Mark de Kruijk je direktor privatne tvrtke Westergasfabriek u Amsterdamu. Westergasfabriek, nekadašnja gradska plinara izgrađena 1883., danas je amsterdamsko kulturno žarište, s preko 15 000 m2 zgrada i 14 hektara vanjskog terena uključujući i park. Park služi rekreativnim aktivnostim, ali je i mjesto na kojem se održavaju velika događanja na otvorenom. On i njegov tim odgovorni su za izbor korisnika / ‘stanara’ kompleksa i politiku održavanja evenata (oko 250 godišnje), sam brend Westergasfabrieka i svakodnevni rad u tijesnoj suradnji s lokalnom vlašću. Prethodno je radio kao direktor projekta Amsterdam Topstad za Gradsko vijeće. Glavni cilj projekta bio je vratiti Amsterdam među „top 5“ gradova u svijetu. Odgovarao je za budžet od 50 milijuna Eura i radio s timom 20 ljudi u bliskoj suradnji sa sveučilištima, bankama, međunarodnim organizacijama i kulturnim sektorom.
Recite nam o vašem profesionalnom iskustvu prije nego što ste postali direktorom Westerhausfabriek?

Nakon studija iz područja masovnih komunikacija i ekonomije radio sam najprije kao istraživač i konzultant na različitim komercijalnim projektima, a desetak godina kasnije počeo sam raditi i za državu, u početku za Ministarstvo kulture, a zatim u tijesnoj suradnji s Gradonačelnikom Amsterdama te u Gradskom vijeću za ekonomiju i kulturu. 2010. godine pozvan sam da budem direktor Westergasfabriek.

Koje su bile glavne ideje oko oživljavanja Westergasfabriek u kontekstu općeg promišljanja revitalizacije industrijske baštine, te koje su bile ključne okolnosti koje su omogućile da se zamisao realizira?

2000. godine, kad su vlasnici Westergasfabrieka započeli ovaj projekt, bio je to ozbiljan skok u nepoznato. Da, imali su puno iskustva u razvoju različitih projekata, ali revitalizacija stare tvornice novim sadržajima i namjenom za njih je bila nešto sasvim novo. Vidjeli su to kao svojevrstan čin odgovornosti prema gradu. Naime, stare zgrade, izgrađene 1883., bile su u jako lošem stanju pa su ih uspjeli kupiti po vrlo niskoj cijeni, no morali su obećati lokalnim vlastima da će ih obnoviti i oživjeti cijeli kompleks kao kreativno i kulturno žarište. Nekoliko godina kasnije, s investicijom od oko 30 milijuna Eura, obnova je bila završena, a u međuvremenu su jako puno truda u to uložile i lokalne vlasti. Bilo je potrebno sanirati i očistiti površinu od oko 14 hektara, jer je cijelo to područje bilo jako zagađeno još u vremenu kad je na tom mjestu djelovala plinara.

Od prvog dana glavni fokus bio je pretvoriti prostor u kreativnu točku za brojne različite skupine: ljude koji žive u susjedstvu, stanovnike Amsterdama, ali isto tako i turiste te poslovne ljude iz zemlje i inozemstva. Ključ uspjeha našeg pristupa je stalno eksperimentiranje. Dakle, ako smo sigurni oko toga što ne želimo raditi, i dalje nam ostaje puno mogućnosti, poput plesnih događanja, klasične glazbe, rolanja, predstavljanja proizvoda, konferencija i tako dalje. Osim toga, uzeli smo si dosta vremena. Trebalo nam je sedam godina da pronađemo odgovarajuću trgovinsku bilancu. Ako treba sve sažeti u par riječi, onda se radi o sljedećemu: fleksibilnost i strpljivost.

Zanimljivo je da se Westergasfabriek ne oslanja na financiranje iz javnog budžeta, ali se ipak u svom funkcioniranju dobrim dijelom temelji na tijesnoj suradnji s lokalnim vlastima. Koje su glavne karakteristike te suradnje – što jedni dobivate od drugih?

Westergasfabriek se nalazi u blizini stambenog područja, što znači da moramo biti svjesni utjecaja našeg poslovanja na ljude koji žive u našem susjedstvu. U tom smislu postoje određena ograničenja koja utječu na programe u različitim dijelovima kompleksa. Za velika događanja koja uključuju glasnu muziku moramo pitati za dozvole. No, iako to predstavlja ograničenje, s druge je strane i jedna vrsta suočavanja sa stvarnošću. Također, budući da nismo vlasnici okolnog terena, moramo se dogovarati s vlastima kad želimo organizirati događanja izvan samog kompleksa.

Zbog svega toga izgleda da smo jako ovisni o odlukama koje donose vlasti, no i oni sa svoje strane jako dobro znaju da je to što radimo važno za lokalnu zajednicu i sam grad. Godišnje nas posjeti oko pet milijuna ljudi te nam zbog toga ostavljaju puno slobode. Konačno, lokalna vlast vodi računa o cijelom tom području u smislu brige za sigurnost i održavanje parka.

Koje su trenutne ambicije i ciljevi Westergasfabrieka. Ovisi li projekt o kontinuiranom razvoju da bi ostao održiv, te na koje načine i u kojim smjerovima?

Naziv mog predavanja je „Prenamjena je beskrajna priča“. To znači da se moramo stalno iznova preispitivati, jer ono što je danas u modi, sutra više nije te stalno moramo biti u potrazi za novim inicijativama. Dio naših prostora trajno iznajmljujemo, ali vrlo smo strogi u odabiru korisnika te pažljivo „kuriramo“ poslovne sadržaje kojima dajemo prostor. Prije nekoliko godina odlučili smo iskoristiti dio prostora za dva dnevna talk-showa koji se emitiraju na nacionalnoj televiziji. Istovremeno, investirali smo i u kazalište, a u tom trenutku već smo imali organizirano i kino. Nedavno smo s North Sea Jazz Festivalom dogovorili osnivanje stalnog jazz kluba. S više od 250 različitih događanja tijekom godine, imamo mogućnost stalno stvarati nešto novo. Moja uloga kao direktora je voditi računa o našem brendu i tome što želimo biti i kako se želimo predstaviti. Imamo još novih planova, želimo pokrenuti hotel na našem terenu, a imamo želju i preusmjeriti se u potpunosti na energetsku održivost. Želimo biti doista zelena zona.

Na koje načine Westergasfabriek komunicira i radi s kulturnim institucijama i drugim inicijativama koje djeluju izvan kompleksa? Koliko je vaša inicijativa povezana s kulturnom i kreativnom scenom općenito?

Da budem iskren, moj glavni fokus su Amsterdam i Nizozemska. Iako imamo mnogo iskustva, moramo voditi računa o tome da vodimo posao. Čast nam je biti pozvanima da savjetujemo nekog u inozemstvu, ali istovremeno moramo brinuti i za sam prostor Westergasfabrieka. Sudjelujemo u različitim međunarodnim forumima, poput European network of roundhouses, te smo u tom smislu cijelo vrijeme povezani nekim suradnjama.
Na nacionalnoj razini, radimo s različitim kulturnim institucijama. U tome je vrlo važno da sve strane razumiju pozicije i interese drugih, jer nam se suradnja mora isplatiti. Mnoge kulturne institucije naviknute su na državno subvencioniranje, tako da od samog početka želimo raščistiti naša polazišta: suradnja znači da obje strane znaju koju dodanu vrijednost dobivaju kroz tu suradnju.

U kojoj mjeri programski sadržaji Westergasfabrieka referiraju na sam industrijski kompleks kao dio baštine? Koliko je važno osvijestiti publiku o povijesnom kontekstu?

Ne bavimo se toliko poviješću Westergasfabrieka kao bivše plinare, jer ne želimo biti muzej. Jedino što želimo podcrtati je da tu postoji povijest dulja od 130 godina jer smo smješteni blizu jednog od prvih kanala koji povezuju Amsterdam i Haarlem. Također, prvi vlak u Nizozemskoj kretao je upravo s ove točke. Jednom godišnje, tijekom Dana nizozemske baštine, otvoreni smo za svu publiku besplatno.

Na koji način Westergasfabriek, osim što je otvoren za profitne i neprofitne sadržaje, zadržava svoju kvalitetu „javnog prostora“, odnosno takvog koji je otvoren prema zajednici?

Dijelom samim tim što surađujemo s lokalnim vlastima. Kao što sam ranije spomenuo, ovaj položaj znači da moramo biti jako svjesni utjecaja našeg poslovanja na zajednicu. No to je također i nešto o čemu se svakodnevno razgovara. Naravno, susjedstvo je zadovoljno našim djelovanjem. Ljudi dolaze u park, gdje rade izlete ili se jednostavno opuštaju, a mogu ići i u kino, kazalište, na performanse, u restorane itd. U tom smislu, stanovnici neposrednog susjedstva zadovoljni su onim što nudimo te su nam dali ocjenu 8.5 prema nedavnom istraživanju, što je zaista pohvalno. Događaju nam se i greške, najčešće zbog neizbježne buke, ali na svaku pritužbu odmah reagiramo, čak i usred noći. Shvaćamo naše susjede vrlo ozbiljno!

Može li se reći da građani Amsterdama doživljavaju vaš prostor kao vlastiti, bez obzira na činjenicu da je u privatnom vlasništvu?

Da, mnogi nisu ni svjesni da je riječ o privatnom vlasništvu.

Na koji je način moguće uključiti se u aktivnosti Westergasfabrieka – kao komercijalna inicijativa, ili kao umjetnik? Postoje li inherentna pravila i iznimke?

Kao što sam ranije rekao, mi smo komercijalni subjekt i moramo znati što svi ti umjetnici, pojedinci i poslovne inicijative donose sa sobom. Ponekad nudimo prostor gotovo bez naknade, ali u tom slučaju dogovaramo se oko toga što dobivamo zauzvrat. Primjerice, to može biti „besplatan“ publicitet. Za Westergasfabriek vrlo je važno da razumijemo logiku dodatne vrijednosti. Možemo reći kako je glavno pravilo da postoji sinergija između poslovnih subjekata, pojedinaca, umjetnika i nas.