Iz predgovora Marka Goluba i Dejana Kršića:
“Mihajlo Arsovski nesumnjivo je jedna od najznačajnijih figura hrvatskog grafičkog dizajna uopće, štoviše pojedini dijelovi njegovog opusa, kao veće cjeline ili pojedinačni fragmenti – prije svega plakati, naslovnice knjiga i časopisa ili fascinantne kompozicije teksta, slovnih znakova, tekstura i slika – i sami su stekli svoj vlastiti mitski status, voljeni od onih u čijem su pogledu zatitrali, obožavani od svih koji pažljivije čitaju njihov pažljivo nijansirani vizualni vokabular. Kao što je mnogo puta rečeno, za razliku od većine drugih dizajnera tog perioda, Arsovski u dizajn ne dolazi iz slikarstva i ilustracije odnosno arhitekture. Stoga je njegov dizajnerski pristup bitno utemeljen na tipografiji, oblikovanju slovima. Kod Arsovskog slovo nije primarno shvaćeno kao područje književnog, literarnog, pjesničkog, poetskog, nego upravo vizualnog. Slovo, riječ, tu se javljaju kao vizualna činjenica, forma i kontraforma (uvijek izuzetno važna u tipografiji), prostor, volumen i slično.

Postav izložbe OPREMIO: MIHAJLO ARSOVSKI – Oblikovanje knjiga i periodike od 60-ih do danas (HDD galerija, 12. – 29.3.2019.)

Svi dizajneri služe se tipografijom, ali nitko ne koristi tipografiju i njene izražajne mogućnosti na sasvim isti način kao on. Ni princip kolažiranja nije izmislio (iako ga je u domaćoj sredini možda i najsnažnije popularizirao), ali ga je internalizirao na toliko specifičan način da je i njegovim suvremenicima i kasnijim generacijama vjerojatno bilo jasno da ga ne mogu slijediti bez da upadnu u zamku manire iz koje će se teško izvući. Tu sigurno leži jedan od problema s recepcijom Arsovskog u domaćoj kulturnoj sredini, kao nekog tko ju jest duboko obilježio i dotaknuo mnoge njene bitne sastavnice, ali je svejedno ostao iskorijenjen iz nje.

Časopis Teka

Po izboru i tretmanu tipografije njegov autorski jezik instantno je prepoznatljiv širom raspona od više od pola stoljeća njegovog djelovanja, tijekom kojeg se i u dizajnu i u tehnologiji na koju se oslanja kao i u društvenom kontekstu štošta puno puta promijenilo. Pritom taj jezik nije jednoznačan – u jednom je trenutku modernistički pročišćen, u drugom gust i zasićen, barokan do prenaprezanja, a zatim mu „boju“ daju sasvim suptilne teksture i međuodnosi koji humaniziraju naizgled suzdržane i minimalističke kompozicije. U nekim slučajevima naći ćemo i jedno i drugo na istom mjestu – tiho, pa glasno, pa opet tiho – to u muzici zovu „dinamika“.

Nije čudno da neki autori (poput Željka Serdarevića) tipografske i grafičke kompozicije Arsovskog uspoređuju s glazbenim partiturama, i pritom nije riječ samo o dojmljivoj vizualnoj asocijaciji, nego o prepoznavanju prepletenosti različitih medijskih formi i njima pripadajućih osjetilnih aspekata – riječ kao slika, slika kao rečenica, slovo kao znak i kao zvuk, štampani tekst u odnosu na svoju govornu, izvedbenu komponentu, simultani tijek svega toga ritmiziran bjelinama, snažnim grafičkim akcentima, orijentacijom i smjerom čitanja, sudaranjem nespojivih vrsta pisama, varijacijama u debljini i međuprostorima, ponekad funkcionalnim i logičnim, a jednako često apsurdnim i nepredvidljivim. U svakom grafičkom artefaktu koji je oblikovao sve djeluje skladno, smisleno i dramatično poput kompleksne slagalice koja ne tolerira ni minimum odstupanja, a opet se ne može nazvati sistemom, jer se opire racionalizaciji. Za razliku od svog starijeg kolege i dugogodišnjeg prijatelja Picelja, Arsovski nije autor programiranog sistema, matematičke iteracije. Čak i kad je tome najbliži, u dugogodišnjoj seriji knjiga i naslovnica biblioteke Razlog, ili u CeKaDeovoj seriji ekonomskih i političkih izdanja, on uvijek intuitivno reagira na temu, sadržaj, promjenu konteksta pa i tehničkih uvjeta kao što su na primjer promjene izdavača ili tiskare, i uvijek je tom, često “zafrkantskom” dijalogu s djelom spreman podrediti neku apstraktnu čistoću unaprijed definirane serije.

Aleksandar Flaker, “Ruska avangarda”, SN Liber i Globus, 1984.

Rad na izložbenom predstavljanju Mihajla Arsovskog predstavlja izazov iz sličnih takvih razloga, pa je stoga odluka da se koncentriramo samo na jedan segment – oblikovanje knjiga i (uglavnom stručne) periodike – uz pragmatične razloge poput veličine prostora HDD Galerije i ograničenog budžeta, proizašla iz potrebe da se pokušamo kretati unutar relativno čvrstog okvira. Iz sličnih je razloga i izložba kojom je 2008. obilježena dodjela nagrade za životno djelo, Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog, održana u organizaciji HDD-a u Galeriji SC-a, bila koncentrirana samo na plakate povezane s naručiteljima iz kulturnog pogona Studentskog centra. To ujedno znači i da smo se odmaknuli upravo od onog dijela njegovog rada koji je najprepoznatljiviji, najčešće izlagan i najčešće interpretiran i obrađivan (plakati), ali i od najreprezentativnijih primjera psihodelijske i pop estetike (studentski tisak, Pop Express) koju se u najvećoj mjeri povezuje s ovim autorom.

Biblioteka Prolog, Cekade

Izložba pred vama prati, manje ili više kronološki, oblikovanje Mihajla Arsovskog od prvih brojeva časopisa Razlog (izd. Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, 1961. – 1968.), zatim knjiga iz istoimene biblioteke (1963. – 1983.), časopisa Život umjetnosti (izd. Institut za povijest umjetnosti, 1967. – 1971.), Biblioteke Kolo (izd. Matica hrvatska, 1970. – 1972.), časopisa (1972. – 1975.) i biblioteke Teka („BiblioTeka“, izd. Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu, 1973. – 1976.), izdanja SN Liber (1975. – 1984.), do čitavog niza izdanja zagrebačkog CeKaDea koja između ostalog uključuju časopis Prolog (1972. – 1986.) i Politička misao(1977. – 1998.), biblioteke Prolog (1978. – 1989.), Znaci (1978. – 1989.), Politička misao i Ekonomska biblioteka (1982. – 1990.).

Već iz ovog doista osnovnog, doista pojednostavljenog informativnog pregleda, jasno se da iščitati kako je Arsovski, naročito u svom najaktivnijem razdoblju od ranih 60-ih do 90-ih imao sreću vezati se za institucije i ljude koji su desetljećima bili ne samo njegovi naručitelji, nego na izvjestan način i radna sredina, kulturni krug, a često i prijatelji. U tom je periodu njegovo djelovanje u najvećoj mjeri vezano za dva važna centra kulturne proizvodnje. Između ranih 60ih kad se javlja i afirmira na sceni, pa sve do polovice 70-ih kad prekida suradnju s Teatrom &TD a ubrzo zatim i s Tekom i BiblioTekom, to je prije svega bio kulturni pogon oko Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu (SEK, IFSK, Majski festival, časopis i biblioteka Razlog, Galerija SC, Komorna pozornica, Teatar &td, Muzički salon, Teka…). U drugoj sekvenci, od sredine 70-ih do početka 90-ih, Arsovski se uz izložbene plakate (prvenstveno za GSU, ali i Kabinet grafike i niz pojedinačnih izložbi i manifestacija) upravo dominantno bavi knjigama, a centralno mjesto njegove produkcije tada predstavlja izdavački program CeKaDea (Centra za kulturnu djelatnost) pod vodstvom Slobodana Šnajdera. Dodamo li ovome samo dugotrajnije suradnje s drugim izdavačima (u prvoj sekvenci tu je još i časopis Život umjetnosti Instituta za povijest umjetnosti te biblioteka Kolokoju za Maticu hrvatsku oblikuje od 1970. do 1972., a u drugoj izdanja SN Liber), već samim nabrajanjem postaje jasno da je Arsovski autorski vezan uz neke od najvažnijih knjižnih biblioteka i nizova izdanja u kontinuitetu od ranih 60-ih do početka 90-ih godina.

Uz ova izdanja koja se mogu promatrati kao veće cjeline, u izložbu smo naravno uvrstili i niz pojedinačnih knjiga, kataloga i publikacija koje se javljaju kroz čitav raspon njegove dizajnerske karijere. Brojčano ih je najviše od 90-ih do danas, kad Arsovski radi smanjenim intenzitetom, sporadično, održavajući veze s pojedinačnim autorima (prije svega književnicima i umjetnicima), a puno manje s izdavačima. Osim knjiga, na izložbu smo uključili nekoliko plakata povezanih s knjigama: četiri iz serije promotivnih plakata za časopis Teka i plakat za nastup hrvatskih nakladnika na Frankfurtskom sajmu knjiga iz 1995., s kojim je Arsovski sudjelovao na prvoj izložbi 01, održanoj 1999. u Galeriji Forum. Upravo tim svojim, kako ga sam karakterizira, “diplomskim radom”, povlači se iz daljnjeg sudjelovanja u svim sličnim manifestacijama. Na plakatu i klapnama kataloga izložbe 01 (dizajn Ljubičić i Igor Masnjak) bila su ispisana prezimena svih izlagača abecednim redom: prvi Arsovski a posljednji Žinić. (…)”