Detaljnije o radionici (iz obrazloženja autora):
“Nekada davno, između stare i nove ere, živjeli su u Andama ljudi koji su crtali geoglife. Radili su kanale u tlu, duge i do 20 kilometara, takozvane naskanske linije, koje bi, gledane iz zraka, izgledale kao stilizirane ptice, jaguari, majmuni, ljame ili sasvim apstraktni oblici. Danas ih turisti gledaju iz aviona. U ono vrijeme, pak, vidjeti ih nije mogao nitko. Zašto su ih crtali? Ne znamo. Pretpostavljamo da su oblici imali religiozan značaj, da su to bile poruke bogovima, i valjda je to jedini način da sami sebi objasnimo toliko velik, a uzaludan trud.
U to vrijeme nije bilo pravih karata, tehnologija karte došla je kasnije. Za ljude stare Naske karta je bila sam teritorij. Za nas suvremene ljude, pak, karta ne samo da je sveprisutna, nego je možda i najvažniji medij: karta kao vizualizacija podataka, kao orijentir, kao kontekst, kao GIS ili interaktivna aplikacija, kao novo čulo. Kao prvo i najvažnije sučelje za percepciju prostora. Mi podrazumijevamo da se zemlje i gradovi gledaju iz perspektive bogova.
Ako su ljudi stare Naske crtali majmune i kitove, što bismo mi crtali svojim bogovima, tj. nama samima? Što bi bili suvremeni geoglifi? Ako bismo danas crtali kilometarski duge crteže, vidljive samo iz aviona, što bismo nacrtali? Kakav bi oblik imala naša poruka?
Naša radionica u Zagrebu započet će ovim pitanjima. Svaki/a polaznik/ca razmislit će o poruci koju bi volio/la poslati gigantskim geoglifom, zatim će je dizajnirati, da bi onda uzeo/la u ruke kartu Zagreba – kartu u pametnom telefonu, GPS-uređaju ili na papiru – i krenuo/la u avanturu urbanog crtanja ovog geoglifa. Crtat ćemo hodajući ili vozeći bicikl, dok će uređaj bilježiti našu putanju. Tako ćemo za nekoliko sati napraviti geoglife za koje su našim južnoameričkim precima bile potrebne godine. Geoglifi koji nastanu bit će naši oblici i poruke, naš dizajn, ali provučeni kroz filter grada: ulice Zagreb, rijeke i brda, zabrane i ograde, privatne i javne prostore. Tako će grad suptilno izmijeniti originalni dizajn koji smo zamislili. Tijekom drugog dijela radionice vratit ćemo se iz ptičje u ljudsku perspektivu i pogledati što smo nacrtali. Koliko nam je grad u tome pomagao, a koliko smetao? Gdje su bila mjesta na kojima nam je bilo najteže? Jesmo li smo uspjeli koristiti tehnologiju (interaktivne) karte na način za koji ona nije predviđena? Jesu li su nam se osjetila promijenila, uši i oči osvježile? Naposlijetku, što smo u tom posebnom, izmještenom stanju igre, stanju homo ludensa, uspjeli novoga vidjeti u i o gradu?
Radionicu ćemo završiti s malom izložbom. Poredat ćemo originalne oblike-poruke, i one koje smo nacrtali-prepješačili, kao i zaključke do kojih smo došli. Tako će i oni koji nisu sudjelovali u radionici doći u poziciju bogova i robova Naske – gledat će grad kao linije na dlanu.”
Radionica će se održati u četvrtak 28. rujna od 11:00 do 16:00. Prijave su otvorene do 24. rujna i zaprimaju se putem e-maila na adresu info@pland.hr. Simbolična kotizacija je 20 kn, što je ujedno i cijena upada na sam festival!
Više o autorima / mentorima:
Uroš Krčadinac u svom radu povezuje iskustva iz područja informatike, vizualnih umjetnosti, pripovjedanja, animacije i dizajna. Trenutno radi kao predavač na Departmanu za digitalne umetnosti Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu. Napisao je knjigu o tromjesečnom putovanju kroz Afriku (“Bantustan”), napravio je softver za vizualizaciju emocija (“Synesketch”), obranio doktorat i snimio nekoliko animiranih filmova. Zanimaju ga osobne geografije, neobični jezici, mape i grafikoni, vrtovi i ljuljačke, ničije zemlje, prostori s nejasnim identitetima i općenito, djela koja je teško svrstati u kategorije.
Ivona Petrov studentica je arhitekture i smatra da prostor pripada ljudima, zanima je spontana ili organizirana reciklaža prostora pri čemu se isti koriste na nove, organske ili nekonvencionalne načine. Istražuje karte i kako one nastaju, pogotovo karte transporta. Lovi greške u prijevodu i voli učiti nove jezike, posebno one specifične, neprevodive riječi i izraze. Dugo se bavi fotografijom, digitalnom i analognom, a od nedavno je počela istraživati i kroz film. Omiljeni medij joj je, pak, strip i strpljivo čeka trenutak kada će webcomicsi zavladati svijetom.