Knjiga SAMO PLAKATI / ONLY POSTERS na više od 400 stranica predstavlja pozamašan opus plakata Borisa Ljubičića, od ranih radova s početka 70-ih koje karakterizira eksperimentiranje s medijem plakata, preko kompleksnih identitetskih projekata kojima je plakat dao snažan pečat, do vizualno-verbalnih zagonetki koje traže mentalni angažman prolaznika, te dizajnerskih iskaza u službi društvenog komentara. Knjiga je izravno proizašla iz istoimene izložbe koja je 2013. održana u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, a svojom strukturom slijedi i osnovnu logiku izložbe te su plakati popraćeni kratkim tekstovima samog autora koji pojašnjavaju radove, kontekst u kojem su nastajali, inovativne metode korištene u njihovoj realizaciji ili anegdote vezane uz njihovu sudbinu i javnu recepciju. Riječ je o važnom izdanju koje, iako pokriva samo jedan segment Ljubičićevog rada, čini dostupnima informacije o jednoj od najvažnijih i najproduktivnijih ličnosti Hrvatskog dizajna čiji su rad i javno djelovanje obilježili naše vrijeme. Autori eseja u knjizi su Boris Ljubičić i Kristina Bonjeković, kustosica MSU. Nakladnici knjige su MSU i STUDIO INTERNATIONAL, tiskana je u 600 primjeraka i tri varijante korica (bijela, siva i crna), format 16 x 16 cm, tvrdi uvez, 619 ilustracija na 416 stranica. Autor je knjigu posvetio studentima „koje nije imao“.

Knjigu će se, u povodu predstavljanja, moći kupiti po promotivnoj cijeni od 200 kn.

Iz teksta Kristine Bonjeković:
Ako se pozovemo na odviše poznatu izreku da slika vrijedi koliko i tisuću riječi, mogli bismo zaključiti da je Boris Ljubičić ispisao mnogo svezaka. Naime, njegovi radovi prisutni su u javnosti više od trideset godina u gotovo svim područjima dizajna i vizualnih komunikacija. Neki su projekti cjelovitošću i opsežnim dizajnerskim zahvatima pridonijeli promicanju vizualnog komuniciranja i grafičkog dizajna i izvan Hrvatske. Izložba u No galeriji MSU-a predstavlja pedesetak plakata u rasponu od 1970-ih godina do danas. Izbor radova uključuje plakate različitih tema, od muzejskog, političkog, kazališnog, koncertnog do sportskog. Za mnoge od njih autor je bio nagrađen međunarodnim i hrvatskim priznanjima. Riječ je o plakatima iz kojih se iščitava razvoj njegova specifičnog vizualnog jezika. Povod za izložbu je autorova donacija plakata Muzeju suvremene umjetnosti. (…) Nezaobilaznu društvenu ulogu i odgovornost grafičkog dizajna autor naglašava u svojim radovima kao i u mnogim javnim istupima i predavanjima s ciljem osvještavanja javnosti o potrebi kvalitetnog dizajna u javnom području. Velikom produktivnošću, angažmanom i medijskom prisutnošću gradio je svoje mjesto na hrvatskoj i svjetskoj dizajnerskoj sceni trajnim zalaganjem za promicanje hrvatskog vizualnog identiteta i pravovremenim reagiranjem na izazove društva koje se neprestano mijenja.

Iz teksta Borisa Ljubičića
Mnogi dizajneri su načinili tisuće plakata i za njih je to pitanje suvišno. Možda su ga postavljali na početku dizajniranja plakata, možda samo za prvi ili čak ni tada jer od ToulouseaLautreca, kojeg drže ocem plakatnog dizajna, pa do danas, dugačko je povijesno razdoblje u kojem je dizajn plakata prihvaćen kao posebna disciplina unutar grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija, a i šire te posebna definicija nije više potrebna. ToulouseLautrec je imao iznimne plakate već na početku svog slikarskog opusa, unoseći na njih slikarski rad, uz obvezan dodatak teksta. Vizualna draž njegovih plakata leži u činjenici da je sliku iz galerije ili muzeja postavio na plakatni stup, a to je otvoreni prostor, trg, ulica… Taj novi demokratski oblik vizualnog komuniciranja se zapravo nije promijenio, osim što se posebno selekcionirani plakati sada izlažu i u galerijama i muzejima kao klasičan art, a ima slučajeva da se upravo za te prostore i dizajniraju. Zapravo upitno je koliko je plakat dizajn-projekt. Zato sam za svaki novi projekt plakata postavljao naslovno pitanje (što je to plakat?), uz jedno još teže i elementarnije: kako definirati dizajn na zadanoj površini papira i u raspoloživoj tehnici tiska. Komunikacija je u temelju dizajna plakata, iako ima i posve nekomunikativnih plakata koje držimo uspješnima. To su misaoniji radovi koji mogu trajati u vremenu i duže se promatrati. Ulica, trg, javni prostor zapravo je izložbeni prostor u kojem se odmjerava vrijednost plakata. Plakat za 7. zagrebački salon to najbolje ilustrira, jer se dizajn na plakatnom mjestu bojom izvodi i na pločniku. Dizajn, koncept ili autorska ideja kojom je plakat određen, može biti vizualno jednostavna ali misaono jako slojevita i teže dokučiva zbog vizualne praznine bijelog papira (5. salon mladih).