Razvoj grada kakvog ga danas poznajemo neraskidiv je s razvojem idustrija u 19. i 20. stoljeću. Industrijska arhitektura već dugo je uklopljena  u lice grada i veoma često postala je dio užeg centra, obogaćujući ga svojim specifičnim jezikom, strukturom i urbanim cjelinama.
Deindustrijalizacija i premještanje industrije, ispraznilo je formu od sadržaja,  ostavilo prostore, cijele otoke unutar izgrađenih cjelina, prepuštene novim interpretacijama, od potpunog uklanjanja do prenamjena. I dok u je u širem europskom krugu, potencijal industrijske baštine prepoznat i reinterpretiran, uspješno uklopljen u nove urbane matrice, kod nas još uvijek čeka da bude vrednovan i da mu se da nova namjena.

Predavanja su uvrštena u Sustav stalnog stručnog usavršavanja Hrvatske komore arhitekata.

PROGRAM

SISAK
11:00 Sven Sorić: Mogućnosti utopije
11:45 Vlatko Čakširan: Uloga gradskog muzeja Sisak u prezentaciji industrijske baštine grada Siska

RIJEKA
12:15 Idis Turato: Pozdravi i proizvodi iz industrijske bašte
13:15-14 :00 Pauza

LABIN
14:00 Marko Sančanin, Azra Suljić: Turistički potencijali industrijske i rudarske baštine Raše i Labina

ZAGREB
15:00 Saša Begović: Postindustrijski otoci u središtu grada
16:00 Dodjela nagrada ARTUR 2017

Stručni interdisciplinarni ocjenjivački sud u sastavu Dafne Berc, Jasenka Kranjčević i Alan Kostrenčić

IZLOŽBA

SANDRO ĐUKIĆ: Potrošeni oblici/The Outworn Structure, Željezara Sisak

Sandro Đukić: The Outworn Structure/arch_022_122_7479.106 x 159 cm, pigment print, 2015.

„Potrošeni oblik – The Outworn Structure“, multimedijalni rad – instalacija, kombinacija videa i analogne fotografske arhive – artist book-ova.  Bavi se problemom vremena, odnosno trajanjem i prolaznosti društveno – povijesnih fenomena. I u ovoj seriji postoji subjekt, samo što je sada šahiste zamijenila tvornica – Željezara Sisak, negdašnji industrijski gigant i ponos socijalističke izgradnje i napretka. Što je od tog modernističkog kompleksa ostalo danas, nakon 20-ak godina tranzicije, pretvorbe i promjene tehnološke i ekonomske paradigme, jasno govore autorove fotografije velikog formata snimljene vidljivim sugestivnim autorskim pečatom. Te fotografije svjedoče o nemaru društva o svom (u ovom slučaju vrijednom industrijskom) nasljeđu, kao i nebrizi o njegovim akterima, odnosno radnicima koji su svojom proizvodnjom nekad u toj tvornici stjecali znatne prihode. Najjednostavnije rečeno serija „Potrošeni oblik – The Outworn Structure“ odraz je društva u kojem živimo i kao takva zauzima svoje mjesto u Đukićevim, ali ne i samo  njegovim arhivima. Ovom serijom Sandro Đukić potvrđuje načelo da je autorski osmišljena i tehnološki korektno provedena dokumentacija najbolji kritičar stvarnosti, a da ujedno svojim, u biti ekspresivnim narativom, konstataciju smješta u umjetničke sfere.    (preuzeto iz  teksta Mladena Lučića)

Sandro Đukić: The Outworn Structure/arch_022_143_8749, 152 x 270 cm, pigment print, 2015.

BLOK SISAK

SVEN SORIĆ: Mogućnosti utopije – Promišljanje prostornih potencijala postindustrijskog pejzaža Siska 

Nakon stoljeća i pol industrijskog razvoja koji je kulminirao sredinom druge polovice dvadesetog stoljeća, današnji je prostor Siska izbrazdan neaktivnim industrijskim pogonima, zapuštenim infrastrukturnim koridorima ali i bogatom ostavštinom stambenog fonda i prostornih resursa nekadašnjeg metalurškog giganta Željezare Sisak. Na koji način iskoristit prostorne potencijale praznih industrijskih pogona i sustav infrastrukture koja premrežuje gradski pejsaž? Može li prostor nekadašnje radničke utopije postati nukleus novooživljenog urbaniteta? Niz sličnih pitanja promišljaju članci, opširna studija i spekulativni urbanistički projekt koji su nastali tokom nekoliko semestara nastave u sklopu urbanističkih i diplomske radionice na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Tvornica špirita i likera P. Teslić, Sisak

SVEN SORIĆ (1989.) diplomirani je arhitekt. Kao freelance dizajner radi na područiju izdavaštva u kulturi i na praksi analognog tiska. Arhitekturu dotiče kroz dizajn i suradnju na istraživačkim projektima. Koautor je priopćenja na dvije međunarodne konferencije na temu industrije s prof. dr. sc. Bojanom Bojanić Obad Šćitaroci, te je koautor tekstova i suurednik knjige “Ivo Bartolić — modernistička arhitektura Siska” s dr. sc. Borkom Bobovec, mr. sc. Vlatkom Čakširanom i dr. sc. Lukom Korlaetom. Profesionalni je član HDD-a i HZSU.

VLATKO ČAKŠIRAN: Uloga Gradskog muzeja Sisak u prezentaciji industrijske baštine grada Siska

Gradski muzej Sisak već dugi niz godina radi na prezentaciji industrijske baštine grada Siska kao jednog od segmenata bogate kulturno – povijesne i prirodne baštine koju taj grad ima. Nakon procesa deindustrijalizacije koji je zahvatio grad od početka Domovinskog rata, došlo je do velikih problema u njegovom gospodarskom razvoju i funkcioniranju kao urbanog središta. Bilo je potrebno pronaći nova rješenja koja bi mogla barem djelomično nadomjestiti praznine u njegovom razvoju. Industrijska baština se pokazala kao jedna od mogućnosti iskorištavanja u svrhu stvaranja novih vrijednosti grada. Nizom akcija ona je uspješno stavljena na razinu razvojnog potencijala i prihvaćena s viših instanci. Gradski muzej Sisak objavio je kartu industrijske baštine, pokrenuo manifestaciju „Dani industrijske baštine grada Siska“ i osmislio projekt „Info centar industrijske baštine – Holandska kuća“ koji se uspješno realizira sredstvima iz europskog fonda.

VLATKO ČAKŠIRAN ravnatelj Gradskog muzeja Sisak, već 12 godina bavi se istraživanjem industrijske baštine grada Siska, te se aktivno bavi problematikom iskorištavanja takvog tipa baštine u budućem razvoju grada. U tom razdoblju napravio je kartu industrijske baštine grada Siska, pokrenuo manifestaciju Dani industrijske baštine grada Siska i bio inicijator projekta „Info – centar industrijske baštine Holandska kuća“. Ujedno napisao je niz tekstova o problematici industrijske baštine Siska te je sudionik nekoliko skupova na kojima je prezentirao tu problematiku. Autor je teksta o stambenoj izgradnji Siska od 1945. do 1965. u katalogu izložbe „Arhitekt Ivo Bartolić – Modernistička arhitektura Siska“. Ujedno je i autor i koautor nekoliko izložbi s temom industrijske baštine – „Gradska munjara Sisak 1907. – 2007“, „70 godina Željezare Sisak“, „Kolonija likovnih umjetnika Željezare Sisak 1971.- 1990.“, „Književna nagrada Željezare Sisak 1976. – 1990.“ i „Gutlja jedan, ali vrijedan. Segestica Sisak 1917. – 2017.“.

BLOK LABIN

MARKO SANČANIN, AZRA SULJIĆ:Turistički potencijali industrijske i rudarske baštine Raše i Labina

Industrija Istarskih ugljenokopa Raša obuhvaća impresivan tehnološki krajolik koji se proteže na oko 200 km2 nadzemnog pejzaža današnje istočne Istre i preko 14 km podzemnih rudarskih potkopa. Povijesna slojevitost preko 400 godina rudarenja, mjerilo i spomenička vrijednost materijalnih ostataka, tehnička inventivnost napuštenih postrojenja i visok standard rudarskih naselja, tehnološka i kulturna prožetost rudarstva i nematerijalne baštine lokalnog stanovništva te nesvakidašnja prostorna i ambijentalna kvaliteta industrije i mediteranskog krajolika; sve su to kvalitete koje gotovo školski ilustriraju potencijale za kvalitetan kulturni turizam. Ipak prošlo je preko 20 godina od zatvaranja zadnje jame u Tupljaku, a na području općina današnje Labinštine situacija se jedva pomakla s mrtve točke. Iako se za bivšu industriju počeo vezivati, u Hrvatskoj još nedovoljno jasan, termin baština, najčešće se nedostatak financijskih sredstava navodi kao ključan razlog neaktivnosti i nedostatka političke volje. Ili je posrijedi ipak nedostatak vizije i nesposobnost da se budući razvoj, posebno turizma, sagleda kroz neiskorištene resurse industrijskog naslijeđa?

Kroz kombiniranu formu razgovora sa paralelnim projekcijama Azra Suljić i Marko Sančanin napravit će refleksiju na 20-ak godina aktivne uključenosti u baštinske projekte u Labinštini. Posebno će se osvrnuti na slučaj još uvijek nezaštićenog naselja Raša – jedinog cjelovito sačuvanog primjera urbanizma i arhitekture Gustava Pulitzer Finalia te Labinske knjižnice – uspješnog primjera prenamjene bivše upravne zgrade rudnika u javnu i kulturnu namjenu.

AZRA SULJIĆ, dipl. ing. arh,  (Zagreb 1970.) diplomirala 1995. g. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.  Radi na doktorskoj disertaciji na doktorskom studiju Arhitektura i urbanizam na AF u Zagrebu. Od 1995. do 1998. zaposlena na Zavodu za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Od 1998. partnerica u arhitektonskom uredu ASK atelier. Glavno područje djelovanja ureda određeno je temeljem licenci za rad na kulturnim dobrima i u području prostornog planiranja. Od 2010.-2011. članica Izvršnog odbora Društva arhitekata Zagreba
Kroz dvadesetogodišnju praksu i poslijediplomski studij na području graditeljskog nasljeđa stekla je teorijsko i praktično znanje vezano uz tematiku prenamjene brownfield lokacija.
Sudjelovala je u izradi više projekata i studija te je voditelj izrade studija i urbanističkih planova uređenja vezanih uz tematiku područja, kao što su npr., prenamjena napuštene rudarske arhitekture i infrastrukture na području Labinštine, kompleksa tvornice Badel u Sesvetama, prenamjene sustava kamenoloma kod Orahovice u turističke i sportske sadržaje i sl.

MARKO SANČANIN, dipl. ing. arh. (Zagreb, 1975.) studirao je političke znanosti i arhitekturu, diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
2000. godine osniva Platformu 9,81 – neprofitnu organizaciju koja je istraživala prostorne posljedice kulturne, ekonomske i političke tranzicije i bavila se različitim oblicima arhitektonskog i urbano-kulturnog aktivizma.
Od 2012. djeluje kao free-lance arhitekt, umjetnik, kritičar kulture i arhitekture te autor i suradnik na projektima u polju kulture.

BLOK RIJEKA

IDIS TURATO: Pozdravi i proizvodi iz industrijske bašte

Hartera
Promijenjeni uvjeti rada, nove tehnologije i otvorena mreža globalnih migracija uvjetovali su stanje unutar kojeg je moguće drugačije shvaćanje i upražnjavanje rada, odmora i dokolice. Globalni mediji, nove tehnologije, umjetna inteligencija i share-ekonomija ubrzavaju socijalne i ekonomske procese te traže od gradova nedvosmislene i jasne odgovore o uvjetima i prostornim mogućnostima proizvodnje, stanovanja i turizma. Drugačija vjerovanja, novi društveni i politički konsenzusi otvaraju mogućnost da napušteni prostori rada, proizvodne, skladišne i lučke infrastrukture postanu platforme nove urbane reinvencije. Projekt Europske prijestolnice kulture, Rijeka ECOC 2020 Port of Diversity prilika je da se testiraju nove mogućnosti drugačijeg pogleda na život u gradu, ispitaju mreže i sustavi nove proizvodnje i rada u urbanim centrima te uvede turizam kao kontinuirani i gotovo nevidljivi društveni moderator urbanih migracija kao novi kod i program za kontinuiranu promjenu gradskog života i njezine kulture.

Hartera, Idis Turato i Ida Križaj

Hotel Hartera, Idis Turato i Mrle

IDIS TURATO (1965.) diplomirao je, magistrirao te doktorirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Stalni je profesor na AF Zagreb, a gostujući profesor na Arhitektonskim fakultetima u Beogradu, Ljubljani i Splitu. 1992. godine otvara biro Randić-Turato sa Sašom Randićem, a 2009. osniva Arhitektonski biro Turato. Dobitnik je četiri nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata Viktor Kovačić te nagrada Drago Galić, Vladimir Nazor i Piranesi Award. Devet njegovih projekata bilo je nominirano za Mies van der Rohe Award. Predstavljao je Hrvatsku na 10. i 12. Bijenalu arhitekture u Veneciji. Dio je tima koji je razvio koncept programa “Port of Diversity” – Rijeka europska prijestolnica kulture 2020.  te voditelj jednog od flagshipova unutar projekta “Sweet & Salt”. Posljednje četiri godine u intenzivnom tjednom kontinuitetu objavljuje autorske tekstove, osvrte i komentare prostorno inspiracijske tematike na svom blogu na straici www.idisturato.com

BLOK ZAGREB

SAŠA BEGOVIĆ, 3LHD: Postindustrijski otoci u središtu grada

Zona Gredelj jedno je od najvrednijih zemljišta u gradu Zagrebu, s potencijalom od velike javne ali i privatne vrijednosti. Da bi se omogućio razvoj potreban je zajednički pristup realizaciji od strane kako javnih (Grad Zagreb, država, Hrvatske željeznice) tako i privatnih investitora.
3LHD-ova vizija Zone Gredelj uz stambenu i trgovačku namjenu osigurava mjesto za prateće sadržaje koji bi zoni omogućili “život” i to kroz fakultete, novu scenu HNK i uređenje tržnice nalik na tržnicu Santa Caterina u Barceloni. Također, jedna od osnovnih tema studije bilo je pitanje podizanja vrijednosti gradskog i HŽ-ovog zemljišta s ciljem razvoja grada.

3LHD, uz predavanje Saše Begovića Postindustrijski otoci u središtu grada