVIZAM (10.5. – 1.6.2018.)

sanja hdd2

U četvrtak 10. svibnja 2018. u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba SANJE IVEKOVIĆ, jedne od najistaknutijih hrvatskih suvremenih umjetnica čiji je rad izlagan u nekima od najprestižnijih svjetskih umjetničkih institucija. Ova izložba predstavlja nam po prvi put na jednom mjestu pregled grafičkog dizajna Sanje Iveković, prvenstveno u području oblikovanja knjiga i plakata, ali i vizualnih identiteta, televizijskih grafika itd, nastalih od početka 70-ih do kraja 90-ih godina, kao i nekoliko umjetničkih projekata u kojima upravo dizajn igra važnu ulogu. Kustosi izložbe su Marko Golub i Dejan Kršić.

Iz teksta Marka Goluba i Dejana Kršića:

„Dobro je poznato da je Sanja Iveković, medijska umjetnica čije područje djelovanja obuhvaća konceptualnu umjetnost, video-umjetnost i performans, jedna od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetnica čiji je značaj, kako u domaćem tako i u međunarodnom kontekstu prepoznat, a radovi izlagani na nizu velikih svjetskih izložbi poput Documente te u najprestižnijim svjetskim muzejima, uključujući tu i retrospektivnu izložbu u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (Sweet Violence, MoMA, 2011.). Daleko je manje poznato da važno poglavlje njezinog rada pripada i grafičkom dizajnu, kojim se profesionalno, većim ili manjim intenzitetom kontinuirano bavila od ranih sedamdesetih do kraja 90-ih godina. Štoviše, pored mnogih radova realiziranih za kulturne institucije, javnu televiziju i civilno društvo, punih 11 godina provela je na stalnom radnom mjestu dizajnerice u izdavačkoj kući Grafički zavod Hrvatske, za koju je oblikovala brojna izdanja i dizajnirala nekoliko njenih biblioteka i oglasnih kampanja. Unatoč toj činjenici, njen dizajnerski rad, kao i dizajnerski aspekti niza njenih umjetničkih projekata, osim povremenog spominjanja u pojedinim tekstovima, dosad uglavnom nigdje nisu obrađeni. Ova izložba posvećena je upravo tome – s jedne strane dizajnerskim radovima realiziranim slijedom narudžbi, a s druge onim umjetničkim projektima Sanje Iveković koji ne samo imaju nezanemarivu grafičku dizajnersku komponentu, nego je za njihovo razumijevanje i tumačenje bitno razgovarati upravo o dizajnu, oglašavanju, masovnim medijima itd.

 

IFSK 12 - Permanentni kazališni festival, programski plakat, 1973.

IFSK 12 – Internacionalni festival studentskog kazališta, programski plakat, 1973.

 

Predstavljanje dizajnerskog opusa Sanje Iveković logičan je nastavak nekoliko tematski sličnih recentnih izložbi održanih u Galeriji HDD-a u programskoj liniji Dizajniranje povijesti – historizacija dizajna. Prije svega riječ je o izložbi plakata Dalibora Martinisa pod nazivom Krivotvorine, dezinformacije i smrznute slike – Dizajn Dalibora Martinisa 70-ih i 80-ih (2017.), izložbi posvećenoj dizajnerskom i konceptualnom umjetničkom djelovanju Željka Borčića (Informacija – Dizajn za kulturu Željka Borčića 1970 – 1990, 2016.) te izložbi Jugoslavenski neoavangardni umjetnički časopisi (2016.)[1]. U tom smislu, ovime se nastavlja proces dokumentiranja i predstavljanja rada autora koji su ponikli u krugu Galerije SC i afirmirali se kao akteri nove umjetničke prakse, a godinama su se uz svoj u užem smislu umjetnički rad, kontinuirano bavili i dizajnom.

 

Plakat za izložbu Marine Abramović, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1974.

Plakat za izložbu Marine Abramović, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1974.

 

Iako sve do početka djelovanja Studija dizajna u Zagrebu čime su se stekli uvjeti za integralno obrazovanje u području dizajna, angažman umjetnika na dizajnerskim zadacima nije nimalo egzotična činjenica, doticaj grafičkog dizajna i konceptualne umjetnosti izrazito je intrigantna tema upravo zbog umjetničkog svjetonazora te generacije koja je kod nas najčešće označena pojmom “nove umjetničke prakse” i koja eksplicitno dovodi u pitanje tradicionalno poimanje umjetnosti, umjetnika i umjetničkog djela, kritički nastupa spram institucija, prepoznaje društvenu i političku dimenziju umjetnosti, napušta navodno neutralne, a ideološki duboko obilježene galerijske prostore i zamjenjuje ih ulicom, javnim i medijskim prostorom, odnosno sferom svakodnevice. Stoga nije teško razumjeti da je autorima poput Sanje Iveković i drugih koji su se kretali unutar istog kruga, ranih sedamdesetih prvenstveno okupljenog oko Galerije SC i Galerije suvremene umjetnosti (osim već spomenutih, još i Gorki Žuvela, Jagoda Kaloper, Davor Tomičić itd.), grafički dizajn bio privlačan ne samo iz sasvim razumljivih egzistencijalnih nego i programatskih i taktičkih razloga.

 

Telopi, Radiotelevizija Zagreb, 1973-75.

Telopi, Radiotelevizija Zagreb, 1973-75.

 

Umjetnost koja se odupire kultu originalnosti i neponovljivosti lako se prepoznaje u multiplikaciji, ponovljivosti, razmjernoj demokratičnosti, ali i efemernosti artefakata grafičkog dizajna. Neka od ključnih djela konceptualne umjetnosti ranih sedamdesetih u Hrvatskoj tako nastaju u mediju plakata, publikacija, letaka i umjetničkih knjiga, a čitava scena gradi neformalnu komunikacijsku mrežu onkraj institucionalnih kanala, putem umjetničkih časopisa, ali i koristeći se mrežom postojećih omladinskih i studentskih publikacija, novina i časopisa. To naravno ne znači automatski da je bilo što od te produkcije imalo dizajnerskih pretenzija – naprotiv, često vrijedi i posve suprotno – ali ona se jest nedvojbeno služila sredstvima dizajna ili dizajnom kao instrumentom.[2]

 

"Tragedija jedne Venere" i "Dvostruki život", naslovnice umjetničkih publikacija, 1975. – 1976.

“Dvostruki život” i “Tragedija jedne Venere”, knjige umjetnice, 1975. – 1976.

 

 

Knjige iz Biblioteke "Zora" Grafičkog zavoda Hrvatske, 80-e godine

Knjige iz Biblioteke “Zora” Grafičkog zavoda Hrvatske, 80-e godine

 

Uz kolaboraciju s Martinisom na dizajnu televizijskih grafika / telopa za Radioteleviziju Zagreb, Sanja Iveković sedamdesetih godina većinom dizajnira plakate za kulturne institucije i manifestacije (Galerija suvremene umjetnosti, IFSK – Internacionalni festival studentskog kazališta, RANS Moša Pijade); u narednom je desetljeću zaposlena na mjestu grafičke dizajnerice, odnosno – kako se to tada u izdavaštvu zvalo – „grafičke“ ili „likovne urednice“, u Grafičkom zavodu Hrvatske; a tijekom devedesetih kao dizajnerica uglavnom surađuje s različitim feminističkim / ženskim organizacijama, grupama i inicijativama – prvenstveno Ženskom infotekom, Centrom za ženske studije i Ženskom ad hoc koalicijom, odnosno Ženskom mrežom Hrvatske.

 

Časopis "Kruh i ruže" nulti, prvi i drugi broj, Ženska infoteka, Zagreb 1993. - 1994.

Časopis “Kruh i ruže” nulti, prvi i drugi broj, Ženska infoteka, Zagreb 1993. – 1994.

 

Izložba pred vama manje ili više prati upravo ovako okvirno predstavljen profesionalni dizajnerski put Sanje Iveković, s tim da smo u njegov tijek intervenirali s nekoliko njenih ključnih umjetničkih radova i projekata za koje bismo, u nedostatku boljeg izraza, mogli reći da su realizirani “sredstvima dizajna”. Kronološkim redom, to su prije svega knjige umjetnice iz razdoblja sedamdesetih godina (Tragedija jedne Venere i Dvostruki život, 1975. – 1976.), serije intervencija u časopisima i novinama Gen XX (1997. – 2001.) i Ženska kuća: Sunčane naočale (2002. -) te nekoliko drugih koje smo predstavili putem tiskane i fotografske dokumentacije. Treba napomenuti kako ovo nije prvi put da se neki od tih radova prikazuju u kontekstu dizajna, jer su, primjerice, plakati iz projekta Ženska kuća: Sunčane naočale prikazani i na izložbi Zgraf 9 u sklopu teme Dizajner i oglašavanje 2004., dok je rad Figure&Ground bio prikazan na izložbi 40. zagrebačkog salona primijenjene umjetnosti i dizajna s temom Sinergije, 2005. godine. Budući da su neki od tih radova uključivali suradnju s drugim dizajnericama i dizajnerima, prije svega Barbarom Blasin, Sanjom Bachrach Krištofić, Dejanom Kršićem i Rafaelom Dražić, izložba ukazuje i na karakter tih suradnji.“(…)

[1] U tom nizu u jesen nam predstoji i izložba grafičkog dizajna Gorana Trbuljaka, prije svega posvećena dizajnu časopisa i novina.
[2] Vidi http://dizajn.hr/blog/dizajner-pri-radu-osvrt-na-graficki-dizajn-dalibora-martinisa/
Ženska kuća: Sunčane naočale, serija plakata i oglasnih intervencija u časopisima i novinama, 2002.

Ženska kuća: Sunčane naočale, serija plakata i oglasnih intervencija u časopisima i novinama, 2002.

Katalog izložbe možete skinuti ovdje:
Sanja Ivekovic – Dvostruki zivot – dizajn umjetnost aktivizam