Patrizia Dona djeluje na području presijecanja vizualne umjetnosti i dizajna, a svi njeni modni projekti ujedno su i istraživački i eksperimentalni, i primjenjivi za proizvodnju u manjim ili većim serijama nosivih odjevnih predmeta i dodataka. Njen studio, Laboratorio Dona, može se prvenstveno opisati kao mjesto redizajna, rekonstrukcije i recikliranja najrazličitijih nađenih upotrebnih predmeta i reinterpretacije mode kao medija. Fasciniraju je visokoestetizirani, jednostavni i kompleksni mehanički objekti, poput starih pisaćih strojeva i muzičkih instrumenata čije dijelove ugrađuje u svoje kolekcije. Rezultat tih rekonstrukcija nikad nije površno naslanjanje na retro estetiku, već rastuće serije proizvoda koji u sebi oživljavaju izgubljeni senzibilitet za “začudnost” industrijski proizvedenih predmeta.
Hommage a Remington, Laboratorio Dona
“Taktilnost” i “mehaničnost” starih tehnologija ovdje predstavlja svojevrsno uporište za promatranje odnosa tijela i modnog predmeta kao njegovog produžetka. U tom području lakše je uspostaviti jasne analogije, kojima Patrizia Dona vrlo uspješno barata. Primjerice, u kolekciji “Hommage a Remington” sklop metalnih ručica s pisaćeg stroja koje utiskuju slova u papir očigledna su metaforička i asocijativna analogija glasnica, a autorica ih reinterpretira kao ogrlicu i time njihovu izvornu funkciju dodatno simbolički povezuje s tijelom. Kožnata “pluća” harmonike u kolekciji “Metamorfodion #2” postaju višestruki džepovi torbi, a metalni prsten s ključem i navojem iz kolekcije “Objects to wear” istovremeno nosi i eleganciju i robusnost mehaničke stege. Konačno, projekt “Souvenirs d’Enfance – La manufacture des automates“, baziran na 18-stoljetnom konceptu “automatona”, u cijelosti i skoro parodično demonstrira modu ni manje ni više nego kao kibernetski medij.
U HDD galeriji autorica predstavlja novu/staru kolekciju FILIGRANE – ROBE DE COLLANT, projekt započet još za vrijeme studija na Willem de Kooning Academie u Rotterdamu, ali tek sada realiziran u cijelosti. Finu mehaniku zamijenilo je fino industrijsko tkanje, zbog osjetljivosti materijala praktički gotovo neprenosivo na manufakturne uvjete u kojima ova autorica obično radi. Koncept kolekcije temeljen je na pedantnom recikliranju i redizajniranju postojećih odjevnih predmeta, komercijalno dostupnih ženskih najlonskih čarapa, te njihovoj tipološkoj i žanrovskoj reinterpretaciji – prenamjenjuje ih u košulje i haljine, poigravajući se pritom i s kontekstom visoke mode. Stavljajući postojeći odjevni predmet u novi kontekst, počinju se javljati nova idejna, tehnička i estetska rješenja, svjesno oslonjena na njegovu izvornu strukturu i namjenu iskorištenog predmeta. Sve fine teksture, varijacije u gustoći i slojevitosti tkanja, uglavnom proizlaze iz nastojanja da se maksimalno ispoštuju i iskoriste manje ili više standardizirani elementi konstrukcije dekonstruiranog predmeta i prevede ih se u novi konstrukcijski sklop koji odgovara novoj tipologiji.
Filigrane – Robe de collant, Patrizia Dona
Utoliko je važno reći kako Patrizia Dona ne radi s posve sirovim materijalom, nego s gotovim izvornim proizvodima. Njihov privremeni status “ready-madea” naglašen je u dva periferna segmenta projekta – uvjetno rečeno grafičkim izlošcima nastalim fiksiranjem najlonskih objekata između prozirnih stijenki pleksiglasa, te serijom ambalažnih uzoraka s autoričinim originalnim crtežima koji simbolički zaokružuju proces prisvajanja. Ta dva popratna segmenta zapravo otkrivaju dva temeljna polazišta rada – s jedne strane fascinaciju materijalom, njegovom propusnom teksturom i interakcijom s prirodnim svjetlom, a s druge fascinaciju kontekstom proizvodnje i distribucije. Uz filigransku suptilnost, “Filigrane – Robe de collant” ujedno nosi i određenu ironiju spram koncepta visoke mode s kojim koketira. Sav efekt luksuza isključivo proizlazi iz finog tkanja masovne tvorničke izrade. Time se pažnja zapravo vraća na kompleksan proizvodni proces koji stoji iza mnogih svakodnevnih predmeta, a kojima očigledno vrlo rijetko pridajemo status ekskluziviteta. Naravno, ova trenutačna sinergija masovne proizvodnje i minucioznog ručnog rada nosi i element apsurda – središnji dio kolekcije objekti su toliko delikatni da se i najmanjom nepažnjom transformiraju do bezobličnosti. No, kao i sve dosadašnje “eksperimentalne” kolekcija autorice, i ova je rezultirala i svojom primjenjivom, nosivom inačicom kao logičan finalni korak cijelog ovog zaigranog procesa redizajniranja.
Marko Golub
O autorici:
Patrizia Dona je modna dizajnerica i samostalna umjetnica; živi i radi u Amsterdamu i Zagrebu. Bavi se ispitivanjem granica i mogućnosti na području mode. Nakon završenog studija modnog dizajna, fokus njenog interesa postaju ready made objekti koje redizajnira i pretvara u seriju nosivih predmeta, accessoriesa. Svoje kolekcije accessoriesa naziva objektima za nošenje -“Objects to wear”. Patrizia Dona rođena je 1972. g. u Zagrebu gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu, smjer Povijest umjetnosti i Etnologija. Po završetku studija odlazi u Rotterdam i upisuje studij Modnog dizajna na Willem de Kooning Academie. Za vrijeme i kratko nakon studija radi kod belgijskih dizajnera A.F. Vandevorst u Antwerpenu, te kod istih radi kao stilist na njihovim revijama u Parizu. Diplomirala je 2006. sa Cum Laude, a završna kolekcija “Souvenirs d’Enfance” nominirana je za nagradu akademije (Drempelprijs). Godine 2009. nagrađena je jednom od tri jednakovrijedne nagrade na 43. Zagrebačkom salonu.