ProstoRož je kontinuirani projekt kultivacije javnog prostora s ciljem razvoja metoda oživljavanja degradiranih urbanih prostora kroz tijesnu suradnju s lokalnim stanovništvom. Prostorož istražuje, ispituje i otvara nove mogućnosti korištenja javnog prostora u skladu s potrebama njegovih stanovnika i pokušava pokazati kako se ponekad minimalnim sredstvima i malim intervencijama žiteljima i posjetiocima grada može pružiti nova mjesta za izlaske, igru ili rad na svježem zraku. Prostorož čine arhitektice Maša Cvetko, Ana Grk i Alenka Korenjak te članovi tima Zala Velkavrh i Marko Marovt.
Kako se jezgra tima Prostorož prvi put okupila i koje su bile glavne ideje koje su pokrenule ono što Prostorož danas jest i radi?
U samom početku činilo nam se kako javni prostor nije u pravom smislu postojao u svijesti građana. Vrlo je malo parkova i trgova koji se zbilja mogu koristiti, jer je većina njih zapostavljena, a budući da nitko o njima ne brine, nitko ih ni ne koristi. Nitko se nije potrudio poboljšati tu situaciju, a čak i danas je mnogim građanima važnije imati automobil parkiran pod prozorom nego park, stablo ili klupu. U to vrijeme pitali smo se žele li Slovenci uopće koristiti javni prostor, budući da on tobože nije dio naše kulture. Međutim, na osnovu iskustava iz drugih, razvijenijih gradova shvatili smo kako to uopće nije pitanje kulture nego naših navika i obrazovanja, te da je riječ o procesu koji bi mogao potrajati barem jednu ili dvije generacije. Kroz svoje početne akcije htjeli smo pokazati javnosti da u gradu ima puno više javnih zona nego što na prvi pogled izgleda. Htjeli smo istražiti neke drukčije načine korištenja tih prostora, ali i ohrabriti građane da ih koriste i u njima sudjeluju na vlastite načine. Dakle, željeli smo osvijestiti javni prostor u zajednici.
Koliko je za vas važan participatorni aspekt vaših projekata u urbanom javnom prostoru – u smislu animiranja same zajednice da sudjeluje?
Kroz sve ove godine našeg djelovanja, građani nam dolaze sa svojim idejama, ali i dalje očekuju od nas da im mi te ideje realiziramo. Upravo zato smo odlučili direktnije ih involvirati u projekte. Prvo smo radili participatorne projekte koji su bili neka vrsta analize njihovih potreba i želja, ali to i dalje nije bilo dovoljno da ih se pokrene. Htjeli smo postići da ljudi sami počnu shvaćati javni prostor kao nešto što im pripada. U isto vrijeme, takva spoznaja bi kod njih pojačala osjećaj da pripadaju nekoj zajednici. Stoga smo pokušali uključiti ih u različite vrste događanja u kojima će se osjećati dobro i zadovoljno. Ohrabrujemo građane da počnu prisvajati neiskorištene prostore, te čak i da imovinu koju ne koriste dijele jedni s drugima. Budući da je korištenje takvih prostora privremeno, smatramo da je riječ o situaciji u kojoj svatko nešto dobiva – i vlasnik zemljišta koji iz nekog razloga ne može održavati prostor, kao i korisnik koji dobiva priliku koristiti ga barem na određeno vrijeme.
Kako mjeriti utjecaj i, u konačnici, uspjeh vaših inicijativa, projekata i javnih intervencija, budući da sve one zapravo nastoje privući pažnju na specifične uloge javnog prostora i određene dijelove grada?
Naši najnoviji projekti u velikoj mjeri doprinose trajnim promjenama u određenim četvrtima i ulicama Ljubljane. Transformacija javnog prostora zasnovana je na promjenama „odozdo“ i na malim diskretnim intervencijama, a ne na planiranju „odozgora“. Riječ je o ponajprije stvaranju društvene mreže, a tek onda prilagođavanju javnih prostora prema potrebama tog društva. Uključujući građane u društveni život njihovih susjedstava također ih i educiramo o javnom prostoru, o tome kako da postanu aktivni i sudjeluju u ponovnom prisvajanju njihovog vlastitog okruženja. Projekti pokušavaju promijeniti percepciju građana u odnosu na javni gradski prostor na fizičkom i socijalnom planu. Sve akcije i projekti Prostoroža orijentirani su na održivost. Uvijek se trudimo koristiti reciklirane i odbačene materijale za instalacije koje radimo. Svi naši projekti teže biti niskobudžetni, a novac se obično troši na to da platimo rad, a ne materijal.
Kako biste opisali svoju komunikaciju i suradnju s lokalnim institucijama i zajednicama? U kojoj mjeri Prostorož gradi svoje projekte na postojećoj socijalnoj i institucionalnoj infrastrukturi?
Mnogi naši projekti usredotočeni su na područje Tabora u Ljubljani, u kojem i mi živimo. Kulturne organizacije iz Tabora 2011. su se povezale u Društvo kulturne četvrti Tabor (KCT). Svrha Društva primarno je umrežavanje i suradnja između pojedinaca i lokalnih organizacija u području kulture, kao i uključivanje lokalnih stanovnika u aktivnosti i sadržaje dostupne u toj četvrti. Tako je stvorena vrlo lijepa suradnja između lokalnih institucija i zajednica. U proslavi Dana susjedstva, Prostorož se udružio s više od pedeset institucija i individualaca. Okupili smo ljude koji će dobrovoljno organizirati kulturna, edukativna i društvena događanja, a čineći to htjeli smo ohrabriti kulturnu produkciju unutar četvrti Tabor, kao i stvoriti priliku za stanovnike da se međusobno druže. Sva događanja bila su neprofitna. Imamo puno novih ideja, poput čitanja poezije, kušanja sushija, radionica izrade predmeta od vune i gline, sađenja cvijeća i tečaja golfa između blokova zgrada. Nažalost, na sam dan bilo je loše vrijeme pa smo odustali od većine događanja koja su se trebala odviti na otvorenom. Ipak, to je osnažilo veze u susjedstvu, tako da se suradnja kroz aktivnosti u parku u Taboru i dalje nastavlja..